Kada se igra, igra se sa najboljim

I tako došao je još 1 novi tjedan. Danas sam kasno ustao te sam naprije upalio računalo i otišao na Internet. Prvo sam porazgovarao malo sa prijateljima, a zatim sam otišao na Croherze forum. Naime jučer sam dobio ban na serveru što znači da neko vrijeme ne možete uć na server. Zapravo napisao sam krivi ili vam ga nije dobro zvučalo i dobio sam ban. Zatim sam postao to na forum i malo me začudilo da imam takvu gledanost. Već je oko 700 ljudi vidjelo to i oko 90 ljudi lajkalo moj zahtjev za unban što je jako mnogo za današnju zajednicu. Pošto sad ne mogu uć In Game na Croherze Gaming Comunity : Role Play serveu krenuo sam igrati Croherze FreeRoam. Tamo već imam oko 7000 minuta provedenih sve ukupno. Trenutno sam u ekipi Fast And Fuorius. Tamo sad nabijam minute i nadam se nekom uspjehu. Ekipa je vrh nema se šta reć predobro je na serveru. Došao sam In Game svi su znali za aferu mojeg bana i podržavali su me, ma nemam riječi jedino im mogu zahvalit.Vidjet ćemo na kraju šta će bit kako će admini odlučit al to mi je sad najmanja briga. Na svu sreću bliži se nova godina. Na Croherze FreeRoam serveru imate mnogo toga za vidjeti. Server služi za zabavu i samo zabavu. Toplo vam preporučujem da bar posjetite server, a sad da li će vam se sviđat ja neznam. Imate mnogo toga što možete radit. Igrat warove, stuntat, voziti evente, zajebavat se sa prijateljima ma sve najbolje. Admini i Gamesagovi rade svoj posao najbolje što mogu i trude se da igračima bude na serveru jako posebno i zanimljivo. Znači ekipa je prejebena stvarno. I tako dolazi kraj još jednom danu provedenom na Croherze Gaming Comunity serverima.

Ovdje, na ovoj Zajednici gdje igram

Na ovoj zajednici to jest CroHerzegovini imate mnogo zabave to jest imate puno opcija za zabavu.Imate tako RP to jest RolePlay server na kojem stvarate i gradite sami svoj zivot kako vi zelite.Mozete pljackati,postati clan bande/mafije,raditi mnoge poslove kao u stvarnom zivotu i jos puno toga.Imate policiju,bande,racere i ostale organizacije u koje se mozete prikljuciti naravno uz pripadajuce kriterije i level.Imate tako i DM (deathmatch) server na kojem je samo pucacina.Igraju se warovi (rat izmedu igraca) na farmi koja je namjenjena tome.Dobijete oruzje u ruke i udarate koliko vas volja, vecini to pruza zadovoljstvo to je jedna od opcija da se smanji DM(deathmatch) na RolePlay serveru i izbjegne jer su velik kazne i to nije RP za takav server.Uz sve to imate i FR (FreeRoom) server u skolu CroHerzegovine.Tu mozete stuntati,voziti aute i sva ostala vozila po vasoj zelji.Takoder server je napravljen za one koji su obozavatelji stuntanja,voznje i otkrivanje novih trikova.Uz sve to CroHerzegovina je postala owner ili ti ga vlasnik jos jedno servera, a to je CS 1.6 server (Counter Strike).Igrica u kojoj imate podjeljene timove i odredene mape takoder namjenjena pucanju i ubijanju.Sve to vam pruza ova zajednica to jeste CroHerzegovina koja je u funkciji od 2007 godine.

Ko o čemu, nego ja o igri

Dnevna desavanja u igri.Pricacu o serveru vjerovatno najboljem na balkanu San Andreas Multi Player serveru zvanom Croherze.Imaju tri vrste servera.Ima Croherze Roleplay,Croherze Deathmatch i zadnji to jest koji je nedavno tek nastao Croherze Freeroam.Pricacu o dnevnim desavanjima na Croherze Roleplay serveru i Croherze Freeroam serveru zato sto Croherze Deathmatch ne igram puno.Nema puno aktivnosti tamo,dobro je istina sto ima pucanja,evenata i tako to ali nista posebno,nema puno igraca tako da mi je najgrublje receno dosadno igrat tamo.E da pocnem od Croherze Roleplay servera.Svaki dan ,to jest dnevna desavanja,svaki dan naravno neko dobije ban,svaki dan odu neki igraci,neki se vrate i tako sve u krug.Ali uvijek nas ima dosta da dok skola traje da nas ima po 150 ujutru i popodne na serveru a navecer kada svima skola zavrsi pogotovo nas ima i vise od 230 , 240.Naravno tu ima na Croherze Roleplay,svaki dan hapsenja građana koji naravno posjeduju ilegalana sredstva,ili koji brzo voze,ubiju nekoga i te stvari.Ima i CNN , tacnije sada se zove SAN , San Andreas News.To su novinari koji znaju pricati o prognozi vremena,koji nam neke krađe,ubistva i takve kriminalne stvari komentiraju uzivo na televiziju koja se zove San Andreas TV.Oni nam pricaju ne samo o stanju i događanjima u Los Santosu nego i o San Fierru gdje ima najvise kriminala,zato sto to je najeksluzivniji grad i najbogatiji,i tamo se najcesce odvijaju ratovi između mafija,dok bande predvladavaju u Los Santosu.Također pricaju nam i o Las Venturasu koji je najmirniji grad mada i tamo ima nekih poznatih opasnih bandi.Na Freeromu su tu GameSageovi koji organiziraju evente , VS turnire i sve te zanimacije i admini koji pomazu cijelom serveru,to jest najcesce novim igracima jer ovi stariji znaju vecinom sve.

Jedan od onih života u virtualnom životu...

Život kakav sam živjela nikome ne bih poželila, pa čak ni najgorem neprijatelju. Znam da je ružno pričati loše o samom sebi ali ne mogu ni sebe više lagati.
Sa osamnaest godina sam upoznala čovjeka koji mi je upropastio život u potpunosti. On je mafijaš koji hara cijelim San Andreasom, čovjek koji se krije iza najprljavijih poslova, iza prosute krvi, lanaca droge, prostitucije, pa je uspio i mene da uvuče u sve to. Upoznala sam ga u jednom klubu u Los Santosu i od te noći moj život je postao nula, prazan u potpunosti. Nakon te noći dane i noći provodimo zajedno već punih pet godina.
Za početak me bacio u prostituciju, radila sam u jednom od njegovih noćnih klubova kao "djevojka sa štange" , to je posao koji ni jednoj djevojci ma kakva bila ne bih poželjala. Posao koji te natjera da se gadiš sam sebi, da se sramiš sam sebe i da se ponižavaš pred hrpom balavaca i staronja koji jedva čekaju da te mogu dotaknuti, odvesti u neki hotel i jeftino platiti.
U barovima sam radila punu godinu dana, bila sam jedna od najpoželjnijih. Nakon toga on me počeo voditi svojoj kući, nije mi dozvoljavao da radim više taj posao, pa je odlučio da me uvuče u dublje "vode" . Nakon godinu dana rada u barovima zadužio me da budem zadužena za te sve jadne djevojke, da ih raspoređujem i određujem "mušterijama" kako najbolje znam da bi on što više novca zaradio. Kao nadležna za djevojke radila sam dvije godine. Tri godine života sam ostavila u tim prljavim barovima spuštajući se na najveće dno.
Već drugu godinu pratim ga u stopu, udala sam se za njega iako mi se gadi i ne mogu ga očima gledati ali nisam imala izbora, morala sam se udati za njega kako ne bi ubio moju porodicu. Žrtvovala sam sebe za njih i zbog toga sam nastavila da ispaštam.

Šta sam danas radio

I tako došao novi tjedan. Na svu sreću su praznici te sam konačno mogao malo duže spavati te sam samim time kasno ustao. Lijep je to osjećaj kad nemoraš ič u školu.Kad sam ustao prvo sam otišao ručati a nakon ručka sam otišao upaliti računalo. Najprije sam otišao na Internet porazgovarati oko subotnjeg izlazka. Nakon toga otišao sam igrati svoju najdražu igrici Grand Theft Auto : San Andreas Multy Player. Naime odžava se War turnir četvrtfinale. Još sam u bandi La Cocaina i igramo protiv bande Yakuze.Kroz grupu smo jako lako prošli. Nije bilo nekih jakih bandi. Yakuze su nekad bile najbolje al sad više nisu. Nadamo se pozitivnom rezultatu i daljnjem prolazku.Nadam se finalu. Malo smo se pripremali za taj war , ali ništa previše. Nakon toga otišao sam u teretanu pošto nemamo više treninge treba se održavati kondicija.Nakon teretana opet sam upalio računalo te sam otišao igrati PES 2013. Odigrao sam par utakmica sa Barcelonom, ali ubrzo mi je već dosadilo. Nakon toga otišao sam večerati a nakon večere otišao sam gledati televiziju. Pogledao sam par zanimljivih serija ali ubrzo mi je već i televizija dosadila, te sam opet upalio računalo. Zatim sam otišao igrati NBA 2013, ali i on mi je ubrzo dosadio te sam otišao gledati neke serije preko stranice zvane filmovizije.Nakon tih serija došla je več večera te sam zajedno sa prijateljima izašao malo u grad popiti koje pičence i malo se zabaviti. Kad sam došao kući, bilo je već jako kasno te sam otišao na spavanje. I tako je prošao još jedan dan u ovim praznicima. Bio je malo dosadan ali barem se možete pošteno odmoriti.

Konačno opet odmor, vikend

Konačno je došao i taj toliko priželjkivani vikend. Gotova je škola. To sam jedva dočekao. Nakon napornog tjedna konačno malo odmora. Kao što znate čim završi škola to morate i proslaviti. Tako smo mi to lijepo proslavili sve do današnjeg jutra. Kasno sam ustao te sam otišao ručati. Nakon ručka upalio sam računalo te sam na početku otišao na Internet porazgovarati sa prijateljima.Nakon toga otišao sam igrati svoju omiljenu igricu Grand Theft Auto : San Andreas Multy Player. Odigrao sam par warova i odvozio par evenata. Nakon toga našao sam jednu dobru igricu na internetu.Zove se The Witcher 2 te sam ju stavio da se skida. Kad se ta igrica skidala, otišao sam na svoju utakmicu. Danas smo igrali protiv Bjelovara. Nažalost izgubili smo par razlika ali nema veze.Nakon utakmice sav umoran dolazim kući. Vidim igrica The Witcher se skinula pa sam ju stavio da se instalirava, a ja sam otišao večerati. Za to vrijeme dok se ona instaliravala ja sam otišao igrati Grand Thef Auto: San Andreas Multy Player. Naime na serveru Croherze Roleplay održan je war turnir. Ja igram za La Cocainu. Zasada dobro nam ide te priželjkujemo daljni nastavak turnira. Za to vrijeme The Witcher 2 se instalirao te sam sav uzbuđen krenuo igrati to. Moram priznati grafika je predobra i priča igre je odlična. Prešao sam prvu misiju, ali nakon nekog vremena dosadio mi već kompjuter te sam otipao gledati televiziju. Na televiziji se u ovo Božićno razdoblje ponavljaju jedno te isti filmovi tipa Sam u kući, tako da i nemate puno toga zanimljivoga za gledanje. Odgledao sam taj film Sam u kući 2 te sam otišao na spavanac. Sve u svemu konačno je završila škola te sad počinju praznici.

Od organizacije do organizacije

Igranjem na CroHerzegovini RolePlay serveru naravno postoje dnevna desavanja na serveru.Svakim danom tu mozete vidjeti velik broj igraca koji se mjenja.Dolaze novi igraci,odlaze stari, ali i neki stari se vracaju nazad.Na serveru imate admine i gamesageove koji ce vam pomoci pri vasem igranju koliko god mogu.Pod dogadanja mozemo svrstati razne akcije po serveru.Recimo imate FBI,LSPD i ostale policijske organizacije koje rjesavaju kriminal,prekršaje i ostale stvari na serveru.Oni se brinu za javni red i mid.Imate kao sto rekoh GameSageove koji vam pomazu i tu su da vas zabave.Zabavu organiziraju tako sto organiziraju evente na kojima mozete odnjeti nekada dobre a nekada i malo losije nagrade.Sve u svemu bitno je sudjelovati.Imate tu deathrun,voznja autom,survivor i ostale stvari koje su tu da vas zabave u da vase igranje bude ugodnije uz veselu druzinu.Naravno tu imate i mafije koj su po cijelom Los Santosu rastrkane i sve imaju drugaciju ulogu.Na ulicama mozete se susresti sa pucnjavama,udaranjem i ostalim stvarima koji su normalni da se desavaju izmedu bandi.Imate tu i organizacije koje su specijalizirane za utrke.Njih mozete susresti po raznim lokacijama i vidjeti kako pravi raceri voze po cestama San Andreasa.Imate tu i novinare koji vas obavjestavaju u svemu sto se dogada u cijelom Los Santosu,vode vijesti,vremensku prognozu i organiziraju razne igre da bi vas zabavili.

Šta radim po cijeli dan?

Bio sam jutarnja smjena u skoli. Oko 7:30 se dignem i idem u skolu da bi kad bi kasnije dosao iz skole sjeo na kompjuter i poceo uzivat.Draza mi je sto se tice dana prva smjena jer rijesim skolu i cijeli dan sam slobodan dok za razliku u drugoj smjeni ujutru nemam vremena i onda se tek navecer kasno vratim kuci.Sjednem na kompjuter,uzmem neki sendvic to jest napravim si,uzmem vodu i odem uzivat.Rijesim sve stvari sto trebam sto se tice Photoshopa naprimjer,Facebooka,zezam se malo sa rajom na Skypeu,uzivam,igram razne igre i tako mi prođe dan.Naravno napravim neke pauze za odmor i ucenje.Uđem za pocetak na Grand Theft Auto San Andreas online multi player na server Croherzegovina.Server je zaista dobar,i lagano se ustelit,znaci lagane su komande i sve je predobro.Budem prvo na Roleplay.Kada odem offline sa Roleplay Croherze servera odem na Croherze Freeroam server.Mod mi se sviđa.Trenutno se nalazim u bandi Yakuza's Devils.Super mi je ovdje,ekipa dobra,sve je kako treba,sa svakim se dobro slazem,nije bilo konflikta dosad sto se tice mene i svađa između lidera odnosno clanova.Deremo warove kao i uvijek,igramo evente,zezamo se,slusamo muziku,svasta radimo.Croherze Freeroam server ima mnogo mogucnosti.I tu odigram par warova,odvozim par evenata,opustim se i onda odem offline i rijetko kad al zna se nekad desit da odem na Croherze Deathmatch server.Obicno kad se zazelim pucat nekoga.Tamo ima puno moje raje tako da nikad nije dosadno.Idem isto kao i na Freeroamu i Roleplayu sto je war ovdje je DeathMatch takmicenje.U nekoj areni se pucamo sa pistoljima,shotgunovima i rifleima.

U igri spas

Ujutro sam ustao i počeo igrati igru. Sve je teklo svojim tokom. Obišao sam farmu a garmeri su odlično radili kao što i uvijek to čine. Ušao u vilu poslije toga te nastavio sanjariti pored velokog bazena. Moj inernus je vani i to je ogromna vila ali želio sam još više da imam pa sam sanjao o velikoj jahti. Ako proam infernus te kupim manje auto time bi mogao kupiti i neku jahtu a mogu na ljetovanje s njom ići.
Tako sam fino zaspao da me je sluškinja probudila te rekla da idem u spavacu sobu.
Otišao sam, legao i odmah zaspao.
Sutri dan otišao sam na posao u Općinu te radio neke poslove. Poslije sam opet otišao na imanje, sve je bilo dobro, svi vrijedni a onda do autosalona. Ostavio sam svoje auto na prodaju te izašao.
Kroz par sati javio se kupac te smo to prodali.
Onda sam otišao a i kupio neko jeftino auto do prodaje plovila. Kupio sam neku finu jahtu za uživanciju.
I tako je to prolazilo ja uživao na njoj sa lijepim i sexy damama.
Ou, da, kako se uživimo u virtuelnom životu, kako to sve dobro djeluje da zaboravimo svakodnevnicu.
Igrajmo se ako već ne možemo ostvariti nešto tako!
Povremeno se dešavalo da se puno "zadubim" u igru i onda zaboravim da sam u stvarnom svijetu što zapravo i nije dobro jer se izgubi relacija stvarnost-iluzija. Tako treba praviti neku disancu i ne uživljavati se toliko u to. Sve neka bude umjereno i to je cilj svega. S tim ćemo imati bolje mišljenje a i sačuvat ćemo svoj vid, jer boravak pred kompjuterom nije toliko zdrav-ogromna svjetlost ekrana i tomu slično.

Sve u svom stilu

Jučer smo ja i moj prijatelj otišli autima na laganu vožnju kroz prekrasan Los Santos. Obojica smo zaljubljenici u automobile,brzu vožnju,a volimo i prirodu i uživamo u vožnji kroz prekrasan krajolik. Lagano se već spuštala noć i zrak je postao rjeđi i hladniji. To se odmah primijetilo na ponašanju naših auta. Motor je radio brzo i lako i jurili smo kroz ne prometne ulice i uživali u noćnoj vožnji i nesputanosti jurenja kroz divlje krajeve. Inače mi je auto prije služio samo za putovanje od odredišta do odredišta,od točke A do točke B. Ali ja sam oduvijek osjećao drugačiji osjećaj kad god bi sjeo za volan nekog brzog auta. Od sad se drugačije ponašam prema autima i volim više uživati u vožnji. Moji pogledi na svijet automobila su se donekle promijenili i s razlogom što sam posao dio bande racera. Od onda uživam u brzom životu i pomicanju granica svojih usporenih pravila i ostalih stvari koje su me kočile. Od kada sam racer lijepo mi je sa ostalom ekipom i stvarno mogu reći da su dečki odlični ima ljudi koji su mi poput brače. Da bi ostali u vozačkoj formi prije par dana smo organizirali neko malo natjecanje i trening. Nas nekoliko je uzelo brze automobile i postepeno smo se organizirali utrke ubrzanja. To su odlični trenutci kad se družimo sa odličnim ljudima, utrkujemo najbržim autima i pritom možemo vidjeti kakvi smo zapravo vozači. Lijepo je s vremena na vrijeme tako nešto organizirati jer se od svakog možemo ponešto naučiti i biti još bolji vozači. Taj put smo imali sreće jer smo otišli u Las Venturas u skroz sjeverni dio pa nismo imali probleme ni kontakte sa policijom. Na kraju smo se u koloni vozili natrag do baze i sa stilom se vratili kući.

Težak život bez nje

Sve s vremena na vrijeme dotuži ili ohladi. Ne može se ništa vječno igrati, raditi. Kako život prolazi tako i sve se mijenja, gubi se vrijeme na mnogo drugih stvari.
Igra je moguća sve do onog trenutka kada sepočnemo brinuti i raditi neke druge društvene stvari i obaveze. Ali sjećam se jedne scene s igre, kada sam upozao jednu djevojku koja mi je promijenila mišljenje... Nisam vjerovao da se to može dogoditi u igri. Našao sam je u Las Colinasu, u jednom selu. Tamo smo sadili neke stvari i tu se upoznamo. Zajedno smo provodili mnogo vremena, igrali se. Bilo je svega i svačega, kao dvoje ljudi koji see vole a ne poznaju se realno.
Onda smo se vjenčali te kupili kuću negdje u Los Santosu, tačnije u Marini. Sve smo skupa radili te sam joj jednom za poklon kupio neko auto koje se njoj sviđalo. Bila je cool u njemu, baš prekrasna. Onda smo skupili neku lovu i pokupovali još mnogo stvari koje su nam bile neophodne. Vremenom smo dobili dobre poslove u vijećnici i dobre plate. Sve se vremenom razvijalo a dobrih je događaja bilo.

II dio priče

On se odnosi na onaj dio kada sam morao da se odselim u Las Venturas. Na poslu su mi podmetnuli lažne dokumente i mene okrivili tako da sam morao izbjeći u susjedni grad.
Tada je nastupilo vrijeme koje je izuzetno loše jer sam živio bez nje. Bez nje. Teško je sve bilo, radovao sam se svakom njemom pismu, ali sve je prošlo nakon što je istina izašla na vidjelo.
Ali to je dugo potrajalo te sam jedva to preživio. Punih 7 godina. Užasna period mog života.
Ovo pišem iz progonstva, a još je volim, a i ona mene. Uskoro sam na slobodi.

Kada dođe odmor i vrijeme za igru

Evo konačno je došao i zadnji radni tjedan.Konačno je došlo vrijeme kad prestajem učiti i imam više vremena za odmor.Danas sam malo ranije ustao. Imao sam trening ujutro, bilo je jako naporno ali sta se tu može ako želite postati vrhusnki sportaši morate biti spremni na sve. Nakon treninga došao sam kući te čim se sjetim kad ne moram ništa radit za školu odma dobim volju za igranje igrica. I tako upalio sam ja računalo te sam na početku otišao na internet porazgovarat s najboljim prijateljima. Razgovarali smo oko subotašnje utakmice protiv Lipe. Naravno pobjedili smo ali ne bas previlikom razlikom, moglo bi se reći mučili smo se. Nakon toga otišao sam igrati svoju najdražu igricu Grand Thef Auto San Andreas. Taman sam jučer dobio bolji rank, mislim da sam i to zaslužio. Već dugo sam u bandi zvanoj La Cocaini. Odigrao sam par warova te mi je već pomalo dosadilo. Nakon toga došlo je vrijeme ručka, a kasnije spremanje za školu.Hvala bogu pa danas imamo skraćene sate u školi tako da sam prije došao kući. Kad sam došao kući sa zadovoljstvom sam upalio računalo i krenuo igrati igrice i odmarati se pošto znam da nemam ništa radit za sutra. Nakon toga ponovno sam otišao na trening, na kojem smo radili na tehnici ali sad manje bitno. Došao sam kući i otišao sam igrati sa prijateljem NBA 1vs1. Nažalost dobio me ali nema veze imam još mnogo prilika za revans. I tako došla je već večer, počelo mi se polako spavati ali otišao sam pogledati još par zanimljivih serija na televiziji.Nakon toga otišao sam spavati i tako je prošao još jedan radni dan .

Usponi i padovi

Da zapocnem svoju pricu o svojoj karijeri na CroHerze RolePlay serveru koji je u funkciji od 2007. godine.Dosao sam ovdje u ovu zajednicu dvije hiljade jedanaeste godine pocetkom drugog mjeseca.Doveo me jedan drug koji je poceo prije mene mozda mjesec dana igrati.Pricao mi je kako je sve u smislu real lifera (pravog zivota) i tako sam odlucio isprobat.U pocetku sam karijeru gradio na jednom korisnickom racunu koji je bio bezvezan nick jer nisam mogao neki bolji smislit pa sam uzeo taj.Igrao sam i stigao do osmog levela i dobio ban radi prevare.Tu je moja karijera stala na tom korisnickom racunu.Nisam znao za unban ni nista i tako napravim acc svoj jos uvijek sadasnji korisnicki racun pod imenom Max Smith.
I tako krenuvsi ispocetka skuzio sam za CroHerze forum i jos neke stvari.Usao sam u prvu organizaciju koja je bila Los Santos Police Department.Tamo sam dogurao do ranka 4 svojim aktivnim igranjem.I tako je moja karijera iz dana u dan napredovala skupljao sam sate igrajuci.Nakon toga moj odlazak iz Los Santos Police Departmenta je dosao nakon nekih 450 sati provedenih u toj organizaciji.Nakon toga odlazim u Hitman kao obican clan opet.Tu sam takoder igrao jako aktivno jer sam zabrijao za Hitmane i to jako zestoko.Svaki dan sam bio aktivan vise nego u LSPDu rokao mete,skupljao sate.Nakon nekoliko mjeseci doslo je do velike promjene u mojoj karijeri.Skinut je jedan lider i 1337 admin je sebi stavio lidera da prati tko je aktivan u Hitmanima.Ja sam ta 2 dana iskoristio sto sam bolje mogao i bio sto vise aktivan.I nakon drugog dana uvecer 1337 admin me promovira u lidera Hitmana.Bio sam Hitman lider ne bas previse te sam ga ostavio i dobio ban.Nakon dugog vremena to jest 10 mjeseci vracam se ovdje i dobivam unban gdje nastavljam svoju karijeru.Potrudio sam se za ulazak u Yakuzu.Uspio sam uci 19.11.2013 godine i namjeravam daleko dogurati i graditi svoju karijeru

Igranjem do bržeg level-ovanja

I tako igranjem na CroHerze Roleplayu na svom prvom i sadasnjem accountu Max Smith leveleao sam jako daleko i jako brzo.Moj trenutni level sada na CroHerzegovini ove 2013 godine 12.-og mjeseca je 62 level. Svaki dan sam igrao na svom korisnickom racunu kojeg sam registrirao 2011 godine oko drugog mjeseca i jos uvijek igram na njemu i jos uvijek brzo levelujem s obzirom da je potrebno puno sati i respekta za novi level.Levelao sam brzo tako igrajuci svakim danom minimalno dva sata da bi ispunio dnevnu aktivnost u organizaciji u kojoj jesam, ali nekada igram i vise naravno ako imam vremena za igranje vise od dva sata dnevno.Takoder uz skolu uspjevam dosta igrati.Brzo sam levelovao i kao donator jer sam naravno imao CroHerzeBodove kojima se moze kupiti nesto expirienca to jest respekta za novi level.U pocetku sam par puta podigao respekt s tim i naravno to mi je takoder pomoglo u mom levelovanju iz dana u dan.Vrijeme mi je brzo prolazilo jer sam bio u jako puno dobrih odnosa sa dobrim igracima koji ovdje igraju isto jako dosta dugo.Svoje levelovanje sam vecinom proveo u organizaciji Hitmani gdje sam bio najvise aktivan u svom igranju.Dostigao sam svoja ocekivanja i ostvario Hitman lidera.Tu sam moram biti dosta potreban i dosta aktivan da sredim tu organizaciju kao njen voditelj ili ti ga lider.Provodio sam dane tako sa svojim clanovima i jako brzo su mi letili sati u zezanciji na serveru,sprdanju na family chat, zezanje Elite Killersa i ostalih.Nakon Hitmana dobivam ban, ali se nakon 10 mjeseci vracam.I nakon toga ponovno svoje vrijeme sam posvetio igranju u Yakuzi.Jos uvijek igram aktivno i pokusavam dosta brzo levelovati.

Kao i svakog dana, novog dana

I ponovno, opet novi radni tjedan, novi radni dan. Rano sam ustao te sam otišao doručkovati. Danas smo pisali test iz Povijesti. Ja ne kužim žašto mi moramo znati sve te pojmove, po meni čista glupost. Uopće me to ne zanima, samo ćisto štrebanje. Učio sam povijest jedno ima dva sata. Nakon toga bio sam umoran od tolkog silnog učenja te je konačno došlo vrijeme za odmor. Upalio sam računalo , te sam na početku otišao na Internet. Razgovarao sam sa prijateljima oko subotnjeg rođendana. Bilo je pre zabavno i pre dobro. Nakon razgovora sa prijateljima došlo je vrijeme za moju najdražu igricu, a to jest Grand Thef Auto : San Andreas Multy Player. Trenutno sam još u bandi La Cocaina, ali više neigram previše warove sa različitim bandama nego pomažem igračima i vozam evente svake dane. Evente točnije utrke na kojima zarađujete velike novce. Naravno iskustvo sa eventima nije lako dobit te je potrebno mnogo vježbanja za postizanjem nekih boljih rezultata. Evente vozim već 2 godine te većinu tih utrka znam na pamet pa mi je i lakse odvozit tu utrku. Nakon par evenata došlo je vrijeme za spremanje a kasnije i odlazak u školu. Nakon ručka odigrao sam još samo par biljara na Facebooku te sam nakon toga krenuo u školu. Nažalost odma prvi sat smo pisali ispit iz povijesti, ali sve se to preživi. Na svu sreću još je samo par tjedana škole. Nakon škole i večere upalio sam računalo te sam opet igrao par igrica. Nakon igrica pogledao sam par serija tipa CSI: Miami te sam kasnije otišao na spavanac. I tako je završio još jedan dan radnog tjedna.

Sa jučerašnje utrke

Jučer je bio zanimljiv dan. Prijavio sam se na event, tj. utrku autima. Start je bio na plaži,kod svjetionika i početak je bio oko četiri sata popodne. Došao sam veoma brzo pošto sam baš bio u blizini i sjeo sam odmah u prvi auto. Pošto volim utrke i osjećaj brzine,jedva sam čekao da utrka krene. Kad je sve bilo spremno krenuli smo i od prvog trenutka sam se pokušavao skoncentrirati jer se utrke jako često lome odmah na početku,jer ako se tu dobro odvozi i izbjegne neki mogući sudar,onda imam veće šanse za dobar rezultat. Solidno sam odradio prvi dio utrke i kad se sve iskristaliziralo bio sam četvrti na prvom djelu utrke. Jedan vozač koji je bio ispred mene je izletio s cesta pa sam preuzeo treću poziciju. Na jednom oštrom zavoju sam fantastično odvozio i prešao na drugo mjesto. Rijetko mi uspije ovako lijepo pretjecanje. Jedno vrijeme sam bio drugi,ali onda sam prešao u vodstvo i to ne mojom izričitom voljom. Bio je dugi zavoj a ja sam loše procijenio cestu i uhvatio bankinu. Kad sam već mislio da ću se izvrtjeti uslijedio je zavoj u drugom smjeru i naglo sam okrenuo volan,a to ne samo da mi je donijelo veću brzinu nego sam si i znatno skratio put. Adrenalin mi je bio na vrhuncu jer sam bio prvi. Pokušavao sam se maksimalno skoncentrirati na cestu i ono što je preda mnom ali sve više mi je pogled lutao na retrovizore jer mi se opako približavao jedan auto. Znao sam da je sad sve na meni i da moram najbolje moguće odvoziti da bi završio prvi. Mala greškica bila je dovoljna da mi se drugoplasirani vozač sasvim približi. Svi znamo da to zna biti stresno kad je auto točno iza vas. Nisam izdržao pod tim pritiskom i na jednom bezazlenom zavoju mi je usredotočenost pukla i strugnuo sam zaštitnu ogradu. Sjajan vozač iza mene je to pametno iskoristio i prešao me. Do kraja utrke nisam ni imao prilike uzvratiti pretjecanje jer je to bio odličan vozač i otišao je daleko naprijed. Ja sam do kraja mirno odvozio i stigao drugi. Bilo kako bilo,to je za mene dobar rezultat.

Život nije lagan, ali, ovisno kako ga posmatramo!

U životu najviše možemo naučiti iz vlastitih grešaka. Za samo dvadeset pet godina napravila sam ih i previše. Počevši od samih mojih roditelja, koji ujedno nisu moji biološki roditelji, do pogrešnog odabira čovjeka za mene, poslovnih grešaka i mnogih ostalih.
Dvadeset godina sam živjela u zabludi, sve ono što sam mislila da je dio mog života nije bilo istinito, bila je to samo otrcana laž koju su izmislili drugi kako bi sebe usrećili. Ljudi koji su mi se predstavljali kao moji roditelji zapravo su bili samo stranci za mene, osobe prema kojima nisam gajila nikakve osjećaje. Prije dvadeset pet godina sam se rodila, majka mi je završila u zatvoru zbog ubijstva čovjeka koji je silovao i ujedno moga oca. Nakon nemilosrdnog dešavanja između njih sreli su se tek nakon dvije godine, tačnije kada sam imala dvije godine. Ona je žena koja ne može da kontrolira svoje osjećaje, barem koliko sam je uspjela upoznati, neko kome je taj gad upropastio život u potpunosti. Znala je da će se sresti taj dan zbog toga se i pripremila, dvije godine je pokušavala da dođe do njega ali bezuspješno, ono što je ona htjela bila je osveta. I da ... Uspjela se osvetiti tom jadniku, ubila ga je te se prijavila policiji. Tada sam imala dvije godine, mene je dala svojim najboljim prijateljima, Miki i Tomi. Mika i Tomo su se o meni brinuli punih dvadeset tri godine, predstavljali su se kao moji pravi roditelji, ali koliko god da su bili pažljivi prema meni nisam ih u svojoj glavi mogla zamisliti kao moje roditelje, nisam osjećala neku neizmjernu ljubav prema njima, bili smo poput stranica, nikada s njima nisam otvoreno razgovarala, požalila im se ... Cijeli naš odnos je bio nekako čudan, misteriozan. Moja majka je izašla iz zatvora prije dva mjeseca, pojavila se na zabavi za moj dvadeset peti rođendan kada sam i saznala da Mika nije moja prava majka, da Tomo nije moj otac već da mi je otac monstrum koji je povrijedio moju majku i napustio i nju i mene, da je to čovjek kojeg je ubila moja majka i zbog kojeg sam život provela u zabludi. Od tada se više nisam vidjela niti čula sa Mikom i Tomom, nemam neku potrebu da razgovaram sa ljudima koji su mi mogli takvo šta lagati. Sa majkom se vidim skoro svaki dan, želimo da nadoknadimo vrijeme koje smo propustile. Otkako ne živim sa Mikom i Tomom morala sam da nađem stan u kojem ću živjeti. Pošto nemam stalni posao niti sam finansijski obezbjeđena morala sam da uzmem stan u San Fierru, pošto je tamo najjeftinije, vrijeme nakon posla iskoristim na druženje sa majkom.

Moji trenuci provedenog života u San Andreasu- II dio

Isti čas Antun me "strpao" u automobil i odveo do predsjednika, iako me nerado primio u svoju kuću opet smo lijepo popričali za prvi susret.
Nakon tog razgovara danima sam proganjala i "davila" Antuna da mi pomogne da dođem pobliže do predsjednika, barem da mi nađe neki posao u njegovoj kući makar morala pospremati za njim. Dani su prolazila, nikakve ponude od Antuna nije bilo, danima sam trčkarala za njim kako bih došla do nekog poslića.
I baš kada sam se najmanje nadala nazvao me Antun i ponudio da radim zajedno sa njim kao asistentica. Kao što se moglo i očekivati istog trenutka sam pristala i otišla u predsjednikov ured. Iako nisam očekivala da će me prvog dana zatrpati poslom i obavezama upravo se to desilo, već na samom ulazu počeli su da mi objašnjavaju kako i šta se radi, kada šta treba odradit i slične gluposti koje me nisu previše interesovala. Mjeseci su prolazili, sve više sam htjela biti bliže predsjedniku, što je moja želja bila veća to je Antunova prisutnost bila veća smetnja, koliko god da smo bili dobre kolege sputavao me je da se približim predsjedniku, jednostavno me dobro procijenio, znao je šta želim.
Jedan dan Antun je otišao prije mene sa posla pa sam uspjela da iskoristim priliku da sa predsjednikom popričam nasamo, riječ po riječ polako smo se počeli zbližavati. Prošlo je par dana i Antun je dobio otkaz, na njegovo mjesto sam postavljena, za sve njegove poslove sam bila zadužena. Kao predsjednikova desna ruka radila sam negdje oko dva - tri mjeseca a onda mi je predsjednik priznao da je zaljubljen u mene, da kani napustiti svoju porodicu i oženiti me. Baš kao što je rekao tako je i uradio, napustio je svoju porodicu i mene oženio. Mjesecima su nas razvlačili po vijestima, bio je to povelik skandal. Iako mi je bila želja da budem supruga predsjednika San Andreasa na kraju sam shvatila da to zapravo nije ono što želim i da sam si uspješno upropastila život, vezala se za čovjeka kojeg ni ne volim i kojeg niti mogu niti smijem napustiti.

Moji trenuci provedenog života u San Andreasu- I dio

Često puta život nam ne dozvoli da budemo ono što smo uvijek htjeli i sanjali, ne ispuni nam naše snove upravo zbog nas samih. Uvijek sam maštala o nečemu do čega je skoro nemoguće biti doći. Moji snovi su se svodili na samu jednu pomisao, na samo jednog muškarca pomoću kojeg bih ostvarila sve što si zacrtam i sve što poželim. Ono što ne dobijem uvijek me mnogo ljutilo, uvijek sam bila hirovita balavica koja nema granica i ne zna stati. Još dok sam dijete bila susjedi sam ukrala nešto novca sva sreća pa sam se uspjela opravdati. Kako su godine prolazile i samoj sebi sam postala sve nepodnošljivija.
Svoj rodni grad napustila sam sa dvadeset godina, otišla sam u Los Santos kako bih upoznala predsjednika države i stupila sa njim u neki prisniji odnos. Iz San Fierra sam otišla zahvaljujući mlađoj sestri, da mi nije posudila novce i sad bih ostala tamo, a možda bi i bolje bilo da sam ostala. Već na prvom koraku u Los Santosu upoznala sam predsjednikovog pomoćnika Antuna. Antun je bio predsjednikova desna ruka i znao je sve njegove tajnice. Upoznali smo se sasvim slučajno i nenamjerno. Prelazila sam cestu i nisam baš gledala da li ima vozila, po običaju bila sam u nekom svom svijetu, odjednom se začula jaka sirena i kao da me neko probudio tik ispred mene našlo se skupi crni automobil. Antun je izletio iz automobila sav onako ljutit jer ne gledam gdje hodam, zamalo da me nije ubio. Istog trenutka sam ga napala i posvađala se sa njim kako bih se uspjela odbranit. Zaista sam tada dobro odglumila da sam povrijedila nogu i iskoristila priliku da tražim od njega da me zauzvrat upozna sa predsjednikom kako ga ne bih prijavila policiji. Bilo je baš onako kako sam tražila.

Uspješan dan-dobra lova

Da se predstavim kao ponosan igrac koji igra na Grand Theft Auto San Andreas Multiplayer CroHerzegovini serveru koji je u pogonu od 2007. godine.Dugo provedenog vremena i igranja na ovom RolePlayserveru donosi nove levele,mogucnosti a i bogatstvo.Ispricat cu vam kako sam postigao bogatstvo na CroHerze RolePlay Serveru to jest na ovoj velikoj zajednici.Dosao sam tako ovdje 2009. i napravio svoj korisnicki racun i krenuo igrati.Mucio sam se tako igrajuci svakim danom neko svoje odredeno vrijeme, a vecinom sam to vrijeme koristio za zaradu novca.Radio sam razne poslove na serveru kao sto su mehanicar,policajac Los Santosa,SWAT sluzba,privatni detektiv i lovac.Skupljao bih tako novac da prezivim iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec.I tako hodajuci ulicama naletio sam na jedan dobar oglas to jest jednu reklamu.Bila je to reklama za kladionicu.I tako odem ja posjetim to mjesto gdje se nalazila kladionica jer nisam imao u zivotu vise sta izgubili i krenem se kladit.U pocetku sam tamo stalno igrao blackjack u kojem sam odnjeo novac 6 puta za redom.Odustao sam jer sam smatrao da je dosta pa sam presao na poker.Zaradio sam oko 50,000 americkih dolara na blackjacku i sa svim tim silnim novcem dosao sam na poker.Ulozio sam sve u partiju i poceli smo igrati.U pocetku sam pao na 25,000 dolara i nisam mogao vjerovati.Vidjeo sam da je vrag odnjeo salu i dobijem dobre karte to jest dva asa.U prvom krugu izade jedan as tako da sam imao tri para.Svi su poceli ulagati vise i ja sam reko all in i tako sam ulozio svih 25,000 koji su mi ostali.Za stolom su bili milijunasi koji su poceli ulagati po 500,000 americkih dolara.Molio sam boga za jos jedan as i tako je izasao as u zadnjoj karti imao sam 4 para.Svi su okrenili karte i imali su po 2 para a samo ja 4 i tako sam odnjeo ne biste mi vjerovali 2,000,000 americkih dolara.

Od moga prvog posla

Ima mnogo stvari koje čovjek zauvijek pamti i koje teško ili nikad ne može zaboraviti. Jedan od takvih stvari je i prvi posao. Trenutak kad čovjek osjeti da je od koristi društvu u kojem živi i da zarađuje da bi se sam mogao snaći i preživjeti. Moj prvi posao je bio mehaničar. Kad sam tak stigao na kolodvor odmah sam znao da osim levela moram što prije skupiti novce. U to vrijeme nisam razmišljao a i nije baš bilo moguće zaraditi na neki drugi način, osima da radim klasičan posao. Pronašao sam gdje je smješten posao mehaničara i išao se upoznati s radom. Na početku nisam znao nikakve detalje o radu. Naravno,to sam sve pokupio usput i tako, postepeno shvaćao posao u cijelosti. U ono vrijeme je dosta ljudi radilo kao mehaničar i svi su na taj način zarađivali. U bazi su znali biti pravi sukobi oko mehaničarskih kamiončića koji bi ponekad i završili krvavo. Kad bih napokon uspio uzeti kamion i našao auto,trebalo ga je dovući do garaže u bazi. Tu je znalo biti također raznih problema jer su neki ljudi jako tvrdoglavi i ne žele pričekati da osoba ispred njih završi nego se odmah guraju i tu nastane pravi kaos. Nije bilo ljepšeg trenutka nego kad bi napokon uspio otkačiti auto u garaži i dobiti svojih 400 $. Znam da sam pokušao spriječiti gužvu i doći ranije u nadi da će kamiončići biti slobodni i da mogu u miru raditi bez da me netko pokuša izbaciti iz vozila u kojem sjedim. Uvijek kad bi mi se posrećilo i došao bi odmah ujutro i našao kamion,pokušao bi ga zadržati što duže jer je za mene onda bio dragocjen. Sad su mi komična ta vremena i sad baza mehaničara više ne izgleda tako krcato,ali svaki put kad prođem pored nje se sjetim svojeg prvog posla.

Opis djetinjstva mog lika u igri

Vizualnost, likovnost djela i njegov kolorit bili su mi važni dok sam stvarao svoj rad, no ipak je njegov sadržaj, sukladno temi natječaja, najvažniji. Ne znam koliko se primjećuje da je tehnologija „preuzela“ život mnogim mladim ljudima, tu se sa sigurnošću može govoriti o ovisnosti.

Ovisnost je bolest, ne znam kako će se oni najtvrdokorniji toga riješiti. Tu u prvom redu mislim na računala i igrice, na mobitele, na TV, tablete… Neki ljudi su za kompjutorom bez prestanka, osim kad spavaju. U školi na „pametnim mobitelima“ samo nastavljaju ono što rade kući na računalima – igrice, društvene mreže, forumi… Osim u školu, oni ne izlaze nigdje.

- No na tvom radu „Lice ovisnosti“ primjećuju se i marihuana, cigarete, piće…?

- Da, ali prva verzija rada obuhvaćala je samo ekrane, s porukom „Live fast, burn fast“. Petominutni video o tijeku nastajanja rada može se pogledati na YouTubeu. Dodao sam ipak i druge ovisnosti, no oči ovog „Lica ovisnosti“ su ostala dva ekrana. To je moderna ovisnost, mladi nervozni ljudi s kojima ne možete više ni kavu popiti, jer oni i tada uzbuđeno prevrću po mobitelu. U stanju su napraviti sve da dođu do interneta. Oni ne znaju izići van, biti u društvu... Tehnologija im je sve.

Kad mi se frend u igri oženio

Te večeri sam ustao rano a bio sam zaspao i krenuo sam odmah na kompjuter da igram igrice. Igrao sam dugo, dugo, GTA i radio misije. To je bilo super, cijelu noć sam igrao i puno prešao misija. Nisam ni spavao nastavio sam ujutro igrati, ali i soccera. Pobjeđivao sam razne tekme, sve je bilo super. Moji igrači su bili fantastični, tako da sam pobjeđivao. Poslije toga otišao sam da jedem pa se opet vratio ka kompjuteru gdje sam igrao WOW. Nakon toga opet sa:mp-a. Moj lik i ja u igri. Išao sam raditi na svoje imanje. Vozio sam i kamion daleko od imanja pa sam se i družio sa frendoma u igri.
Bilo je dobro, on je se ženio, naravno u igri pa smo organizovali nešto kao svadbu. Sve je to djelovalo tako stvarno i dobro kao da je uživo. Vjenčanje je obavio u San Fierru u crkvi a nakon toga slavili smo u Los Santosu kod glavnog burfa. Bilo je puno ljudi puno svega, i pili smo tako u igri sve do jutra. Ja sam bio kum.
Ta noć je bila super svi su zezali i nije bilo nikakvih problema.
Kada je svanulo probudio sam se u stanu, nesvjesno valjda su me pijanoga dovezli kući.
To je bilo noć za pamtiti, fakat jedna od najboljih u igri. Treba to često ponavljati i zabavljati se.
Igra je nekada dobra stvar a ne treba puno igrati, sve u granicama.

Dobio sam kaznu u igri

Danas pricam o dnevnim desavanjima u igri.Danas kada sam usao u igru odma sam sms primio od Michael Hoffmana koji me je pozvao na kafu u Alahambru.Dogovorio sam se snjim,otisao mojim luksuznim Infernusom do Alahambre,sacekao njega dok dođe sa svojim Sultanom da bi napokon usli u Alahambru i narucili kafu.Napokon je dosao ,usli smo u Alahambru,narucili ne dvije kafe nego dva piva i poceli pricati o zenama.I tako za nekih sat vremena u Alahambru je dosao Alexis Blanco sa svojom zenom.Pricali smo dugo,bio je sretan sto je naletio na nas jer smo mu prije dva ili tri dana otprilike pomogli oko nekog malog poslica.Ali njegova zena nije znala za to pa je cijelo vrijeme ustvari pitala njega o cemu prica a mi smo se uglavnom cudili jer je rekao da je rekao o tome svojoj zeni i da se ona s tim slaze.Njega je bilo stid njegove zene u tom trenutku pa joj je rekao da ga priceka u autu i da ce brzo doci,zato sto je htio nesto nama nasamo da kaze.Ispricao nam je o tome da je ovaj poslic ustvari bio ilegalan i zato nije rekao zeni niti nama,ali da tesko moze policija da skuzi.Kada je on krenuo izaci iz Alahambre ispred ga je sacekala policija sto je bilo totalno neocekivano,brzo se vratio i rekao nam to.Mi smo konobara pitali imali straznji izlaz jer smo sva trojica bili u nevolji.Policajci su nam sa megafonom prijetili da izađemo ili ce upotrebiti silu.Ali posto nije bilo straznjeg izlaza predali smo se.Na sudu su nam dodjelili 10 godina zatvorske kazne.

Kad radiš u igri kao taksista

Posto sam ja inace taxista koji brine za musterije vozim se puno po san andreasu i srecem razne ljude.
Naime danas sam sreo toliko ljudi da ih ni ne pamtim bolo je tu svega od krilinalaca pa do policije.
Ja sam jesan od najjpoznatijih taxista u gradu i okolici. Otkrijem puno dobrih mijesta po san andreasu tako sam nasao jedno mjesto di je samo party.
Naime to se mjesto nalazi blizu MC planine i stalno su neke zavave i druzenja tako.
Gledao sam malo sto ljudi rade tako a oni se zabavljaju tamo po cijele dane.
Ostao sam tamo dobrih 4 sata gledajuci kako plesu i pjecaju a zatim sam se i ja peidruzio.
Moram vam reci da je to mjesto carobno ali nije bolje od samog Los Santosa.
Naimeu samom LS.u mozete naci svasta od ulicnih utrki pa do tucnjava.
San Andreas je grad pun cuda i istrazivanja trebaju vam godinei godine da sve istrazite.
Ima i najjpoznatiji srand koji se nalazi kod gantona tamo nema da ne kupite nesto , jednostavno morate nesto kupiti.
To bi rekao da je san andreas tako zanimljiv pregrst velikih kuca skola vrtica samona  i tako dalje.
To su samo neka od cuda koja pruza San Andreas a di su tek discoreke i party na plazi.
San Andreas je jednostavno grad za mlade. Bitno je da se radi po  propisima i da se poštuju pravila i onda sve to ide kako treba. Lijepa vožnja-svi zadovoljni i tako napredujem i skupljam lovu u igri.
Svako ko tako igra on ima dobru igru i dobar motiv za igranje.

Vraćanje s posla, svakodnevnica

I još jedan radni dan. Rano sam ustao danas, te sam se odmah prihvatio posla. Naravno prvo sam doručkovao, a zatim sam otišao k prijatelju odraditi par stvari u vezi Fizike. Danas smo trebali napisat par vježbi iz nečeg nebitnoga. Kad smo to napravili, porazgovarali smo oko subotnje večere i izlaska. Bilo je nezaboravno, dobro sam se proveo. Nakon toga došao sam kući upalio računalo. Prvo sam upalio Internet i pogledao par stvari na njemu. Nakon toga postalo je pomalo dosadno pa sam otišao igrati par igrica. Igrao sam igrice koje najčešće igram a to su Grand Theft Auto San Andreas Multy Player i NBA. Nakon par sati igranja došlo je vrijeme ručka. Poslije ručka krenuo sam se spremati za školu. Nakon 7 sati napornih i dosadnih sati u školi jedva sam čekao da se vratim kući. Kad sam došao kući večerao sam, te sam poslije večere ponovno upalio računalo odigrao svoje najbolje igrice. Zabacili smo par warova protiv Terror Squad Crewa i tako ostalih, sada je to nevažno da nabrajam. Uglavnom ako vam se sviđa igrica o kojoj cjelo vrijeme govorim, a to je Grand Thef Auto San Andreas Multy Player, točnije CroHerza Gaming Community Server toplo vam preporučujem da posjetite taj server. Nakon igranja došlo je vrijeme treninga. Bilo je naporno i teško ali ako želite postati pravi sportaši trebate se priviknuti na to. Nakon treninga konačno je došlo vrijeme za odmor. Odigrao sam par igrica, pogledao par zanimljivih serija na televiziji tipa CSI:Miami te sam se polako počeo spremati za spavanje. Dan je uglavnom dobro završio bilo je naporno ali sta je tu je mora se izdržati.

Čarobni gradovi San Andreas-a

Nakon dugo razmišljanja,odlučio sam da putujem po San Adreasu. Prvi grad mi je bio Los Santos,u njemu sa vidjeo dosta toga,i pravi je turistički grad.U njemu sam vidjeo plažu,zgodne žene,more,velika jezera,trgove i mnogo toga. Odlučio sam da nazovem Taxi,već je pao skoro i mrak. Kada je došao,sjeo sam u njega i rekao da me odvuče u jedan luksuzni Hotel. Odvezo me je u neki Hotel pod nazivom "Noć Adrenalina" po nazivu Hotela bio mi je privučan. Kada sam ušao u njega,bio sam očaran,tim stvarima,jednostavno me je ostavio bez teksta. Nakon što sam prespavao,ustao sam rano i otišao sa taksijem na aerodrom. Sjeo sam u avion,i krenuo prema Las Venturasu,bolje rečeno,u grad svjetlosti. Kada sam stigao,obilazio sam polahko sve redom,ta velika kasina,hotele,jednostavno je bio grad predivan.Nakon što sam obletio skoro pa sva mjesta,došao je i mrak,pa sam otišao do nekog predivnog,osvijetljenog hotela,gdje sam prespavao predivnu noć,uz masažu,tih plavih žena. Kada je osvanuo dan,ponovo sam sa taksijem otišao na aerodrom i krenuo prema San Fieru,grad u kojim su auta glavni idol. Kad sam sletio u grad,prvo sam naletio na video igrice,gdje sam se zadržao podosta,kupio sam neke i krenuo dalje. Obilazio sam autosalone,i vidjeo mnoga vozila,i sa vrhova brda,posmatrao te zloćaste bande ili mafije,koje vrebaju sa svih strana. Tako je prošlo moje putovanje kroz San Andreas,bilo je negdje uzbudljivo,negdje sam ostao bez komentara. Ipak Las Venturas,grad svjetlosti,me je najviše oduševio,ali ipak u suštini svaki grad je imao nešto prelijepo...

Loša odgajateljska metoda!

Moj prvi posao na Grand Theft Auto San Andreas MultyPlayeru je bio dosta tezak.Lutao sam gradovima na američkim olimpijskim kvalifikacijama koje se održavaju u Eugeneu treće su mjesto podijelile Allyson Felix i Jeneba Tarmoh. Ni fotofiniš nije mogao utvrditi tko je bio bolji i koja će se sprinterica na “stotki” pridružiti Carmeliti Jeter i Tianni Madison na Olimpijskim igrama u Londonu.

Iako je u utorak objavljeno da će dvije atletičarke otrčati klasični dvoboj i na taj način odlučiti o putnici na Igre, dan kasnije je došlo do promjene. Američki atletski savez (USATF) priopćio je da će konačnu odluku o načinu na koji će biti određena treće predstavnica na 100 metara donijeti tek nakon subotnjeg finala utrke na 200 metara.

I Felix i Tarmoh će se, naime, pokušati kvalificirati na OI i na 200 metara, a tek kad odrade posao, znat će kakva im je sudbina na dvostruko kraćoj dionici. Dužnosnici USATF-a će razmotriti dvije opcije: već spomenuti dvoboj ili - bacanje novčića! Odlazak na Olimpijske igre tako bi mogao biti odlučen čistom srećom, odnosno metodom “pismo ili glava koje nikad nisam vidio u svom zivotu.Bio sam zapanjen i sretan jer sam uspio naci svoj prvi posao.

Kad sam išao pustinjom, dobar dan u igri?

Od kako sam odlučio da mi je dosta statičnih i dosadnih dana,svaki dan si organiziram nešto za raditi. Moram priznati da je to mnogo bolje jer sve stignem, nije mi dosadno i stalno mi se nešto u životu događa. Na primjer,jučer je bilo dosta hladno,vjetar je puhao pa se hladnoća činila još žešćom. Razmišljao sam što da učinim da se malo zagrijem. Prisjetio sam se odlične ideje. Sjetio sam se da u srcu pustinje imam vikendicu. U toj maloj ali zanimljivoj kučici nisam već dugo bio i mislio sam da bi bilo idealno da ju malo posjetim. Autom sam se zaputio do nje. Pošto direktno do nje ne vodi urbana cesta treba sam biti prilično pažljiv kuda vozim da si ne ogrebem auto ili ne daj Bože zaglavim negdje u srži pustinje. Sve je na sreću prošlo dobro i parkirao sam kraj vikendice i odmah primijetio da se vidi na njoj da me dugo nije bilo tu. Bilo je sve kao zapušteno i prljavo. Pošto sam tako nešto i očekivao, donio sam metle, krpe i ostali pribor da ju dovedem u red. To nije dugo trajalo i mogao sam uživati u toplom pustinjskom zraku. Ono što vikendicu čini još boljom je to što osim što se nalazi u pustinji,iza kuće imam mali odvojak oceana kod kojeg mi je i pristanište za brod,pa ljeti mogu doći i svojom jahtom. Iako sam već par puta razmišljao o prodaju vikendice zbog toga što nemam baš vremena da boravim u njoj,ipak se svaki put predomislim jer ponekad godi čovjeku da ode malo u carstvo pijeska. Imam par susjeda na tom području ali neki više ni ne posjećuju svoje vikendice, neki čekaju da poskupe nekretnine, neki su možda i zaboravili da imaju vikendicu daleko od civilizacije. Možda i bolje da imam mir i svoju oazu za bijeg od svakodnevne žurbe.

Naravno, i ovaj puta duboko u igri

Danas imam slobodan dan,i namjeravam ga provesti s obitelji.Žena i ja mislili smo otići s djecom malo do prijatelja koji žive na selu.Oboje smo znali da je to odlična ideja,ujutro smo se probudili i krenuli se pakirati,jer put je bio dug.Žena je radila sendviče,spremala robu,a ja sam provjeravao jel sve s autom u redu.Došao je trenutak kada samo morali krenuti,svi smo fino sjeli u auto i krenuli.Nakon četrdeset i pet minuta vožnje pukla nam je guma,iz prve nisam znao šta se događa dok nisam izašao i vidio.Bili smo zarobljeni usred neke šume,i nije bilo signala.Žena i ja nadali smo se da će netko proći,i da će nam pomoći.Čekali smo i čekali,i tako sat vremena,a nije prošao niti jedan auto.Žena se počela jako brinuti,počela je sva drhtati,i ja sam se isto počeo brinuti,ali sam pokušavao da to nekako sakrijem pred ženom i djecom.Počeo je padati snijeg,ušli smo u auto,kako se vani ne bih smrzli.Znali samo da ćemo sada imati još manje šanse da nam naiđe neki auto,jer nitko je lud da vozi,dok vami pada voliko jaki snijeg.Došla je ponoć i žena je bila izvan sebe,plakala mi je u naručju,kako djeca ne bih to vidjeli.Bili smo oboje izvan sebe,jer prošlo je skoro dvanaest sati a mi smo tu u šumi zarobljeni i sjedimo u autu,a vani pada strašan snijeg.U jednom trnutku nailati neki kamion i počeo je svirati,ženi i meni pao je kamen sa srca,oboje smo bili sretni.Kamion je stao sa strane izašao je čovjek,a i ja odmah iz auto.Upitao me je šta se dogodilo ja sam mu sve ipričao i čovjek nam je ponudio prijevoz,jer idemo istim putem kao i on.Auto sam morao ostaviti usred šume jer nije bilo mjesta za njega.Čovjek nas je odvezao skroz do našeg prijateljia,odatle smo nazvali službu,objasnuli smo di je auto,i oni su nam ga skroz dovezli do našeg prijatelja,i promjenuli nam gumu.Bio je to vikend užansan,ali ipak sve je završilo kako treba.

Život u igri je drugi život

Ono što čovjeka u životu najviše motiviše su vjerovanja u njega. Jedan dio uspjeha je zapravo vjerovanje u želju za uspjehom, koju dobijamo samo kada imamo potpunu podršku svih onih koji nas okružuju. Od samog djetinjstva uvijek sam bila čudna, ljude nisam previše preferirala, izbjegavala sam ih i bježala samoj sebi, zatvarala se među četiri zida i plutala daleko u mislima. Roditelji su me često vodili psiholozima, psihijatrima u nadi da će otkriti moj problem. Mnogobrojne posjete instentima apsolutno ništa nisu otkrivale niti davale neko logično rješenje. Moju tajnu sam znala samo ja, nisam je htjela nikome otkrivati iz meni samoj nepoznatog razloga.
Možda pomalo zvuči čudno i glupavo ali jednostavno rješenje je bilo da ljude nisam volila. Sama ljudska ponuda me je zgrožavala, stvarala nervozu i nemir u meni. Iako sam i sama ljudsko biće izbjegavala sam bilo kakav vid komunikacije sa ljudima.
Kao i svaki stanovnik San Andreasa i ja sam sa osamnaest godina morala da napustim rodni dom i da se osamostalim. Kako sam dijete sa sela odlučila sam da odem u Los Santos i pokušam živjeti u nekom drugačijem svijetu, svijetu gdje ako propaneš niko ne zna jer sam grad te u startu proguta, a ne kao selo ako propadaš svi znaju još te dodatno ponižavaju i ismijavaju.
Nije bilo lako pronaći neki ekonomični stan gdje nema puno ljudi, gdje ću nastaviti da vodim svoj čudni život sama sa sobom. U blizini stana nalazila se neka zgrada. Šetajući jedan dan ulicom, razmišljajući kako da nabavim novac svratim se u zgradu da vidim šta se dešava unutra, jer za mjesec dana stanovanja nisam primjetila nikoga niti da ulazi niti da izlazi iz grade, kao da je prazna. Uđem u zgradu kad imam šta da vidim, ljudi obučeni u crno, neka čudna odjela, namrgođeni, niko nikoga ne gleda, kao da su svi u nekom svom čudnom svijetu. Zaustavi me neki čovjek, mislim da je bio portir, i objasni mi kako je to sjedište plaćenih ubica. Kroz priču sa njim dosta me zainteresirao, bio je prva osoba nakon dugo vremena s kojom sam obavila neki normalan razgovor. Pošto je i sam primjetio da me zainteresirao pričom odveo me do šefa plaćenika i upoznao sa njim. Čudan je to čovjek, nije previše komunikativan, krvoločnog pogleda i čini se da mrzi ljude, baš kao i ja. Nismo puno riječi razmjenili, upoznali smo se tek radi reda, sasvim malo popričali i na samom izlasku iz njegovog ureda zaustavio me i ponudio mi posao u njegovoj agenciji. Već godinu dana uspješno obavljam posao plaćenog ubojice, koliko ću još dugo to da radim nisam sigurna, ali što je najvažnije to je posao koji mene oduševljava i u kojem se solidno može zaraditi.

Svakodnevnica igranja

Danas novi dan,nova igra,novi provedeni sati za kompjuterom.Danas kao i svaki dan prvo igram na najboljem serveru na balkanu zvanom Croherze Roleplay,to jest igram online tacnije San Andreas Multi player ,skraceno SA:MP.Uđem tu,odigram par warova,odvozim par evenata i zajebavam se sa rajom.Inace nisam vise East Nashville Crips,sada sam Patterno,talijanska mafija,jedna od jacih na serveru.Kada sve to rijesim na Roleplay serveru odem offline na ponekad Croherze Freeroam server a ponekad Croherze DeathMatch server.Na Freeroamu uglavnom isto kao i na Roleplayu igram warove i vozim evente koje organiziraju admini odnosno gamesageovi,admini organiziraju warove a gamesageovi evente.A na DeathMatchu igram VS sa frendovima sa DeathMatch servera.E onda kada rijesim to ,odem offline uđem u neku igru koju imam instaliranu sa strane to jest da je Single player,ne Multi player.A ponekad to bude tacnije 4 dio,najnoviji dio.Igra je predobra.Također sam igrao  sam prekuco,dok koji je tek nedavno izasao jos igram. Ali mislim da sam na kraju,posto sam aktivan na toj igri,jer stvarno je jedna od najboljih na svijetu.Isto odem iz te igrice,odigram ju 2 do 3 sata.Onda odem na drugu neku,imam mnogo igara. Ne da mi se sad sve nabrajat,imam ih 10ak. I to sve mocnih i dobrih igara.To je to uglavnom sto se tice dana kako ja provedem za kompjuterom.Nista posebno,bas kao i svaki drugi gejmer na ovom svijetu.

Prošlo je dobro

Danas samo ustao rano ujutro, novi dan, novi sati provedeni za računalom. Jučer smo imali jednu tešku utakmicu protiv prvoligaškog kluba Vidovec Bios. DSL je u prednosti nad ostalim tehnologijama, jer nudi zagarantovanu brzinu između korisničke terminalne opreme i Internet čvorišta, kao i veću razinu zaštite i sigurnosti, što druge tehnologije ne mogu ponuditi iz tehničkih razloga.Još jedna prednost DSL-a je i jednostavnost konfiguracije računara ili mreže računara za pristup Internetu putem ove veze, koja je ostvariva na više različitih načina, a opet kroz minimalna ili nikakva ulaganja u opremu.
 Tabelu poređenja DSL tehnologije i predstavnika drugih širokopojasnih tehnologija možete pogledati ovdje.
Kada je riječ o mediju za prenos podataka, DSL je u prednosti nad ostalim tehnologijama, jer je medij bakrena parica i tu paricu koristi samo jedan korisnik, što znači da nije u pitanju dijeljeni medij, te na brzinu komunikacije ne utiče činjenica da i ostali korisnici na istom čvorištu (DSLAM-u) maksimalno koriste svoju konekciju, kao što je to slučaj sa kablovskim, bežičnim ili satelitskim vezama na Internet.Nakon škole jedva sam čekao da se vratim kući, ali dan nije još završio, morao sam odraditi još jedan trening. Nismo radili nešto posebno, većinom smo radili vježbe relaksacij jer u srijedu imamo kup utakmicu protiv kluba iz grada. Bit će to jedan veliki derbi. Nakon treninga kad sam došao kući upalio sam kompjuter malo odigrao na serveru i otišao na spavanje.

Kada se igraš na najboljem mjestu

Za pojavu miša krajem šezdesetih zaslužan je Douglas Englebart, a kursor je prvobitno bio zamišljen da stoji uspravno. Međutim, kada je kasnije kompanija Xerox Parc lansirala svoj računar, kursor je dobio svoje nagnuto izdanje.Naime, kako je pojasnio programer Bart Gijssens na forumu Stack Exchange, u ranim danima računarske tehnologije, kada je rezolucija monitora bila daleko niža, bilo je lakše dizajnirati kursor koji se naginje pod kutom od 45 stepeni, te je kao takav bio i uočljiviji.Nakon što je kursor miša dobio drugačiji dizajn, isti je ‘posudio’ Steve Jobs, zatim Bill Gates, a ostalo je istorija. Danas je ipak teško zamisliti da kursor miša izgleda ikako drugačije, prenosi Poslovni.hrBrzo sam levelovao tako sto sam uglavnom vecinu payeva koje skupim sam bar u cijelom satu mozda nekih 40 do 50 minuta afko,tacnije “Away From Keyboard”.Samo kad bi me zvali za war bi igrao,kada bi me server kickao prije paya,brze bolje bi trcao ulazio u igru da ne bih fulio pay da bi sto prije i brze levelovao.

Nekada to izgleda i dosadno

Koliko god bio ponosan na svoju malu hakericu moram priznati da sam bio dosta zabrinut oko toga kako će sve to utjecati na nju. Svaki dan pročitam barem jedan tekst o tome kako kompjuteri i internet loše utječu na djecu. Kako se više ne igraju, ne trče, ne komuniciraju. Ustvari kako ih internet i kompjuteri 'zaglupljuju', pa sam malo istražio izvan bombastičnih napisa po medijima da vidim što se i kako događa u stvarnom svijetu i što po tom pitanju imaju za reći 'stručnjaci'. Kada se odmaknemo od katastrofičnih članaka o djeci ovisnoj o igrama, kampovima za odvikavanje od interneta ili kako nas Google svojom tražilicom zaglupljuje pronaći ćemo zanimljive radove i proučavanja koja nisu ni malo katastrofična i čiji je općeniti zaključak da kompjuteri igraju vrlo važnu i prije svega pozitivnu ulogu kod razvoja djece. Ako ništa drugo, samo smanjivanje pasivnog zurenja u TV ekran je pozitivna stvar.

Prema većini tih istraživanja tehnologija pomaže djeci da brže uče nudeći im interaktivne sadržaje. Uči ih rješavanju problema pa makar se radilo samo o tome kako zeznuti tatin mobitel i izaći iz zaključane igrice. Pomaže im u komunikaciji s drugom djecom (Skype, e-mail, SMS). Istovremeno, većina djece ne doživljava te napravice kao nešto posebno već samo kao još jednu od igračaka. Jedno vrijeme će im biti interesantno klikati po slovima i brojevima, ali nakon toga će se bez problema prebaciti u pješčanik s kanticom i lopaticom ili posvetiti pažnju autićima, lutkama, medekima, sladoledu i svim drugim stvarima koje ih okružuju.

Sama tehnologija nije dovoljna i kao i sve ostalo, zahtijeva više vremena od roditelja, teta u vrtiću i učitelja. Bez nadzora i usmjeravanja internet je pomalo zastrašujuće mjesto, čak i za mene koji sam natukao popriličan broj godina i terabajta surfanja. Isto tako treba biti stalno na oprezu kako ne bi dijete ne bi počelo previše vremena posvećivati samo tom tipu igre. To ionako nije problem samo za djecu. I odrasli koji previše vremena posvete određenoj aktivnosti na internetu mogu razviti ovisnost i neku vrstu asocijalnog ponašanja.

Današnja igranja

Proizvodi pomoćnih tehnologija dizajnirani su sa ciljem da osobama koje imaju fizičke ili kognitivne teškoće, oštećenja i neki vid invaliditeta, olakšaju svakodnevni život i omoguće im da na što jednostavniji način obavljaju svoje obaveze i da se zabave na način što sličniji onom koji se u društvu smatra uobičajenim. Iako pomoćne tehnologije svakim danom postaju sve razvijenije i dostupnije većini osoba sa posebnim potrebama, u Bosni i Hercegovini se uglavnom ne radi na tome da se takve tehnologije bar približe, ako ne i da se obezbijede našem stanovništvu.

I dok neke države, na primjer SAD i Njemačka, imaju državne programe za pomoć osobama sa posebnim potrebama, naša država taj značajni dio stanovništva spominje samo u endemičnim i podjednako jalovim dokumentima o strategiji zapošljavanja koji, da spomenemo i to, datiraju još od 2009. godine! Ni riječi o pomoći ratnim vojnim invalidima u nabavci naprednih proteza, ni riječi o djeci oboljeloj od cerebralne paralize kojoj bi dobro došla besplatna elektronska kolica ni riječi o oboljelima od Alchajmera kojima bi dobro došao elektronski sistem koji alarmira zdravstvene radnike ukoliko takve osobe provedu previše vremena same ili se izgube.

Od davnina

Dok su se moje igračke jako malo razlikovale od igračaka mojih roditelja i jedina razlika je bila u materijalima (plastika) i u količini, današnja generacija klinaca se veseli jednoj potpuno novoj vrsti igračaka. Kompjuteri, telefoni, laptopi, playeri, tableti i konzole su nešto što smo mi kao klinci mogli vidjeti samo u znanstveno-fantastičnim serijama i filmovima. No. našim klincima je to samo još jedna vrsta igračaka.

Prvi kontakt male princeze s pametnim telefonom i ekranom osjetljivim na dodir je bio ljubav na prvi pogled, točnije na prvi dodir. Znala je ona da telefon služi za pričanje s bakom. Znala je desetak minuta na svom jeziku baki objašnjavati što je danas radila i smijati se s bakom. No, tek kada je ugasila telefon i otkrila da se dodirivanjem određenih ikonica može s tim telefonom stvarno svašta, rodila se prava ljubav. Počelo je s pregledavanjem fotografija pa prešlo polako na jednostavne igrice pogađanja slova, povezivanjem točaka s brojevima i sviranjem po virtualnoj klavijaturi. Otkrila je i YouTube i uz samo jedno pokazivanje naučila gdje treba kliknuti kada želi ponoviti neki video, a gdje treba kliknuti kako bi dobila popis povezanih filmića koje je birala prema slikama. Tempo kojim je pamtila koja slika što znači je meni nezamisliv. Ja ne mogu zapamtiti toliku količinu slika i zapamtiti koja je pjesmica iza koje slike. Da, ali ja nisam tako naučio povezivati stvari. Ja sam ipak generacija olovke i papira. :)

Kada sam shvatio da je to nešto uz što uči nevjerojatnom brzinom slova, brojeve, boje, oblike, životinje i što je najinteresantnije brandove odnosno logotipove, shvatio sam da mi nema druge nego kupiti jedan tablet i naći sve moguće igre koje se mogu naći. Neke od tih igrica imaju nešto što nazivaju 'child lock', zaštita koja bi trebala onemogućiti djetetu da izađe iz igrice i klika po nečemu što bi mogla pokvariti. Da, jaka zaštita, treba kliknuti „Home button“ tri puta vrlo brzo. To je bilo prvo što je beba napravila kada nije uspjela izaći nakon prvog klika. Neš' ti zaštite. Takva zaštita bi prije mene zaustavila da ne kliknem tri puta istu stvar nego bebu kojoj je to prirodna reakcija.Ipak su mi oni prvi trenutci kad sam se zaposlio ostali u sjećanju jer sam imao osjećaj da mi super ide i da ću uskoro moći kupiti neku kuću koja će biti samo moja. To su bili trenutci zlata vrijedni jer bi se za svaku rutu i za svakog čovjeka koji bi ušao u bus bio jako sretan. Sad se to jako promijenilo i mogu kupiti kuću koju god poželim i sad mi nedostaju ti trenutci. Svi mi smo prošli kroz tu fazu i ne treba se sramiti svojeg prvog posla kakav god bio. Što god kasnije radili i kako god bogati bili, prvi posao nas je naučio radu i disciplini za kasniji život.

Šta raditi vikendom?

Danas sam rano ustao, nakon jako napornog tjedna konačno je došlo vrijeme vikenda i malo odmora. Najprije otišao sam doručkovati, a nakon doručka upalio sam računalo. Prva igrica koju sam danas igrao bila je Grand Theft Auto: San Andreas Multyplayer, točnije na Croherze Gaming Community serveru. Trenutno sam u bandi imena La Cocaina. Ekipa je tamo super, svaki dan deremo warove ko nikad do sad. Bas prije neki trenutak igrali smo war s La Costra Nostrom, Terror Squad Crew, The Imperial Mafia ( naravno pobjedili smo svaki war puno razlike ). Nakon tih warova odlučili smo malo hodočastiti po gradu ( ili vam ga zazati se i malo pucati ), ali to veselje brzo je završilo. Admini su nas sve postavljali u areje te tamo jos i sad odrađujemo kazne, ali nema veze bitno je da smo se mi dobro zabavili. Nakon toga otišao sam igrati jednu od svojih najdražih kompjuterskih igrica a to je . Trenutno igram za Chicago Bullse. Zajedno s a Derrickom Rosom dominiramo po terenu, pobjeđujemo svaku utakmicu. Nakon par utakmica, došlo je vrijeme ručka. Zajedno sa svojom obitelji otišli smo u neki restoran zbog proslave bratovog rođendana. Dobro smo se najeli i kad smo se vratili kući, otišao sam malo ponoviti matematiku za ispit u ponedeljak. Konačno je došlo i vrijeme za odmor, odigrao sam par warova na Croherze Gaming Community serveru. Nakon svega toga otišao sam sa prijateljima malo van odigrat malo košarku, nogomet uglavno malo se podružit sa njima. Nakon toga došao sam kući, malo sam prilegnuo i čekam večer da mogu izać sa svojim najboljim prijateljima malo u grad.

Ustaljena rutina ustajanja

Nastavni sadržaj potencijalno je izvorište znanja za učenike, no sam po sebi predstavlja tek nebrojenu listi riječi i rečenica s ponekom slikom i vedrom uzrečicom na dnu papira. Naime, tek s  kvalitetnim i domišljatim načinima prenošenja tog sadržaja, kako i sam Mužić (2006) tvrdi, učenici mogu doći da željenih spoznaja.

U skladu s gore navedenom problematikom, iskoristit ću pomalo neobičnu metaforu jogurta i postaviti pitanje: „Zašto jogurt, potencijalno, ima već efekt na životu pojedinca nego nastavni sadržaj?“

Naime, jogurt nam se pri konzumaciji uvijek plasira s jasnim uputstvima za upotrebu na poleđini te s opisom održavanja svježine kao i o efektima koje će proizvesti za dobrobit našeg organizma. Nastavni sadržaj, s druge strane, vrlo se često učenicima prezentira „sirov“, metodološki ne obrađen, bez popratnog, smislenog, konteksta i bez ideje na koji način bi mogao biti koristan u svakodnevnici učenika. Način prenošenja sadržaja većinom je orijentiran ka klasičnim predavačkim školskim satima, nezanimljiv i učenicima neopipljiv.

Nadalje, Finnis (2004) u svom radu spominje „Daleov iskustveni stožac“ koji navodi da ljudi zapamte 10% onoga što su pročitali, 20% onoga što čuju, 30% od onoga što oni vide, 50% onoga što čuju i vide, 70% od onoga što kažu i pisati, a 90% onoga što oni kažu ii naprave dok  obavljaju  zadatak.

Dakle, kako bi razumjeli određeni sadržaj učenici moraju doći u izravni kontakt s njim i upravo od te teze polazi edukacijska tehnologija Pomaže nam da personaliziramo sadržaj i doživimo ga kao osobno iskustvo.

Što se penjemo, to padamo

Jedna od najtežih stvari u životu je izabrati pravi put za sebe. Edukacijska tehnologija predstavlja teoriju i praksu osmišljavanja, razvijanja, korištenja, upravljanja i vrednovanja procesa učenja.“ (Ely, 2000:75). Odnosi se na točno određene, tehnološki orijentirane načine dolazaka do očekivanih ishoda u učenju i poučavanju te služi kao podrška i poticaj procesu učenja.

Važno je naglasiti da edukacijsku tehnologiju ne čine računala, mikrofoni, SMART ploče i slična tehnologijska dostignuća sama po sebi, već edukacijsku oznaku dobivaju tek kada iskoristimo gore navedenu tehnologiju u didaktičke svrhe. Dakle, tek kad upotrijebimo  tehnologiju  da olakšamo obrađivanje nastavnog sadržaja, motiviramo učenike i potaknemo kreativnost, možemo govoriti o edukacijskoj tehnologiji na djelu.

Nadalje, konstruktivistička nota koju edukacijsku tehnologija sa sobom donosi također doprinosi kvaliteti ovog područja. Ona  nastoji prebaciti kontrolu nad učenjem s nastavnika na učenika putem različitih interaktivnih multimedija koje omogućuju učenicima da manipuliraju sadržajem i da sami dolaze do rješenja. Edukacijska tehnologija, u svom konstruktivističkom djelu, bavi se približavanjem stvarnih situacija u kojem učenici imaju priliku primijeniti  znanje koje su učeničkim klupama naučili i doći do novih spoznaja, a krajnji joj je cilj kreativna upotreba tehnologije. 

Neke dogodovštine na današnjem igranju

Dnevna desavanja u igri to jest na  serveru su postala sada vec nakon šest godina otprilike na neki nacin ista,Uzimajući u obzir iznimno veliki napredak 3D računalne grafike u zadnjih desetak godina, možemo se složiti da napredak prikaza vode i njezinog kretanja nije doživio neki veliki pomak, pogotovo ako u vodu „ubacite“ nekoliko statičnih objekata.

Međutim, novi tekući simulacijski algoritam naziva Position Based Fluids (PBD), omogućava prikaz djelovanja vode na objekte koje se nalaze unutar vodene površine, dajući vodi posebnu fiziku kretanja i sudaranja s objektima.
„U simulaciji tekućine, provođenje kompresibilnosti je izuzetno važno za realizam, ali i predstavlja veliki računalni trošak. Po formuliranju i rješavanju skupa pozicijskih ograničenja naša metoda omogućava realan prikaz čestica tekućine pri sudaru s nekim objektima i nasljeđuje stabilnost geometrijskih položaja na temelju dinamike te metode, što će kasnije predstavljati veliki korak naprijed za prikaz tekućina u aplikacijama,“ izjavili su zaposlenici NVIDIA-je Miles Macklin i Matthias Müller-Fischer.

Ako ste zainteresirani za detaljno proučavanje ove tehnologije i načina kako ona radi, možete pogledati PDF dokument na ovom linku ili možete otvoriti video koji se nalazi ispod teksta i uživati u odličnoj animaciji kretanja i sudaranja vode s objektima koji se nalaze na putu.

Sve moje igre

Kao prvo ne bi za sebe rekao da sam gamer ni u kom slučaju. Ja sam računalne igrice igra jednim djelom iz dosade,a drugim iz nagovora i zbog prijatelja sa kojima sam se družio preko igrica. Klasićni gameri igraju neke igre strategija u kojima ima mnogo mogućnosti, a ja takve igrice nikad nisam igrao. Ono na što upozoravaju na Cnetu jest da Dong Nguyen nije povukao reklame koje se prikazuju u Flappy Birdu tako da on i dalje zarađuje veliki novac od prikazivanja reklama na milijunima mobilnih uređaja širom svijeta. Iako je njegov potez povlačenja igre s trgovina aplikacija možda zaista bio potez osobe koja se ne može nositi sa svom slavom i pritiskom koji mu je donijela ova jednostavna igra, na nekim tehnološkim portalima Nguyena su prozvali marketinškim genijem koji je samo s jednim tvitom privukao brojne nove korisnike i dodatno povećao zanimanje za Flappy Birdom – sve će ovo rezultirati milijunima novih minuta koje će ljudi provesti mahnito tipkajući po ekranima kako bi provukli pticu između zelenih cijevi i kojima će se za to vrijeme prikazivati reklame koje će dodatno podebljati Nguyenov račun.

'Ironično je da ova aplikacija sada vjerojatno zarađuje još više novca u odnosu na prošli tjedan', komentirao je Flappy Bird Krisha Subramanian, jedan od osnivača mobilne oglašivačke mreže Mobclix.Zaista bi volio vidjeti načine igranje i pokušati se licem u lice suprotstavljati raznim igračima PES-a. Ono što je moj san je sudjelovati na nekom velikom PES turniru, po mogućnosti internacionalnog razmjera i naravno osvojiti taj turnir. Iako je to ludo i šanse da se to desi su veoma male, svatko ima neki svoj ludi san pa tako imam i ja.

Propitivanje sebe u nekim stvarima

Ne znam kako bih počela svoju priču, kojim riječima bih mogla opisati zapravo kako sam se osjećala i kako se osjećam a da me nitko pritom ne proziva, ismijava, sažaljeva, vrijeđa i omalovažava.
Glupo je što ljudi ponajviše gledaju druge i komentiraju njihov život dok svoj kriju od javnosti pokušavajući raskrinkat tuđe greške, pobjede i poraze samo kako bi svoje sakrili što bolje mogu.
Svog pola života sam provela u bijedi, jadu, nadi za nekim čudom koje će me odvesti iz sela pretrpanog staraca koji samo znaju ogovarati i nemati razumjevanja ni za koga. Od kako znam za sebe uvijek sam morala ispaštati zbog tuđih grešaka. Negdje oko moje pete godine otac je završio u zatvoru zbog šverca preNova nagradna igra u robi i uslugama „Tehnologija2“ u dnevnim novinama „Blic“ od 19. aprila 2013. godine do 18. maja 2013. godine. Priređivač nagradne igre je RAS Online, Beograd, ul. Žorža Klemansoa 19. Pronađite kupon “Tehnologija2“ svakog dana u „Blicu“! Ako na kuponu imate tri ista simbola, osvojili ste jednu nagradu. U tom slučaju morate istog dana pozvati 011/3537-547 od 17-24h i saopštiti šifru kupona i svoje lične podatke (ime i prezime, adresu, JMBG i broj telefona). Pri preuzimanju nagrade treba dostaviti deo naslovne strane sa dobitnim kuponom i fotokopiju lične karte. Ukoliko se dobitnik ne javi u predviđenom vremenu, gubi pravo na nagradu. Nagrade se preuzimaju najkasnije 60 dana od završetka nagradne igre. Dobitnik ne može zahtevati da mu se umesto robne nagrade ili vaučera isplati novčana protivvrednost i nema pravo da prenese nagradu trećem licu. Nepreuzete nagrade ostaju u vlasništvu organizatora nagradne igre. Pravo učešća nemaju zaposleni kod privređivača i članovi njihovih užih porodica, kao i zaposleni kod poslovnih partnera koji su obezbedili nagradni fond ili su učestvovali u izradi kupona.

Oko virtualnog života

Vec neke 2 godine igram igru zvanu Grand Theft Auto San Andreas.Krajem prošle sedmice Dong Nguyen šokirao je milijune fanova zarazne igre Flappy Bird kada je najavio njeno povlačenje iz App Storea i Googlea Play. S obzirom da je ovaj sve do nedavno potpuno nepoznat developer iz Vijetnama na Flappy Birdu zaradio veliki novac (spominju se cifre od oko 50 hiljada dolara dnevno te na Forbesu vjeruju da je on do sada okrenuo milijun ili dva dolara), mnogi su ljubitelji ove igre postavili pitanje zašto se Nguyen odriče ovako velike zarade, a mnogima je bilo čudno što prošle sedmice nije ponudio neki konkretan razlog zbog kojeg se odlučio na ovaj potez te je na Twitteru samo napisao kako više ne može izdržati pritisak (naknadno je novinarima rekao kako je igru povukao iz trgovina aplikacija jer su ljudi postali previše ovisni).

Zanimljivo je da on tada nije dao nikakve informacije vezane uz korisnike koji su već skinuli ovu igru na svoje mobilne uređaje te nije bilo informacije hoće li oni i dalje moći nastaviti igrati Flappy Bird. Zbog toga je, nakon subotnje najave povlačenja ove igre iz App Storea i Googlea Play, nastala prava histerija uplašenih korisnika na društvenim mrežama – brojni korisnici pametnih telefona koji do tada nisu skinuli Flappy Bird ipak su na kraju odlučili downloadati ovu igru prije nego bude prekasno te se broj korisnika ove igre konstantno povećavao.

Bogatstvo nije vrlina

 Pomicanje miša: sa sustavom Windows 7 i računalom zaslona osjetljivog na dodir moguće je samo prstima pretraživati internetske novine, pomicati se u fotoalbumima te razmještati datoteke i mape.

Ograničena mogućnost upravljanja jednim prstom dostupna je u sustavu Windows već nekoliko godina. No sustav Windows 7 sada prvi put potpuno prihvaća tehnologiju višedodirnog upravljanja. Želite nešto povećati? Postavite dva prsta na zaslon računala kompatibilnog s višedodirnom tehnologijom i raširite ih. Da biste datoteku otvorili desnim klikom, dodirnite ju jednim prstom, a zaslon dotaknite drugim.

Dodirnu tehnologija sustava Windows, dostupnu samo u izdanjima Home Premium, Professional i Ultimate sustava, Windows 7 zabavno je učiti i jednostavno koristiti. Izbornik Start i programska traka sadrže veće ikone prilagođene dodirnoj tehnologiji. Svi omiljeni programi sustava Windows 7 sada su također prilagođeni dodirnoj tehnologiji. Dostupna je čak i mogućnost bojanja prstom u programu Bojanje!

Prica oko (općenito) virtualnog života

Projiciranje slike izvan okvira TV ekrana na čitavu sobu kako bi se dobilo iskustvo proširene stvarnosti u igrama predstavljeno je ranije ove godine kao Microsoftova konceptualna tehnologija izvediva uz Kinect, projektor i odgovarajući prostor. Stvar je u teoriji zvučala interesantno, ali kako sada stvari stoje – još dugo vremena neće zaživjeti u praksi za širu javnost. Naime, Microsoftov Albert Penello za portal AusGamer izjavio je sljedeće:

„Ne bih očekivao da ćete to vidjeti. IllumiRoom je stvarno sjajan ako ste u laboratoriju, imate Microsoftov novac i možete postaviti odličan prostor. Ali razmatrali smo to i došli do zaključka da bi prosječnom korisniku bile potrebne tisuće dolara za ovu tehnologiju.dobi oni se tek uce i tek ih pocinju zanimat neke stvari,a vecinom ih zanimaju one stvari koje su potpuno krive kao sto su naprimjer virtualni 3d svijet koji je jako zarazan i pomalo bolestan.Virtualni zivot nije dobar u dosta smislova jer ima previse mana i previse moze nastetiti covjeku sto nije dobro takoder za nase drustvo,ali vecina ljudi se toga ne pridrzava i iz dana u dan se sve vise upusta u taj virtualni zivot.

Kada volim ono što radim

Nestlé žitarice su i ove godine odlučile iznenaditi svoje potrošače pa su zajedno s autorima jedne od najpopularnijih mobilnih igara na svijetu Angry Birds pripremile zabavno-edukativnu verziju igre,koja se odjanuaramože pronaći u promotivnim pakiranjima Nestlé žitarica za djecu.

U posebnom izdanju ove trenutno najpreuzimanije igre na svijetu nazvanom Angry Birds Breakfastpojavljuje se i prepoznatljivilik NESQUIK žitarica Quicky koji, zajedno s dobro poznatim ptičicama, na zabavan način nastoji podići svijest o važnosti ukusnog i uravnoteženog doručka.

Oni koji žele uživati u pustolovinama „ljutitih ptičica“mogu na policama trgovina pronaći promotivna pakiranja omiljenih žitarica za doručakNESQUIK i COOKIE CRISP,koja unutar kutije sadrže gratisCD s igrom.Osim toga, igra se može igrati i putem interneta. Naime, s unutrašnje strane promotivnih pakiranja NESQUIK DUO, CHOCAPIC, COOKIE CRISP,HONEY CHEERIOS i LION žitarica nalazi se Angry Birds kôd zagratis online igru sdva nivoa. Za pristup ostalimnivoimaigrači moraju unijeti kodove koje mogu pronaći unutar pakiranja navedenih Nestlé žitarica.

Igra Angry Birds prvi je puta predstavljena u decembru 2009. godine za Appleov operativni sistem iOS te je u kratkom roku postala najraširenija mobilna igra na svijetu, koja se može pohvaliti s čak dvije milijarde preuzimanja za sve vrste platformi. U četiri godine od kada postoji, igrači su uz Angry Birds proveli ukupno 200.000 godina, što je ekvivalent vremenu otkada postoji moderni čovjek. 

Karijera o karijeri

Akcije kompanije King Digital Entertainment koja stoji iza popularne igre 'Candy Crush Saga' uskoro izlaze na prvu javnu ponudu.

Tom prilikom kompanija je otkrila neke statistike o svom najpopularnijem proizvodu.

'Candy Crush Saga' je u decembru imala 93 miliona korisnika dnevno. U jednom danu korisnici su igricu igrali više od milijardu puta.

U decembru je igra kompaniji donijela preko 450 miliona dolara prihoda, skoro dvostruko više od osam godina starog Twittera, piše Mashable.

Sa 408 miliona korisnika mjesečno i po popularnosti se izjednačila sa Twitterom.

'Vjerujemo kako je igra naš najbolji proizvod do danas i jedna od najvećih interaktivnih zabavnih franšiza svih vremena', kažu u kompaniji.

Šta sam s početka radio

Moj prvi posao na CroHerze serveru tj CroHerze RolePlay serveru koji je nastao sredinom dvije hiljade i sedme godine je bio diler oruzja.Isao sam tako ja los santosom i trazio posao kao posljednja budala nebi li naisao na neki posao koji je placen bar minimalno da uspijem prezivit.I tako dosao u los santosku policiju kod nacelnika ali me nisu primili jer nisam imao zavrsen stupanj srednje skole kiji je potreban za policijski posao i tako su me odbili.Krenuo sam dalje u potragu i tako naidem na rent auta koji se nalazio u blizini kolodvora.Pokucao sam na vrata usao i upitao za posao.Razgovarao sam sa direktorom i rekao mi je da ce mi se javit.Nakon toga otisao sam u auto i uputio se kuci to jest svojoj velikoj vili na VineWoodu i vratio se nazad u svoj topli dom cekati poziv za posao iznajmljivaca auta.Proslo tako nekolicina dana, oko dva-tri dana i zazvoni telefon u mom domu u mojoj vili.Javio sam se,a s druge strane bio je direktor renta auta u blizini kolodvora.Rekao mi je kako me ipak nisu to jest nece primiti jer su vec nasli boljeg kandidata.Vidio sam tako da nista od tih boljih poslova.Okrenio sam se ilegali to jest odlucio sam se bavit kriminalnim to jest ileganim stvarima jer u ovoj drzavi nista drugo nemoze opstat osim kriminala i posteni ljudi su ovdje popljuvani.Setao sam hoodom i naisao na bandita u zelenoj odori i upitao me zelim li da me nauci i poduci prodavanju i svercanju oruzja.Krenuo sam s njim i tako odvezao me na jedan otok gdje je bio sef dilera.Objasnili su mi sve kako treba uzeo sam pakete i uputio se u preradivaonicu i poceo radit za sefa dilera oruzja.To je bio moj prvi posao jer bolji posao nisam mogao naci.

S početka karijere

Na CroHerze Roleplay server sam se prikljucio oko 2011 godine.Dosao sam na nagovor frendova.Par mjeseci sam ucio sve mogucnosti na CroHerze Roleplay serveru.Sve prve stvari koje sam na serveru kupio odnosno dobio,nebitno jeli imovina,posao ili nesto drugo,su mi ostale u sjecanju.Prvo auto Merit,prvi motor Sanchez,letjelica Maverick,jahta Tropic,kuca,stan pa cak i prvi posao koji sam dobio.Moj prvi posao bio je vozac Los Santos autobusa.Posao mi se cinio laganim ali naprotiv bio je jako naporan i tezak,pomalo i dosadan po cijeli dan vozit ogromne autobuse kroz cijeli Los Santos ali plata je bila dobra.Dobijali smo skoro 3,000$ dolara mjesecno.A morao sam od te plate hranit porodicu tako da kolko god da dobijem dobro je bilo.Kolko god je meni bilo naporno radit taj posao,svako jutro se u 08:00 dizat i pocet voznju velikog autobusa morao sam,nisam imao drugog izbora.Posao je na pocetku bio lagan ali sto sam sve duze i duze vozac autobusa u Los Santosu postaje sve tezi i tezi.Također postajalo je sve napornije i napornije.Razvozio sam sa stanice na stanicu drske putnike.Sef mi je bio strog i nije volio zabusavanje.Moralo se samo radit i radit.Pauza nam je bila 5 minuta po satu.Ali opet sa bolje strane kolega mi je bio jos najbolji skolski prijatelj s kojim sam se uglavnom na pauzama najcesce druzio.Tamo sam se s blizio i sa ostalim kolegama sa posla,uglavnom su svi dobri prema meni i ni skim se nisam svađao.

Iskustvo s padoranom

Polovina ženskih gejmera je u tom istraživanju kompanije Turtle Beach je saopštilo da im nikada na pamet nije palo da u svom CV-u navedu vještine igranja igara, a istraživanje je pokazalo i da prosječni Britanac svake sedmice igra video igre u trajanju od dva i po sata, dok se njih 10 posto predaje video igrama u trajanju od sedam sati sedmično, što je približno trajanju jednog radnog dana.

Jedna od ukupno pet ispitanih osoba igra igre nakon večere kod kuće, a mnogi od njih se igraju i nakon odlaska u krevet. Mladi ljudi između 18 i 24 su grupa koja koja najviše igre igra i u toaletu.

U međuvremenu, igrači koji imaju preko 55 godina provode oko dva sata za igranje na različitim platformama i u različitim žanrovima.

Podaci ovog istraživanja pokazuju da se igranje igara napokon riješilo imidža aktivnosti za "čudake", sa skoro četvrtinom ispitanika koji su rekli da bi na nekoj od društvenih mreža naveli gejming kao njihov hobi, a petina njih je saopštila da im ne bi smetalo da svog budućeg partnera na svom profilu upoznaju sa njihovim hobijem.

Muškarci za razliku od žena u svom CV-u navode igranje igara, ali polovina žena je reklo da im nikada nije palo na pamet da tu aktivnost okarakterišu kao vještinu. Uprkos tome, više ženskih igrača sebe smatra "okorjelim gejmerima"

"Gejming definitivno više nije hobi za "gikove" i muške samce. Prema našem istraživanju, Englezi se sve više odlučuju na kupovinu video igara i opreme za igranje nego na tradicionalne stvari za zabavu poput, igračaka ili nakita, što nas uopšte ne iznenađuje", rekao je Dejvid Roberton potpredsjednik kompanije Turtle Beach.

"Sa napretkom pametnih telefona i aplikacije nije čudo što sve više ljudi kao zabavu bira video igrice jer su im one praktično 24 sata u džepu. Gdje god se okrenete vidjećete čovjeka koji se tako zabavlja. To je postala svakodnevica". dodao je on.

Jedno skorije istraživanje kompanije Spil Games otkrilo je da su žene igrači od 35 godina pa naviše brojnije od svojih muških vršnjaka, a igraju se kako bi se na trenutak odvojile od dnevne rutine i u isto vreme postigle neku mentalnu stimulaciju. One pre svega vole slagalice i igre podudarnosti.
vio ovako nešto jer podiže adrenalin. Tko zna, možda nekad i ponovim nešto slično.

Opis jednog perioda života

Ono što nam život najviše promijeni su ljudi koji postanu sasvim slučajno dio njega a namjerno se izgube u njemu ili nestanu. Ponekada to zna biti dosta nepravedno, bolno i okrutno prema nama samima. Otkako znam za sebe okružena sam muškarcima, majku nisam ni upoznala, umrla je na porodu. Iako su me svi ti muškarci na neki način voljeli i podržavali njihova ljubav i pažnja nikada nisu bili dovoljni da nadoknade majčinu. Nakon mog rođena i majčine smrti otac i ja smo ostali sami, prosječan čovjek tridesetih godina sam sa malom bebom, dosta kritično za oboje, odselili smo se kod njegovog oca, moga djeda u Palomino Creek, selo u blizini Los Santosa. Pri preseljenju tata je morao da se odrekne svog posla, bio je agent u Federalnom birou, što ga je pored majčine smrti dosta potreslo, faktički je morao da napusti sve ono što je volio i o čemu je sanjao cijeloga života, da se zatvori u kuću poput neke domaćice kako bi se posvetio odgoju i podizanju djeteta. Djed kao svaki stariji čovjek nakon smrti supruge nastavio je samački život na koji se odavno naviknuo, mnogo teško je podnio našu prisutnost pogotovo moj plač dok sam bila još malena bebica, ali dosta se i promijenio nakon izvjesnog vremena provedenog zajedno. Ponekad mi je više pažnje posvećivao nego otac. Do osme godine u mojoj blizini nije bilo ženske osobe, jednostavno nisu dopuštali ni da mi drugarice dolaze, kojih i nisam Bog zna previše imala, i društvo mi je čak uvijek bilo muškog roda, jednostavno sam navikla. U sedmoj godini uspjela sam se zbližiti sa nekim ko me dosta toga naučio, s nekim ko je i mom ocu čak promijenio navike i ko je postao sastavni dio naših života. Nakon majčine smrti ona je prva žena koja se uspjela mom ocu da približi, ne samo njemu već cijeloj našoj porodici. Cijelo vrijeme je bila pored nas ali u isto vrijeme i daleko od nas. Bila je prva susjeda koja je mnogo puta pokušala da pomogne kada bi "upali" u neku nevolju ali i prva osoba čija je pomoć uvijek bila odbijena. Ne znam kojim čudom je otac pustio blizu sebe a onda poslije i blizu nas. Koje god čudo da je bilo u pitanju dobro nam je došlo.Ono što nam život najviše promijeni su ljudi koji postanu sasvim slučajno dio njega a namjerno se izgube u njemu ili nestanu. Ponekada to zna biti dosta nepravedno, bolno i okrutno prema nama samima. Otkako znam za sebe okružena sam muškarcima, majku nisam ni upoznala, umrla je na porodu. Iako su me svi ti muškarci na neki način voljeli i podržavali njihova ljubav i pažnja nikada nisu bili dovoljni da nadoknade majčinu. Nakon mog rođena i majčine smrti otac i ja smo ostali sami, prosječan čovjek tridesetih godina sam sa malom bebom, dosta kritično za oboje, odselili smo se kod njegovog oca, moga djeda u Palomino Creek, selo u blizini Los Santosa. Pri preseljenju tata je morao da se odrekne svog posla, bio je agent u Federalnom birou, što ga je pored majčine smrti dosta potreslo, faktički je morao da napusti sve ono što je volio i o čemu je sanjao cijeloga života, da se zatvori u kuću poput neke domaćice kako bi se posvetio odgoju i podizanju djeteta. Djed kao svaki stariji čovjek nakon smrti supruge nastavio je samački život na koji se odavno naviknuo, mnogo teško je podnio našu prisutnost pogotovo moj plač dok sam bila još malena bebica, ali dosta se i promijenio nakon izvjesnog vremena provedenog zajedno. Ponekad mi je više pažnje posvećivao nego otac. Do osme godine u mojoj blizini nije bilo ženske osobe, jednostavno nisu dopuštali ni da mi drugarice dolaze, kojih i nisam Bog zna previše imala, i društvo mi je čak uvijek bilo muškog roda, jednostavno sam navikla. U sedmoj godini uspjela sam se zbližiti sa nekim ko me dosta toga naučio, s nekim ko je i mom ocu čak promijenio navike i ko je postao sastavni dio naših života. Nakon majčine smrti ona je prva žena koja se uspjela mom ocu da približi, ne samo njemu već cijeloj našoj porodici. Cijelo vrijeme je bila pored nas ali u isto vrijeme i daleko od nas. Bila je prva susjeda koja je mnogo puta pokušala da pomogne kada bi "upali" u neku nevolju ali i prva osoba čija je pomoć uvijek bila odbijena. Ne znam kojim čudom je otac pustio blizu sebe a onda poslije i blizu nas. Koje god čudo da je bilo u pitanju dobro nam je došlo.

Brat i ja u nekim poslovima

Nakon par dana pauze od igranja, zbog škole koja je svaki dan osim vikenda naravno, ušao sam u igru. Najprije sam počeo sa radom kako bi zaradio određenu lovu u igri. Sjeo sam u auto i otišao do farme. Farma je moje vlasništvo ali ipak i ja radim kako bi pospiješio razvoj posla. Sjeo sam na traktor te se uputio da odradim neku rutu posla. Tu je bilo još nekih igrača tj radnika koji su također radili. Poslije sam otišao u kancelariju, pokupio neke papire i uplatnice i otišao do banke, da uplatim te obaveze. Tamo Ulaganje u igre kreće se od jednog do pet miliona EUR po verziji, i to je najveća industrija zabave na svijetu.

Kadić kaže i da nema tog glumca, pa ni Oskarovca, koji se može porediti  po zaradi sa jednim crtanim likom iz neke od najpopularnijih igara.

„Uzećemo primjer Super Maria. Taj mali čičica je zaradio mnogo više novca nego svi glumci zajedno. A taj čičica i svi ostali likovi iz njegovog svijeta ne utiču loše na ponašanje“ ,  kaže on.

Ukoliko vaše dijete nije dovoljno veliko da bi igralo ovakvu vrstu igara, imamo dvije preporuke i za vas – jednu igricu za mobilne telefine, i jedan sajt sa igrama: Bark i Friv.com

Ako želite da pogledate izjavu profesora Kadića posjetite ovaj link.

Čarobna moć

Djeca, posebno u ranom uzrastu, najčešće računare koriste za igranje igara i igrica što se roditeljima ne sviđa, kako kažu, iz više razloga. O ovoj vrsti zabave se mnogo češće mogu čuti negativni komentari, iako je značajan broj i onih koji tvrde suprotno sa vrlo upečatljim argumentima, a jedan  od njih je i profesor vizuelizacije i računarske grafike na Prirodno-matematičom fakultetu, Srđan Kadić .

On je jedan od 700 miliona igrača u svijetu, a tvrdi da djeca koja igraju igre razvijaju maštu,i da igre mogu pomoći njihovoj edukaciji.

Kadić se ne slaže sa čestim konstatacijama da igre podstiču nasilje i kaže da nema ni  jedne studije koja je dokazala da neko postaje nasilnik jer igra igre dvije, pet godina.

„Pokazuje se da djeca koja igraju neku vrstu nasilnih igara, kratkoročno, kod sebe razvijaju izvjesnu dozu agresivne reakcije na agresiju. Ali ništa bolje neće proći ni kao dio neke navijačke grupe.  Postoje  kod nekih igrača određeni poremećaji ponašanja ali i za njih uzroke prvo treba tražiti van svijeta igara“, tvrdi on.

Kadić objašnjava da igre i igrice nijesu  isto. Prema njegovom mišljenju igre su svi ozbiljniji naslovi koji se igraju na desktop mašinama, a za njega su igrice zabava u ovom obliiku koja se pojavila 70-ih godina prošlog vijeka ili igrice koje se danas igraju na mobilnim telefonima.

Kao primjer igara navodi čuveni World of Warcraft koja ima oko 12 miliona korisnika, zatim Everqueset ili Ligue of legends.

On prati Ligue of legends jer je besplatna, zahtijeva mnogo manje resursa da se pokrene na računaru od, na primjer, World of Warcraft-a, dosta je pravedna, ne postoji ništa u igri što može da se kupi novcem što bi učesnika učinilo superiornijim u odnosu na ostale.

Prvi posao

Koliko god čovjek imao poslova i koliko god mu se toga još kroz život može promijeniti,ono što se nikako ne može zaboraviti to je prvi posao. Taj osjećaj zarađivanja i osjećaj da sam koristan ovom društvu uvijek mi je bio od neprocjenjive važnosti.
Da prijeđem na stvar, moj prvi posao sam pronašao kad sam bio dosta mlad. Osjetio sam potrebu da zaradim nešto novaca jer sam ovako bio poput parazita ovog društva. Posao sam našao u blizini kolodvora na kojem sam u to vrijeme dosta često obitavao. Počeo sam voziti smetlarski kamion i čistiti ulice Los Santosa. Plaća nije bila velika, nisam mogao zaratiti puno, ali sam bio ustrajan i radio sam od jutra do mraka i na kraju svakog dana sam svoje teško zarađene novce stavljao u banku preko bankomata. Kad bih bio loše volje, samo bih vozio kamion i razmišljao da imam jako malu plaću i da ću teško zaraditi za auto, a gotovo ne moguće za kuću. Kad bih pak bio dobro raspoložen mislio bi da je ovo super posao i da ako ovako nastavim, ću ubrzo imati dosta para. Već me dosta ljudi poznavalo jer sam gotovo uvijek vozio jednu te istu rutu i prolazio pored istih kuća. Ponekad sam vozio i sa drugim kolegama smetlarima pa je vrijeme brže prolazilo u društvu. Bilo je par puta i negativnih iskustava kada su me naoružani razbojnici pokušali opljačkati na jednoj ruti, ali srećom sve se sretno završilo jer je baš u blizini bila policija.
Koliko god slabo zarađivali ili bili podcijenjeni svoj posao treba voljeti i savjesno ga obavljati. Svaki od nas je nezamjenjiva jedinka ovog svemira i svatko od nas ima mali udio u kompletnoj strukturi. Ni u kojem stadiju života se ne smijemo sramiti svojeg prvog posla jer smo na njemu stekli samopouzdanje i razvili naviku rada.