Da prijeđem na stvar, moj prvi posao sam pronašao kad sam bio dosta mlad. Osjetio sam potrebu da zaradim nešto novaca jer sam ovako bio poput parazita ovog društva. Posao sam našao u blizini kolodvora na kojem sam u to vrijeme dosta često obitavao. Počeo sam voziti smetlarski kamion i čistiti ulice Los Santosa. Plaća nije bila velika, nisam mogao zaratiti puno, ali sam bio ustrajan i radio sam od jutra do mraka i na kraju svakog dana sam svoje teško zarađene novce stavljao u banku preko bankomata. Kad bih bio loše volje, samo bih vozio kamion i razmišljao da imam jako malu plaću i da ću teško zaraditi za auto, a gotovo ne moguće za kuću. Kad bih pak bio dobro raspoložen mislio bi da je ovo super posao i da ako ovako nastavim, ću ubrzo imati dosta para. Već me dosta ljudi poznavalo jer sam gotovo uvijek vozio jednu te istu rutu i prolazio pored istih kuća. Ponekad sam vozio i sa drugim kolegama smetlarima pa je vrijeme brže prolazilo u društvu. Bilo je par puta i negativnih iskustava kada su me naoružani razbojnici pokušali opljačkati na jednoj ruti, ali srećom sve se sretno završilo jer je baš u blizini bila policija.
Koliko god slabo zarađivali ili bili podcijenjeni svoj posao treba voljeti i savjesno ga obavljati. Svaki od nas je nezamjenjiva jedinka ovog svemira i svatko od nas ima mali udio u kompletnoj strukturi. Ni u kojem stadiju života se ne smijemo sramiti svojeg prvog posla jer smo na njemu stekli samopouzdanje i razvili naviku rada.
Nema komentara:
Objavi komentar