Čarobna moć

Djeca, posebno u ranom uzrastu, najčešće računare koriste za igranje igara i igrica što se roditeljima ne sviđa, kako kažu, iz više razloga. O ovoj vrsti zabave se mnogo češće mogu čuti negativni komentari, iako je značajan broj i onih koji tvrde suprotno sa vrlo upečatljim argumentima, a jedan  od njih je i profesor vizuelizacije i računarske grafike na Prirodno-matematičom fakultetu, Srđan Kadić .

On je jedan od 700 miliona igrača u svijetu, a tvrdi da djeca koja igraju igre razvijaju maštu,i da igre mogu pomoći njihovoj edukaciji.

Kadić se ne slaže sa čestim konstatacijama da igre podstiču nasilje i kaže da nema ni  jedne studije koja je dokazala da neko postaje nasilnik jer igra igre dvije, pet godina.

„Pokazuje se da djeca koja igraju neku vrstu nasilnih igara, kratkoročno, kod sebe razvijaju izvjesnu dozu agresivne reakcije na agresiju. Ali ništa bolje neće proći ni kao dio neke navijačke grupe.  Postoje  kod nekih igrača određeni poremećaji ponašanja ali i za njih uzroke prvo treba tražiti van svijeta igara“, tvrdi on.

Kadić objašnjava da igre i igrice nijesu  isto. Prema njegovom mišljenju igre su svi ozbiljniji naslovi koji se igraju na desktop mašinama, a za njega su igrice zabava u ovom obliiku koja se pojavila 70-ih godina prošlog vijeka ili igrice koje se danas igraju na mobilnim telefonima.

Kao primjer igara navodi čuveni World of Warcraft koja ima oko 12 miliona korisnika, zatim Everqueset ili Ligue of legends.

On prati Ligue of legends jer je besplatna, zahtijeva mnogo manje resursa da se pokrene na računaru od, na primjer, World of Warcraft-a, dosta je pravedna, ne postoji ništa u igri što može da se kupi novcem što bi učesnika učinilo superiornijim u odnosu na ostale.