četvrtak, 28. studenoga 2013.

Naravno, i ovaj puta duboko u igri

Danas imam slobodan dan,i namjeravam ga provesti s obitelji.Žena i ja mislili smo otići s djecom malo do prijatelja koji žive na selu.Oboje smo znali da je to odlična ideja,ujutro smo se probudili i krenuli se pakirati,jer put je bio dug.Žena je radila sendviče,spremala robu,a ja sam provjeravao jel sve s autom u redu.Došao je trenutak kada samo morali krenuti,svi smo fino sjeli u auto i krenuli.Nakon četrdeset i pet minuta vožnje pukla nam je guma,iz prve nisam znao šta se događa dok nisam izašao i vidio.Bili smo zarobljeni usred neke šume,i nije bilo signala.Žena i ja nadali smo se da će netko proći,i da će nam pomoći.Čekali smo i čekali,i tako sat vremena,a nije prošao niti jedan auto.Žena se počela jako brinuti,počela je sva drhtati,i ja sam se isto počeo brinuti,ali sam pokušavao da to nekako sakrijem pred ženom i djecom.Počeo je padati snijeg,ušli smo u auto,kako se vani ne bih smrzli.Znali samo da ćemo sada imati još manje šanse da nam naiđe neki auto,jer nitko je lud da vozi,dok vami pada voliko jaki snijeg.Došla je ponoć i žena je bila izvan sebe,plakala mi je u naručju,kako djeca ne bih to vidjeli.Bili smo oboje izvan sebe,jer prošlo je skoro dvanaest sati a mi smo tu u šumi zarobljeni i sjedimo u autu,a vani pada strašan snijeg.U jednom trnutku nailati neki kamion i počeo je svirati,ženi i meni pao je kamen sa srca,oboje smo bili sretni.Kamion je stao sa strane izašao je čovjek,a i ja odmah iz auto.Upitao me je šta se dogodilo ja sam mu sve ipričao i čovjek nam je ponudio prijevoz,jer idemo istim putem kao i on.Auto sam morao ostaviti usred šume jer nije bilo mjesta za njega.Čovjek nas je odvezao skroz do našeg prijateljia,odatle smo nazvali službu,objasnuli smo di je auto,i oni su nam ga skroz dovezli do našeg prijatelja,i promjenuli nam gumu.Bio je to vikend užansan,ali ipak sve je završilo kako treba.

Nema komentara:

Objavi komentar