Od davnina

Dok su se moje igračke jako malo razlikovale od igračaka mojih roditelja i jedina razlika je bila u materijalima (plastika) i u količini, današnja generacija klinaca se veseli jednoj potpuno novoj vrsti igračaka. Kompjuteri, telefoni, laptopi, playeri, tableti i konzole su nešto što smo mi kao klinci mogli vidjeti samo u znanstveno-fantastičnim serijama i filmovima. No. našim klincima je to samo još jedna vrsta igračaka.

Prvi kontakt male princeze s pametnim telefonom i ekranom osjetljivim na dodir je bio ljubav na prvi pogled, točnije na prvi dodir. Znala je ona da telefon služi za pričanje s bakom. Znala je desetak minuta na svom jeziku baki objašnjavati što je danas radila i smijati se s bakom. No, tek kada je ugasila telefon i otkrila da se dodirivanjem određenih ikonica može s tim telefonom stvarno svašta, rodila se prava ljubav. Počelo je s pregledavanjem fotografija pa prešlo polako na jednostavne igrice pogađanja slova, povezivanjem točaka s brojevima i sviranjem po virtualnoj klavijaturi. Otkrila je i YouTube i uz samo jedno pokazivanje naučila gdje treba kliknuti kada želi ponoviti neki video, a gdje treba kliknuti kako bi dobila popis povezanih filmića koje je birala prema slikama. Tempo kojim je pamtila koja slika što znači je meni nezamisliv. Ja ne mogu zapamtiti toliku količinu slika i zapamtiti koja je pjesmica iza koje slike. Da, ali ja nisam tako naučio povezivati stvari. Ja sam ipak generacija olovke i papira. :)

Kada sam shvatio da je to nešto uz što uči nevjerojatnom brzinom slova, brojeve, boje, oblike, životinje i što je najinteresantnije brandove odnosno logotipove, shvatio sam da mi nema druge nego kupiti jedan tablet i naći sve moguće igre koje se mogu naći. Neke od tih igrica imaju nešto što nazivaju 'child lock', zaštita koja bi trebala onemogućiti djetetu da izađe iz igrice i klika po nečemu što bi mogla pokvariti. Da, jaka zaštita, treba kliknuti „Home button“ tri puta vrlo brzo. To je bilo prvo što je beba napravila kada nije uspjela izaći nakon prvog klika. Neš' ti zaštite. Takva zaštita bi prije mene zaustavila da ne kliknem tri puta istu stvar nego bebu kojoj je to prirodna reakcija.Ipak su mi oni prvi trenutci kad sam se zaposlio ostali u sjećanju jer sam imao osjećaj da mi super ide i da ću uskoro moći kupiti neku kuću koja će biti samo moja. To su bili trenutci zlata vrijedni jer bi se za svaku rutu i za svakog čovjeka koji bi ušao u bus bio jako sretan. Sad se to jako promijenilo i mogu kupiti kuću koju god poželim i sad mi nedostaju ti trenutci. Svi mi smo prošli kroz tu fazu i ne treba se sramiti svojeg prvog posla kakav god bio. Što god kasnije radili i kako god bogati bili, prvi posao nas je naučio radu i disciplini za kasniji život.