Proizvodi pomoćnih tehnologija dizajnirani su sa ciljem da osobama koje imaju fizičke ili kognitivne teškoće, oštećenja i neki vid invaliditeta, olakšaju svakodnevni život i omoguće im da na što jednostavniji način obavljaju svoje obaveze i da se zabave na način što sličniji onom koji se u društvu smatra uobičajenim. Iako pomoćne tehnologije svakim danom postaju sve razvijenije i dostupnije većini osoba sa posebnim potrebama, u Bosni i Hercegovini se uglavnom ne radi na tome da se takve tehnologije bar približe, ako ne i da se obezbijede našem stanovništvu.
I dok neke države, na primjer SAD i Njemačka, imaju državne programe za pomoć osobama sa posebnim potrebama, naša država taj značajni dio stanovništva spominje samo u endemičnim i podjednako jalovim dokumentima o strategiji zapošljavanja koji, da spomenemo i to, datiraju još od 2009. godine! Ni riječi o pomoći ratnim vojnim invalidima u nabavci naprednih proteza, ni riječi o djeci oboljeloj od cerebralne paralize kojoj bi dobro došla besplatna elektronska kolica ni riječi o oboljelima od Alchajmera kojima bi dobro došao elektronski sistem koji alarmira zdravstvene radnike ukoliko takve osobe provedu previše vremena same ili se izgube.
Nema komentara:
Objavi komentar