srijeda, 11. prosinca 2013.

Život nije lagan, ali, ovisno kako ga posmatramo!

U životu najviše možemo naučiti iz vlastitih grešaka. Za samo dvadeset pet godina napravila sam ih i previše. Počevši od samih mojih roditelja, koji ujedno nisu moji biološki roditelji, do pogrešnog odabira čovjeka za mene, poslovnih grešaka i mnogih ostalih.
Dvadeset godina sam živjela u zabludi, sve ono što sam mislila da je dio mog života nije bilo istinito, bila je to samo otrcana laž koju su izmislili drugi kako bi sebe usrećili. Ljudi koji su mi se predstavljali kao moji roditelji zapravo su bili samo stranci za mene, osobe prema kojima nisam gajila nikakve osjećaje. Prije dvadeset pet godina sam se rodila, majka mi je završila u zatvoru zbog ubijstva čovjeka koji je silovao i ujedno moga oca. Nakon nemilosrdnog dešavanja između njih sreli su se tek nakon dvije godine, tačnije kada sam imala dvije godine. Ona je žena koja ne može da kontrolira svoje osjećaje, barem koliko sam je uspjela upoznati, neko kome je taj gad upropastio život u potpunosti. Znala je da će se sresti taj dan zbog toga se i pripremila, dvije godine je pokušavala da dođe do njega ali bezuspješno, ono što je ona htjela bila je osveta. I da ... Uspjela se osvetiti tom jadniku, ubila ga je te se prijavila policiji. Tada sam imala dvije godine, mene je dala svojim najboljim prijateljima, Miki i Tomi. Mika i Tomo su se o meni brinuli punih dvadeset tri godine, predstavljali su se kao moji pravi roditelji, ali koliko god da su bili pažljivi prema meni nisam ih u svojoj glavi mogla zamisliti kao moje roditelje, nisam osjećala neku neizmjernu ljubav prema njima, bili smo poput stranica, nikada s njima nisam otvoreno razgovarala, požalila im se ... Cijeli naš odnos je bio nekako čudan, misteriozan. Moja majka je izašla iz zatvora prije dva mjeseca, pojavila se na zabavi za moj dvadeset peti rođendan kada sam i saznala da Mika nije moja prava majka, da Tomo nije moj otac već da mi je otac monstrum koji je povrijedio moju majku i napustio i nju i mene, da je to čovjek kojeg je ubila moja majka i zbog kojeg sam život provela u zabludi. Od tada se više nisam vidjela niti čula sa Mikom i Tomom, nemam neku potrebu da razgovaram sa ljudima koji su mi mogli takvo šta lagati. Sa majkom se vidim skoro svaki dan, želimo da nadoknadimo vrijeme koje smo propustile. Otkako ne živim sa Mikom i Tomom morala sam da nađem stan u kojem ću živjeti. Pošto nemam stalni posao niti sam finansijski obezbjeđena morala sam da uzmem stan u San Fierru, pošto je tamo najjeftinije, vrijeme nakon posla iskoristim na druženje sa majkom.

Nema komentara:

Objavi komentar