utorak, 24. prosinca 2013.

Jedan od onih života u virtualnom životu...

Život kakav sam živjela nikome ne bih poželila, pa čak ni najgorem neprijatelju. Znam da je ružno pričati loše o samom sebi ali ne mogu ni sebe više lagati.
Sa osamnaest godina sam upoznala čovjeka koji mi je upropastio život u potpunosti. On je mafijaš koji hara cijelim San Andreasom, čovjek koji se krije iza najprljavijih poslova, iza prosute krvi, lanaca droge, prostitucije, pa je uspio i mene da uvuče u sve to. Upoznala sam ga u jednom klubu u Los Santosu i od te noći moj život je postao nula, prazan u potpunosti. Nakon te noći dane i noći provodimo zajedno već punih pet godina.
Za početak me bacio u prostituciju, radila sam u jednom od njegovih noćnih klubova kao "djevojka sa štange" , to je posao koji ni jednoj djevojci ma kakva bila ne bih poželjala. Posao koji te natjera da se gadiš sam sebi, da se sramiš sam sebe i da se ponižavaš pred hrpom balavaca i staronja koji jedva čekaju da te mogu dotaknuti, odvesti u neki hotel i jeftino platiti.
U barovima sam radila punu godinu dana, bila sam jedna od najpoželjnijih. Nakon toga on me počeo voditi svojoj kući, nije mi dozvoljavao da radim više taj posao, pa je odlučio da me uvuče u dublje "vode" . Nakon godinu dana rada u barovima zadužio me da budem zadužena za te sve jadne djevojke, da ih raspoređujem i određujem "mušterijama" kako najbolje znam da bi on što više novca zaradio. Kao nadležna za djevojke radila sam dvije godine. Tri godine života sam ostavila u tim prljavim barovima spuštajući se na najveće dno.
Već drugu godinu pratim ga u stopu, udala sam se za njega iako mi se gadi i ne mogu ga očima gledati ali nisam imala izbora, morala sam se udati za njega kako ne bi ubio moju porodicu. Žrtvovala sam sebe za njih i zbog toga sam nastavila da ispaštam.

Nema komentara:

Objavi komentar