Igra je moguća sve do onog trenutka kada sepočnemo brinuti i raditi neke druge društvene stvari i obaveze. Ali sjećam se jedne scene s igre, kada sam upozao jednu djevojku koja mi je promijenila mišljenje... Nisam vjerovao da se to može dogoditi u igri. Našao sam je u Las Colinasu, u jednom selu. Tamo smo sadili neke stvari i tu se upoznamo. Zajedno smo provodili mnogo vremena, igrali se. Bilo je svega i svačega, kao dvoje ljudi koji see vole a ne poznaju se realno.
Onda smo se vjenčali te kupili kuću negdje u Los Santosu, tačnije u Marini. Sve smo skupa radili te sam joj jednom za poklon kupio neko auto koje se njoj sviđalo. Bila je cool u njemu, baš prekrasna. Onda smo skupili neku lovu i pokupovali još mnogo stvari koje su nam bile neophodne. Vremenom smo dobili dobre poslove u vijećnici i dobre plate. Sve se vremenom razvijalo a dobrih je događaja bilo.
II dio priče
On se odnosi na onaj dio kada sam morao da se odselim u Las Venturas. Na poslu su mi podmetnuli lažne dokumente i mene okrivili tako da sam morao izbjeći u susjedni grad.
Tada je nastupilo vrijeme koje je izuzetno loše jer sam živio bez nje. Bez nje. Teško je sve bilo, radovao sam se svakom njemom pismu, ali sve je prošlo nakon što je istina izašla na vidjelo.
Ali to je dugo potrajalo te sam jedva to preživio. Punih 7 godina. Užasna period mog života.
Ovo pišem iz progonstva, a još je volim, a i ona mene. Uskoro sam na slobodi.
Tada je nastupilo vrijeme koje je izuzetno loše jer sam živio bez nje. Bez nje. Teško je sve bilo, radovao sam se svakom njemom pismu, ali sve je prošlo nakon što je istina izašla na vidjelo.
Ali to je dugo potrajalo te sam jedva to preživio. Punih 7 godina. Užasna period mog života.
Ovo pišem iz progonstva, a još je volim, a i ona mene. Uskoro sam na slobodi.
Nema komentara:
Objavi komentar