Od moga prvog posla

Ima mnogo stvari koje čovjek zauvijek pamti i koje teško ili nikad ne može zaboraviti. Jedan od takvih stvari je i prvi posao. Trenutak kad čovjek osjeti da je od koristi društvu u kojem živi i da zarađuje da bi se sam mogao snaći i preživjeti. Moj prvi posao je bio mehaničar. Kad sam tak stigao na kolodvor odmah sam znao da osim levela moram što prije skupiti novce. U to vrijeme nisam razmišljao a i nije baš bilo moguće zaraditi na neki drugi način, osima da radim klasičan posao. Pronašao sam gdje je smješten posao mehaničara i išao se upoznati s radom. Na početku nisam znao nikakve detalje o radu. Naravno,to sam sve pokupio usput i tako, postepeno shvaćao posao u cijelosti. U ono vrijeme je dosta ljudi radilo kao mehaničar i svi su na taj način zarađivali. U bazi su znali biti pravi sukobi oko mehaničarskih kamiončića koji bi ponekad i završili krvavo. Kad bih napokon uspio uzeti kamion i našao auto,trebalo ga je dovući do garaže u bazi. Tu je znalo biti također raznih problema jer su neki ljudi jako tvrdoglavi i ne žele pričekati da osoba ispred njih završi nego se odmah guraju i tu nastane pravi kaos. Nije bilo ljepšeg trenutka nego kad bi napokon uspio otkačiti auto u garaži i dobiti svojih 400 $. Znam da sam pokušao spriječiti gužvu i doći ranije u nadi da će kamiončići biti slobodni i da mogu u miru raditi bez da me netko pokuša izbaciti iz vozila u kojem sjedim. Uvijek kad bi mi se posrećilo i došao bi odmah ujutro i našao kamion,pokušao bi ga zadržati što duže jer je za mene onda bio dragocjen. Sad su mi komična ta vremena i sad baza mehaničara više ne izgleda tako krcato,ali svaki put kad prođem pored nje se sjetim svojeg prvog posla.