Isti čas Antun me "strpao" u automobil i odveo do predsjednika, iako me nerado primio u svoju kuću opet smo lijepo popričali za prvi susret.
Nakon tog razgovara danima sam proganjala i "davila" Antuna da mi pomogne da dođem pobliže do predsjednika, barem da mi nađe neki posao u njegovoj kući makar morala pospremati za njim. Dani su prolazila, nikakve ponude od Antuna nije bilo, danima sam trčkarala za njim kako bih došla do nekog poslića.
I baš kada sam se najmanje nadala nazvao me Antun i ponudio da radim zajedno sa njim kao asistentica. Kao što se moglo i očekivati istog trenutka sam pristala i otišla u predsjednikov ured. Iako nisam očekivala da će me prvog dana zatrpati poslom i obavezama upravo se to desilo, već na samom ulazu počeli su da mi objašnjavaju kako i šta se radi, kada šta treba odradit i slične gluposti koje me nisu previše interesovala. Mjeseci su prolazili, sve više sam htjela biti bliže predsjedniku, što je moja želja bila veća to je Antunova prisutnost bila veća smetnja, koliko god da smo bili dobre kolege sputavao me je da se približim predsjedniku, jednostavno me dobro procijenio, znao je šta želim.
Jedan dan Antun je otišao prije mene sa posla pa sam uspjela da iskoristim priliku da sa predsjednikom popričam nasamo, riječ po riječ polako smo se počeli zbližavati. Prošlo je par dana i Antun je dobio otkaz, na njegovo mjesto sam postavljena, za sve njegove poslove sam bila zadužena. Kao predsjednikova desna ruka radila sam negdje oko dva - tri mjeseca a onda mi je predsjednik priznao da je zaljubljen u mene, da kani napustiti svoju porodicu i oženiti me. Baš kao što je rekao tako je i uradio, napustio je svoju porodicu i mene oženio. Mjesecima su nas razvlačili po vijestima, bio je to povelik skandal. Iako mi je bila želja da budem supruga predsjednika San Andreasa na kraju sam shvatila da to zapravo nije ono što želim i da sam si uspješno upropastila život, vezala se za čovjeka kojeg ni ne volim i kojeg niti mogu niti smijem napustiti.
Nema komentara:
Objavi komentar