Kad sam išao pustinjom, dobar dan u igri?

Od kako sam odlučio da mi je dosta statičnih i dosadnih dana,svaki dan si organiziram nešto za raditi. Moram priznati da je to mnogo bolje jer sve stignem, nije mi dosadno i stalno mi se nešto u životu događa. Na primjer,jučer je bilo dosta hladno,vjetar je puhao pa se hladnoća činila još žešćom. Razmišljao sam što da učinim da se malo zagrijem. Prisjetio sam se odlične ideje. Sjetio sam se da u srcu pustinje imam vikendicu. U toj maloj ali zanimljivoj kučici nisam već dugo bio i mislio sam da bi bilo idealno da ju malo posjetim. Autom sam se zaputio do nje. Pošto direktno do nje ne vodi urbana cesta treba sam biti prilično pažljiv kuda vozim da si ne ogrebem auto ili ne daj Bože zaglavim negdje u srži pustinje. Sve je na sreću prošlo dobro i parkirao sam kraj vikendice i odmah primijetio da se vidi na njoj da me dugo nije bilo tu. Bilo je sve kao zapušteno i prljavo. Pošto sam tako nešto i očekivao, donio sam metle, krpe i ostali pribor da ju dovedem u red. To nije dugo trajalo i mogao sam uživati u toplom pustinjskom zraku. Ono što vikendicu čini još boljom je to što osim što se nalazi u pustinji,iza kuće imam mali odvojak oceana kod kojeg mi je i pristanište za brod,pa ljeti mogu doći i svojom jahtom. Iako sam već par puta razmišljao o prodaju vikendice zbog toga što nemam baš vremena da boravim u njoj,ipak se svaki put predomislim jer ponekad godi čovjeku da ode malo u carstvo pijeska. Imam par susjeda na tom području ali neki više ni ne posjećuju svoje vikendice, neki čekaju da poskupe nekretnine, neki su možda i zaboravili da imaju vikendicu daleko od civilizacije. Možda i bolje da imam mir i svoju oazu za bijeg od svakodnevne žurbe.