Loša odgajateljska metoda!

Moj prvi posao na Grand Theft Auto San Andreas MultyPlayeru je bio dosta tezak.Lutao sam gradovima na američkim olimpijskim kvalifikacijama koje se održavaju u Eugeneu treće su mjesto podijelile Allyson Felix i Jeneba Tarmoh. Ni fotofiniš nije mogao utvrditi tko je bio bolji i koja će se sprinterica na “stotki” pridružiti Carmeliti Jeter i Tianni Madison na Olimpijskim igrama u Londonu.

Iako je u utorak objavljeno da će dvije atletičarke otrčati klasični dvoboj i na taj način odlučiti o putnici na Igre, dan kasnije je došlo do promjene. Američki atletski savez (USATF) priopćio je da će konačnu odluku o načinu na koji će biti određena treće predstavnica na 100 metara donijeti tek nakon subotnjeg finala utrke na 200 metara.

I Felix i Tarmoh će se, naime, pokušati kvalificirati na OI i na 200 metara, a tek kad odrade posao, znat će kakva im je sudbina na dvostruko kraćoj dionici. Dužnosnici USATF-a će razmotriti dvije opcije: već spomenuti dvoboj ili - bacanje novčića! Odlazak na Olimpijske igre tako bi mogao biti odlučen čistom srećom, odnosno metodom “pismo ili glava koje nikad nisam vidio u svom zivotu.Bio sam zapanjen i sretan jer sam uspio naci svoj prvi posao.

Kad sam išao pustinjom, dobar dan u igri?

Od kako sam odlučio da mi je dosta statičnih i dosadnih dana,svaki dan si organiziram nešto za raditi. Moram priznati da je to mnogo bolje jer sve stignem, nije mi dosadno i stalno mi se nešto u životu događa. Na primjer,jučer je bilo dosta hladno,vjetar je puhao pa se hladnoća činila još žešćom. Razmišljao sam što da učinim da se malo zagrijem. Prisjetio sam se odlične ideje. Sjetio sam se da u srcu pustinje imam vikendicu. U toj maloj ali zanimljivoj kučici nisam već dugo bio i mislio sam da bi bilo idealno da ju malo posjetim. Autom sam se zaputio do nje. Pošto direktno do nje ne vodi urbana cesta treba sam biti prilično pažljiv kuda vozim da si ne ogrebem auto ili ne daj Bože zaglavim negdje u srži pustinje. Sve je na sreću prošlo dobro i parkirao sam kraj vikendice i odmah primijetio da se vidi na njoj da me dugo nije bilo tu. Bilo je sve kao zapušteno i prljavo. Pošto sam tako nešto i očekivao, donio sam metle, krpe i ostali pribor da ju dovedem u red. To nije dugo trajalo i mogao sam uživati u toplom pustinjskom zraku. Ono što vikendicu čini još boljom je to što osim što se nalazi u pustinji,iza kuće imam mali odvojak oceana kod kojeg mi je i pristanište za brod,pa ljeti mogu doći i svojom jahtom. Iako sam već par puta razmišljao o prodaju vikendice zbog toga što nemam baš vremena da boravim u njoj,ipak se svaki put predomislim jer ponekad godi čovjeku da ode malo u carstvo pijeska. Imam par susjeda na tom području ali neki više ni ne posjećuju svoje vikendice, neki čekaju da poskupe nekretnine, neki su možda i zaboravili da imaju vikendicu daleko od civilizacije. Možda i bolje da imam mir i svoju oazu za bijeg od svakodnevne žurbe.

Naravno, i ovaj puta duboko u igri

Danas imam slobodan dan,i namjeravam ga provesti s obitelji.Žena i ja mislili smo otići s djecom malo do prijatelja koji žive na selu.Oboje smo znali da je to odlična ideja,ujutro smo se probudili i krenuli se pakirati,jer put je bio dug.Žena je radila sendviče,spremala robu,a ja sam provjeravao jel sve s autom u redu.Došao je trenutak kada samo morali krenuti,svi smo fino sjeli u auto i krenuli.Nakon četrdeset i pet minuta vožnje pukla nam je guma,iz prve nisam znao šta se događa dok nisam izašao i vidio.Bili smo zarobljeni usred neke šume,i nije bilo signala.Žena i ja nadali smo se da će netko proći,i da će nam pomoći.Čekali smo i čekali,i tako sat vremena,a nije prošao niti jedan auto.Žena se počela jako brinuti,počela je sva drhtati,i ja sam se isto počeo brinuti,ali sam pokušavao da to nekako sakrijem pred ženom i djecom.Počeo je padati snijeg,ušli smo u auto,kako se vani ne bih smrzli.Znali samo da ćemo sada imati još manje šanse da nam naiđe neki auto,jer nitko je lud da vozi,dok vami pada voliko jaki snijeg.Došla je ponoć i žena je bila izvan sebe,plakala mi je u naručju,kako djeca ne bih to vidjeli.Bili smo oboje izvan sebe,jer prošlo je skoro dvanaest sati a mi smo tu u šumi zarobljeni i sjedimo u autu,a vani pada strašan snijeg.U jednom trnutku nailati neki kamion i počeo je svirati,ženi i meni pao je kamen sa srca,oboje smo bili sretni.Kamion je stao sa strane izašao je čovjek,a i ja odmah iz auto.Upitao me je šta se dogodilo ja sam mu sve ipričao i čovjek nam je ponudio prijevoz,jer idemo istim putem kao i on.Auto sam morao ostaviti usred šume jer nije bilo mjesta za njega.Čovjek nas je odvezao skroz do našeg prijateljia,odatle smo nazvali službu,objasnuli smo di je auto,i oni su nam ga skroz dovezli do našeg prijatelja,i promjenuli nam gumu.Bio je to vikend užansan,ali ipak sve je završilo kako treba.

Život u igri je drugi život

Ono što čovjeka u životu najviše motiviše su vjerovanja u njega. Jedan dio uspjeha je zapravo vjerovanje u želju za uspjehom, koju dobijamo samo kada imamo potpunu podršku svih onih koji nas okružuju. Od samog djetinjstva uvijek sam bila čudna, ljude nisam previše preferirala, izbjegavala sam ih i bježala samoj sebi, zatvarala se među četiri zida i plutala daleko u mislima. Roditelji su me često vodili psiholozima, psihijatrima u nadi da će otkriti moj problem. Mnogobrojne posjete instentima apsolutno ništa nisu otkrivale niti davale neko logično rješenje. Moju tajnu sam znala samo ja, nisam je htjela nikome otkrivati iz meni samoj nepoznatog razloga.
Možda pomalo zvuči čudno i glupavo ali jednostavno rješenje je bilo da ljude nisam volila. Sama ljudska ponuda me je zgrožavala, stvarala nervozu i nemir u meni. Iako sam i sama ljudsko biće izbjegavala sam bilo kakav vid komunikacije sa ljudima.
Kao i svaki stanovnik San Andreasa i ja sam sa osamnaest godina morala da napustim rodni dom i da se osamostalim. Kako sam dijete sa sela odlučila sam da odem u Los Santos i pokušam živjeti u nekom drugačijem svijetu, svijetu gdje ako propaneš niko ne zna jer sam grad te u startu proguta, a ne kao selo ako propadaš svi znaju još te dodatno ponižavaju i ismijavaju.
Nije bilo lako pronaći neki ekonomični stan gdje nema puno ljudi, gdje ću nastaviti da vodim svoj čudni život sama sa sobom. U blizini stana nalazila se neka zgrada. Šetajući jedan dan ulicom, razmišljajući kako da nabavim novac svratim se u zgradu da vidim šta se dešava unutra, jer za mjesec dana stanovanja nisam primjetila nikoga niti da ulazi niti da izlazi iz grade, kao da je prazna. Uđem u zgradu kad imam šta da vidim, ljudi obučeni u crno, neka čudna odjela, namrgođeni, niko nikoga ne gleda, kao da su svi u nekom svom čudnom svijetu. Zaustavi me neki čovjek, mislim da je bio portir, i objasni mi kako je to sjedište plaćenih ubica. Kroz priču sa njim dosta me zainteresirao, bio je prva osoba nakon dugo vremena s kojom sam obavila neki normalan razgovor. Pošto je i sam primjetio da me zainteresirao pričom odveo me do šefa plaćenika i upoznao sa njim. Čudan je to čovjek, nije previše komunikativan, krvoločnog pogleda i čini se da mrzi ljude, baš kao i ja. Nismo puno riječi razmjenili, upoznali smo se tek radi reda, sasvim malo popričali i na samom izlasku iz njegovog ureda zaustavio me i ponudio mi posao u njegovoj agenciji. Već godinu dana uspješno obavljam posao plaćenog ubojice, koliko ću još dugo to da radim nisam sigurna, ali što je najvažnije to je posao koji mene oduševljava i u kojem se solidno može zaraditi.

Svakodnevnica igranja

Danas novi dan,nova igra,novi provedeni sati za kompjuterom.Danas kao i svaki dan prvo igram na najboljem serveru na balkanu zvanom Croherze Roleplay,to jest igram online tacnije San Andreas Multi player ,skraceno SA:MP.Uđem tu,odigram par warova,odvozim par evenata i zajebavam se sa rajom.Inace nisam vise East Nashville Crips,sada sam Patterno,talijanska mafija,jedna od jacih na serveru.Kada sve to rijesim na Roleplay serveru odem offline na ponekad Croherze Freeroam server a ponekad Croherze DeathMatch server.Na Freeroamu uglavnom isto kao i na Roleplayu igram warove i vozim evente koje organiziraju admini odnosno gamesageovi,admini organiziraju warove a gamesageovi evente.A na DeathMatchu igram VS sa frendovima sa DeathMatch servera.E onda kada rijesim to ,odem offline uđem u neku igru koju imam instaliranu sa strane to jest da je Single player,ne Multi player.A ponekad to bude tacnije 4 dio,najnoviji dio.Igra je predobra.Također sam igrao  sam prekuco,dok koji je tek nedavno izasao jos igram. Ali mislim da sam na kraju,posto sam aktivan na toj igri,jer stvarno je jedna od najboljih na svijetu.Isto odem iz te igrice,odigram ju 2 do 3 sata.Onda odem na drugu neku,imam mnogo igara. Ne da mi se sad sve nabrajat,imam ih 10ak. I to sve mocnih i dobrih igara.To je to uglavnom sto se tice dana kako ja provedem za kompjuterom.Nista posebno,bas kao i svaki drugi gejmer na ovom svijetu.

Prošlo je dobro

Danas samo ustao rano ujutro, novi dan, novi sati provedeni za računalom. Jučer smo imali jednu tešku utakmicu protiv prvoligaškog kluba Vidovec Bios. DSL je u prednosti nad ostalim tehnologijama, jer nudi zagarantovanu brzinu između korisničke terminalne opreme i Internet čvorišta, kao i veću razinu zaštite i sigurnosti, što druge tehnologije ne mogu ponuditi iz tehničkih razloga.Još jedna prednost DSL-a je i jednostavnost konfiguracije računara ili mreže računara za pristup Internetu putem ove veze, koja je ostvariva na više različitih načina, a opet kroz minimalna ili nikakva ulaganja u opremu.
 Tabelu poređenja DSL tehnologije i predstavnika drugih širokopojasnih tehnologija možete pogledati ovdje.
Kada je riječ o mediju za prenos podataka, DSL je u prednosti nad ostalim tehnologijama, jer je medij bakrena parica i tu paricu koristi samo jedan korisnik, što znači da nije u pitanju dijeljeni medij, te na brzinu komunikacije ne utiče činjenica da i ostali korisnici na istom čvorištu (DSLAM-u) maksimalno koriste svoju konekciju, kao što je to slučaj sa kablovskim, bežičnim ili satelitskim vezama na Internet.Nakon škole jedva sam čekao da se vratim kući, ali dan nije još završio, morao sam odraditi još jedan trening. Nismo radili nešto posebno, većinom smo radili vježbe relaksacij jer u srijedu imamo kup utakmicu protiv kluba iz grada. Bit će to jedan veliki derbi. Nakon treninga kad sam došao kući upalio sam kompjuter malo odigrao na serveru i otišao na spavanje.

Kada se igraš na najboljem mjestu

Za pojavu miša krajem šezdesetih zaslužan je Douglas Englebart, a kursor je prvobitno bio zamišljen da stoji uspravno. Međutim, kada je kasnije kompanija Xerox Parc lansirala svoj računar, kursor je dobio svoje nagnuto izdanje.Naime, kako je pojasnio programer Bart Gijssens na forumu Stack Exchange, u ranim danima računarske tehnologije, kada je rezolucija monitora bila daleko niža, bilo je lakše dizajnirati kursor koji se naginje pod kutom od 45 stepeni, te je kao takav bio i uočljiviji.Nakon što je kursor miša dobio drugačiji dizajn, isti je ‘posudio’ Steve Jobs, zatim Bill Gates, a ostalo je istorija. Danas je ipak teško zamisliti da kursor miša izgleda ikako drugačije, prenosi Poslovni.hrBrzo sam levelovao tako sto sam uglavnom vecinu payeva koje skupim sam bar u cijelom satu mozda nekih 40 do 50 minuta afko,tacnije “Away From Keyboard”.Samo kad bi me zvali za war bi igrao,kada bi me server kickao prije paya,brze bolje bi trcao ulazio u igru da ne bih fulio pay da bi sto prije i brze levelovao.

Nekada to izgleda i dosadno

Koliko god bio ponosan na svoju malu hakericu moram priznati da sam bio dosta zabrinut oko toga kako će sve to utjecati na nju. Svaki dan pročitam barem jedan tekst o tome kako kompjuteri i internet loše utječu na djecu. Kako se više ne igraju, ne trče, ne komuniciraju. Ustvari kako ih internet i kompjuteri 'zaglupljuju', pa sam malo istražio izvan bombastičnih napisa po medijima da vidim što se i kako događa u stvarnom svijetu i što po tom pitanju imaju za reći 'stručnjaci'. Kada se odmaknemo od katastrofičnih članaka o djeci ovisnoj o igrama, kampovima za odvikavanje od interneta ili kako nas Google svojom tražilicom zaglupljuje pronaći ćemo zanimljive radove i proučavanja koja nisu ni malo katastrofična i čiji je općeniti zaključak da kompjuteri igraju vrlo važnu i prije svega pozitivnu ulogu kod razvoja djece. Ako ništa drugo, samo smanjivanje pasivnog zurenja u TV ekran je pozitivna stvar.

Prema većini tih istraživanja tehnologija pomaže djeci da brže uče nudeći im interaktivne sadržaje. Uči ih rješavanju problema pa makar se radilo samo o tome kako zeznuti tatin mobitel i izaći iz zaključane igrice. Pomaže im u komunikaciji s drugom djecom (Skype, e-mail, SMS). Istovremeno, većina djece ne doživljava te napravice kao nešto posebno već samo kao još jednu od igračaka. Jedno vrijeme će im biti interesantno klikati po slovima i brojevima, ali nakon toga će se bez problema prebaciti u pješčanik s kanticom i lopaticom ili posvetiti pažnju autićima, lutkama, medekima, sladoledu i svim drugim stvarima koje ih okružuju.

Sama tehnologija nije dovoljna i kao i sve ostalo, zahtijeva više vremena od roditelja, teta u vrtiću i učitelja. Bez nadzora i usmjeravanja internet je pomalo zastrašujuće mjesto, čak i za mene koji sam natukao popriličan broj godina i terabajta surfanja. Isto tako treba biti stalno na oprezu kako ne bi dijete ne bi počelo previše vremena posvećivati samo tom tipu igre. To ionako nije problem samo za djecu. I odrasli koji previše vremena posvete određenoj aktivnosti na internetu mogu razviti ovisnost i neku vrstu asocijalnog ponašanja.

Današnja igranja

Proizvodi pomoćnih tehnologija dizajnirani su sa ciljem da osobama koje imaju fizičke ili kognitivne teškoće, oštećenja i neki vid invaliditeta, olakšaju svakodnevni život i omoguće im da na što jednostavniji način obavljaju svoje obaveze i da se zabave na način što sličniji onom koji se u društvu smatra uobičajenim. Iako pomoćne tehnologije svakim danom postaju sve razvijenije i dostupnije većini osoba sa posebnim potrebama, u Bosni i Hercegovini se uglavnom ne radi na tome da se takve tehnologije bar približe, ako ne i da se obezbijede našem stanovništvu.

I dok neke države, na primjer SAD i Njemačka, imaju državne programe za pomoć osobama sa posebnim potrebama, naša država taj značajni dio stanovništva spominje samo u endemičnim i podjednako jalovim dokumentima o strategiji zapošljavanja koji, da spomenemo i to, datiraju još od 2009. godine! Ni riječi o pomoći ratnim vojnim invalidima u nabavci naprednih proteza, ni riječi o djeci oboljeloj od cerebralne paralize kojoj bi dobro došla besplatna elektronska kolica ni riječi o oboljelima od Alchajmera kojima bi dobro došao elektronski sistem koji alarmira zdravstvene radnike ukoliko takve osobe provedu previše vremena same ili se izgube.

Od davnina

Dok su se moje igračke jako malo razlikovale od igračaka mojih roditelja i jedina razlika je bila u materijalima (plastika) i u količini, današnja generacija klinaca se veseli jednoj potpuno novoj vrsti igračaka. Kompjuteri, telefoni, laptopi, playeri, tableti i konzole su nešto što smo mi kao klinci mogli vidjeti samo u znanstveno-fantastičnim serijama i filmovima. No. našim klincima je to samo još jedna vrsta igračaka.

Prvi kontakt male princeze s pametnim telefonom i ekranom osjetljivim na dodir je bio ljubav na prvi pogled, točnije na prvi dodir. Znala je ona da telefon služi za pričanje s bakom. Znala je desetak minuta na svom jeziku baki objašnjavati što je danas radila i smijati se s bakom. No, tek kada je ugasila telefon i otkrila da se dodirivanjem određenih ikonica može s tim telefonom stvarno svašta, rodila se prava ljubav. Počelo je s pregledavanjem fotografija pa prešlo polako na jednostavne igrice pogađanja slova, povezivanjem točaka s brojevima i sviranjem po virtualnoj klavijaturi. Otkrila je i YouTube i uz samo jedno pokazivanje naučila gdje treba kliknuti kada želi ponoviti neki video, a gdje treba kliknuti kako bi dobila popis povezanih filmića koje je birala prema slikama. Tempo kojim je pamtila koja slika što znači je meni nezamisliv. Ja ne mogu zapamtiti toliku količinu slika i zapamtiti koja je pjesmica iza koje slike. Da, ali ja nisam tako naučio povezivati stvari. Ja sam ipak generacija olovke i papira. :)

Kada sam shvatio da je to nešto uz što uči nevjerojatnom brzinom slova, brojeve, boje, oblike, životinje i što je najinteresantnije brandove odnosno logotipove, shvatio sam da mi nema druge nego kupiti jedan tablet i naći sve moguće igre koje se mogu naći. Neke od tih igrica imaju nešto što nazivaju 'child lock', zaštita koja bi trebala onemogućiti djetetu da izađe iz igrice i klika po nečemu što bi mogla pokvariti. Da, jaka zaštita, treba kliknuti „Home button“ tri puta vrlo brzo. To je bilo prvo što je beba napravila kada nije uspjela izaći nakon prvog klika. Neš' ti zaštite. Takva zaštita bi prije mene zaustavila da ne kliknem tri puta istu stvar nego bebu kojoj je to prirodna reakcija.Ipak su mi oni prvi trenutci kad sam se zaposlio ostali u sjećanju jer sam imao osjećaj da mi super ide i da ću uskoro moći kupiti neku kuću koja će biti samo moja. To su bili trenutci zlata vrijedni jer bi se za svaku rutu i za svakog čovjeka koji bi ušao u bus bio jako sretan. Sad se to jako promijenilo i mogu kupiti kuću koju god poželim i sad mi nedostaju ti trenutci. Svi mi smo prošli kroz tu fazu i ne treba se sramiti svojeg prvog posla kakav god bio. Što god kasnije radili i kako god bogati bili, prvi posao nas je naučio radu i disciplini za kasniji život.

Šta raditi vikendom?

Danas sam rano ustao, nakon jako napornog tjedna konačno je došlo vrijeme vikenda i malo odmora. Najprije otišao sam doručkovati, a nakon doručka upalio sam računalo. Prva igrica koju sam danas igrao bila je Grand Theft Auto: San Andreas Multyplayer, točnije na Croherze Gaming Community serveru. Trenutno sam u bandi imena La Cocaina. Ekipa je tamo super, svaki dan deremo warove ko nikad do sad. Bas prije neki trenutak igrali smo war s La Costra Nostrom, Terror Squad Crew, The Imperial Mafia ( naravno pobjedili smo svaki war puno razlike ). Nakon tih warova odlučili smo malo hodočastiti po gradu ( ili vam ga zazati se i malo pucati ), ali to veselje brzo je završilo. Admini su nas sve postavljali u areje te tamo jos i sad odrađujemo kazne, ali nema veze bitno je da smo se mi dobro zabavili. Nakon toga otišao sam igrati jednu od svojih najdražih kompjuterskih igrica a to je . Trenutno igram za Chicago Bullse. Zajedno s a Derrickom Rosom dominiramo po terenu, pobjeđujemo svaku utakmicu. Nakon par utakmica, došlo je vrijeme ručka. Zajedno sa svojom obitelji otišli smo u neki restoran zbog proslave bratovog rođendana. Dobro smo se najeli i kad smo se vratili kući, otišao sam malo ponoviti matematiku za ispit u ponedeljak. Konačno je došlo i vrijeme za odmor, odigrao sam par warova na Croherze Gaming Community serveru. Nakon svega toga otišao sam sa prijateljima malo van odigrat malo košarku, nogomet uglavno malo se podružit sa njima. Nakon toga došao sam kući, malo sam prilegnuo i čekam večer da mogu izać sa svojim najboljim prijateljima malo u grad.

Ustaljena rutina ustajanja

Nastavni sadržaj potencijalno je izvorište znanja za učenike, no sam po sebi predstavlja tek nebrojenu listi riječi i rečenica s ponekom slikom i vedrom uzrečicom na dnu papira. Naime, tek s  kvalitetnim i domišljatim načinima prenošenja tog sadržaja, kako i sam Mužić (2006) tvrdi, učenici mogu doći da željenih spoznaja.

U skladu s gore navedenom problematikom, iskoristit ću pomalo neobičnu metaforu jogurta i postaviti pitanje: „Zašto jogurt, potencijalno, ima već efekt na životu pojedinca nego nastavni sadržaj?“

Naime, jogurt nam se pri konzumaciji uvijek plasira s jasnim uputstvima za upotrebu na poleđini te s opisom održavanja svježine kao i o efektima koje će proizvesti za dobrobit našeg organizma. Nastavni sadržaj, s druge strane, vrlo se često učenicima prezentira „sirov“, metodološki ne obrađen, bez popratnog, smislenog, konteksta i bez ideje na koji način bi mogao biti koristan u svakodnevnici učenika. Način prenošenja sadržaja većinom je orijentiran ka klasičnim predavačkim školskim satima, nezanimljiv i učenicima neopipljiv.

Nadalje, Finnis (2004) u svom radu spominje „Daleov iskustveni stožac“ koji navodi da ljudi zapamte 10% onoga što su pročitali, 20% onoga što čuju, 30% od onoga što oni vide, 50% onoga što čuju i vide, 70% od onoga što kažu i pisati, a 90% onoga što oni kažu ii naprave dok  obavljaju  zadatak.

Dakle, kako bi razumjeli određeni sadržaj učenici moraju doći u izravni kontakt s njim i upravo od te teze polazi edukacijska tehnologija Pomaže nam da personaliziramo sadržaj i doživimo ga kao osobno iskustvo.

Što se penjemo, to padamo

Jedna od najtežih stvari u životu je izabrati pravi put za sebe. Edukacijska tehnologija predstavlja teoriju i praksu osmišljavanja, razvijanja, korištenja, upravljanja i vrednovanja procesa učenja.“ (Ely, 2000:75). Odnosi se na točno određene, tehnološki orijentirane načine dolazaka do očekivanih ishoda u učenju i poučavanju te služi kao podrška i poticaj procesu učenja.

Važno je naglasiti da edukacijsku tehnologiju ne čine računala, mikrofoni, SMART ploče i slična tehnologijska dostignuća sama po sebi, već edukacijsku oznaku dobivaju tek kada iskoristimo gore navedenu tehnologiju u didaktičke svrhe. Dakle, tek kad upotrijebimo  tehnologiju  da olakšamo obrađivanje nastavnog sadržaja, motiviramo učenike i potaknemo kreativnost, možemo govoriti o edukacijskoj tehnologiji na djelu.

Nadalje, konstruktivistička nota koju edukacijsku tehnologija sa sobom donosi također doprinosi kvaliteti ovog područja. Ona  nastoji prebaciti kontrolu nad učenjem s nastavnika na učenika putem različitih interaktivnih multimedija koje omogućuju učenicima da manipuliraju sadržajem i da sami dolaze do rješenja. Edukacijska tehnologija, u svom konstruktivističkom djelu, bavi se približavanjem stvarnih situacija u kojem učenici imaju priliku primijeniti  znanje koje su učeničkim klupama naučili i doći do novih spoznaja, a krajnji joj je cilj kreativna upotreba tehnologije. 

Neke dogodovštine na današnjem igranju

Dnevna desavanja u igri to jest na  serveru su postala sada vec nakon šest godina otprilike na neki nacin ista,Uzimajući u obzir iznimno veliki napredak 3D računalne grafike u zadnjih desetak godina, možemo se složiti da napredak prikaza vode i njezinog kretanja nije doživio neki veliki pomak, pogotovo ako u vodu „ubacite“ nekoliko statičnih objekata.

Međutim, novi tekući simulacijski algoritam naziva Position Based Fluids (PBD), omogućava prikaz djelovanja vode na objekte koje se nalaze unutar vodene površine, dajući vodi posebnu fiziku kretanja i sudaranja s objektima.
„U simulaciji tekućine, provođenje kompresibilnosti je izuzetno važno za realizam, ali i predstavlja veliki računalni trošak. Po formuliranju i rješavanju skupa pozicijskih ograničenja naša metoda omogućava realan prikaz čestica tekućine pri sudaru s nekim objektima i nasljeđuje stabilnost geometrijskih položaja na temelju dinamike te metode, što će kasnije predstavljati veliki korak naprijed za prikaz tekućina u aplikacijama,“ izjavili su zaposlenici NVIDIA-je Miles Macklin i Matthias Müller-Fischer.

Ako ste zainteresirani za detaljno proučavanje ove tehnologije i načina kako ona radi, možete pogledati PDF dokument na ovom linku ili možete otvoriti video koji se nalazi ispod teksta i uživati u odličnoj animaciji kretanja i sudaranja vode s objektima koji se nalaze na putu.

Sve moje igre

Kao prvo ne bi za sebe rekao da sam gamer ni u kom slučaju. Ja sam računalne igrice igra jednim djelom iz dosade,a drugim iz nagovora i zbog prijatelja sa kojima sam se družio preko igrica. Klasićni gameri igraju neke igre strategija u kojima ima mnogo mogućnosti, a ja takve igrice nikad nisam igrao. Ono na što upozoravaju na Cnetu jest da Dong Nguyen nije povukao reklame koje se prikazuju u Flappy Birdu tako da on i dalje zarađuje veliki novac od prikazivanja reklama na milijunima mobilnih uređaja širom svijeta. Iako je njegov potez povlačenja igre s trgovina aplikacija možda zaista bio potez osobe koja se ne može nositi sa svom slavom i pritiskom koji mu je donijela ova jednostavna igra, na nekim tehnološkim portalima Nguyena su prozvali marketinškim genijem koji je samo s jednim tvitom privukao brojne nove korisnike i dodatno povećao zanimanje za Flappy Birdom – sve će ovo rezultirati milijunima novih minuta koje će ljudi provesti mahnito tipkajući po ekranima kako bi provukli pticu između zelenih cijevi i kojima će se za to vrijeme prikazivati reklame koje će dodatno podebljati Nguyenov račun.

'Ironično je da ova aplikacija sada vjerojatno zarađuje još više novca u odnosu na prošli tjedan', komentirao je Flappy Bird Krisha Subramanian, jedan od osnivača mobilne oglašivačke mreže Mobclix.Zaista bi volio vidjeti načine igranje i pokušati se licem u lice suprotstavljati raznim igračima PES-a. Ono što je moj san je sudjelovati na nekom velikom PES turniru, po mogućnosti internacionalnog razmjera i naravno osvojiti taj turnir. Iako je to ludo i šanse da se to desi su veoma male, svatko ima neki svoj ludi san pa tako imam i ja.

Propitivanje sebe u nekim stvarima

Ne znam kako bih počela svoju priču, kojim riječima bih mogla opisati zapravo kako sam se osjećala i kako se osjećam a da me nitko pritom ne proziva, ismijava, sažaljeva, vrijeđa i omalovažava.
Glupo je što ljudi ponajviše gledaju druge i komentiraju njihov život dok svoj kriju od javnosti pokušavajući raskrinkat tuđe greške, pobjede i poraze samo kako bi svoje sakrili što bolje mogu.
Svog pola života sam provela u bijedi, jadu, nadi za nekim čudom koje će me odvesti iz sela pretrpanog staraca koji samo znaju ogovarati i nemati razumjevanja ni za koga. Od kako znam za sebe uvijek sam morala ispaštati zbog tuđih grešaka. Negdje oko moje pete godine otac je završio u zatvoru zbog šverca preNova nagradna igra u robi i uslugama „Tehnologija2“ u dnevnim novinama „Blic“ od 19. aprila 2013. godine do 18. maja 2013. godine. Priređivač nagradne igre je RAS Online, Beograd, ul. Žorža Klemansoa 19. Pronađite kupon “Tehnologija2“ svakog dana u „Blicu“! Ako na kuponu imate tri ista simbola, osvojili ste jednu nagradu. U tom slučaju morate istog dana pozvati 011/3537-547 od 17-24h i saopštiti šifru kupona i svoje lične podatke (ime i prezime, adresu, JMBG i broj telefona). Pri preuzimanju nagrade treba dostaviti deo naslovne strane sa dobitnim kuponom i fotokopiju lične karte. Ukoliko se dobitnik ne javi u predviđenom vremenu, gubi pravo na nagradu. Nagrade se preuzimaju najkasnije 60 dana od završetka nagradne igre. Dobitnik ne može zahtevati da mu se umesto robne nagrade ili vaučera isplati novčana protivvrednost i nema pravo da prenese nagradu trećem licu. Nepreuzete nagrade ostaju u vlasništvu organizatora nagradne igre. Pravo učešća nemaju zaposleni kod privređivača i članovi njihovih užih porodica, kao i zaposleni kod poslovnih partnera koji su obezbedili nagradni fond ili su učestvovali u izradi kupona.

Oko virtualnog života

Vec neke 2 godine igram igru zvanu Grand Theft Auto San Andreas.Krajem prošle sedmice Dong Nguyen šokirao je milijune fanova zarazne igre Flappy Bird kada je najavio njeno povlačenje iz App Storea i Googlea Play. S obzirom da je ovaj sve do nedavno potpuno nepoznat developer iz Vijetnama na Flappy Birdu zaradio veliki novac (spominju se cifre od oko 50 hiljada dolara dnevno te na Forbesu vjeruju da je on do sada okrenuo milijun ili dva dolara), mnogi su ljubitelji ove igre postavili pitanje zašto se Nguyen odriče ovako velike zarade, a mnogima je bilo čudno što prošle sedmice nije ponudio neki konkretan razlog zbog kojeg se odlučio na ovaj potez te je na Twitteru samo napisao kako više ne može izdržati pritisak (naknadno je novinarima rekao kako je igru povukao iz trgovina aplikacija jer su ljudi postali previše ovisni).

Zanimljivo je da on tada nije dao nikakve informacije vezane uz korisnike koji su već skinuli ovu igru na svoje mobilne uređaje te nije bilo informacije hoće li oni i dalje moći nastaviti igrati Flappy Bird. Zbog toga je, nakon subotnje najave povlačenja ove igre iz App Storea i Googlea Play, nastala prava histerija uplašenih korisnika na društvenim mrežama – brojni korisnici pametnih telefona koji do tada nisu skinuli Flappy Bird ipak su na kraju odlučili downloadati ovu igru prije nego bude prekasno te se broj korisnika ove igre konstantno povećavao.

Bogatstvo nije vrlina

 Pomicanje miša: sa sustavom Windows 7 i računalom zaslona osjetljivog na dodir moguće je samo prstima pretraživati internetske novine, pomicati se u fotoalbumima te razmještati datoteke i mape.

Ograničena mogućnost upravljanja jednim prstom dostupna je u sustavu Windows već nekoliko godina. No sustav Windows 7 sada prvi put potpuno prihvaća tehnologiju višedodirnog upravljanja. Želite nešto povećati? Postavite dva prsta na zaslon računala kompatibilnog s višedodirnom tehnologijom i raširite ih. Da biste datoteku otvorili desnim klikom, dodirnite ju jednim prstom, a zaslon dotaknite drugim.

Dodirnu tehnologija sustava Windows, dostupnu samo u izdanjima Home Premium, Professional i Ultimate sustava, Windows 7 zabavno je učiti i jednostavno koristiti. Izbornik Start i programska traka sadrže veće ikone prilagođene dodirnoj tehnologiji. Svi omiljeni programi sustava Windows 7 sada su također prilagođeni dodirnoj tehnologiji. Dostupna je čak i mogućnost bojanja prstom u programu Bojanje!

Prica oko (općenito) virtualnog života

Projiciranje slike izvan okvira TV ekrana na čitavu sobu kako bi se dobilo iskustvo proširene stvarnosti u igrama predstavljeno je ranije ove godine kao Microsoftova konceptualna tehnologija izvediva uz Kinect, projektor i odgovarajući prostor. Stvar je u teoriji zvučala interesantno, ali kako sada stvari stoje – još dugo vremena neće zaživjeti u praksi za širu javnost. Naime, Microsoftov Albert Penello za portal AusGamer izjavio je sljedeće:

„Ne bih očekivao da ćete to vidjeti. IllumiRoom je stvarno sjajan ako ste u laboratoriju, imate Microsoftov novac i možete postaviti odličan prostor. Ali razmatrali smo to i došli do zaključka da bi prosječnom korisniku bile potrebne tisuće dolara za ovu tehnologiju.dobi oni se tek uce i tek ih pocinju zanimat neke stvari,a vecinom ih zanimaju one stvari koje su potpuno krive kao sto su naprimjer virtualni 3d svijet koji je jako zarazan i pomalo bolestan.Virtualni zivot nije dobar u dosta smislova jer ima previse mana i previse moze nastetiti covjeku sto nije dobro takoder za nase drustvo,ali vecina ljudi se toga ne pridrzava i iz dana u dan se sve vise upusta u taj virtualni zivot.

Kada volim ono što radim

Nestlé žitarice su i ove godine odlučile iznenaditi svoje potrošače pa su zajedno s autorima jedne od najpopularnijih mobilnih igara na svijetu Angry Birds pripremile zabavno-edukativnu verziju igre,koja se odjanuaramože pronaći u promotivnim pakiranjima Nestlé žitarica za djecu.

U posebnom izdanju ove trenutno najpreuzimanije igre na svijetu nazvanom Angry Birds Breakfastpojavljuje se i prepoznatljivilik NESQUIK žitarica Quicky koji, zajedno s dobro poznatim ptičicama, na zabavan način nastoji podići svijest o važnosti ukusnog i uravnoteženog doručka.

Oni koji žele uživati u pustolovinama „ljutitih ptičica“mogu na policama trgovina pronaći promotivna pakiranja omiljenih žitarica za doručakNESQUIK i COOKIE CRISP,koja unutar kutije sadrže gratisCD s igrom.Osim toga, igra se može igrati i putem interneta. Naime, s unutrašnje strane promotivnih pakiranja NESQUIK DUO, CHOCAPIC, COOKIE CRISP,HONEY CHEERIOS i LION žitarica nalazi se Angry Birds kôd zagratis online igru sdva nivoa. Za pristup ostalimnivoimaigrači moraju unijeti kodove koje mogu pronaći unutar pakiranja navedenih Nestlé žitarica.

Igra Angry Birds prvi je puta predstavljena u decembru 2009. godine za Appleov operativni sistem iOS te je u kratkom roku postala najraširenija mobilna igra na svijetu, koja se može pohvaliti s čak dvije milijarde preuzimanja za sve vrste platformi. U četiri godine od kada postoji, igrači su uz Angry Birds proveli ukupno 200.000 godina, što je ekvivalent vremenu otkada postoji moderni čovjek. 

Karijera o karijeri

Akcije kompanije King Digital Entertainment koja stoji iza popularne igre 'Candy Crush Saga' uskoro izlaze na prvu javnu ponudu.

Tom prilikom kompanija je otkrila neke statistike o svom najpopularnijem proizvodu.

'Candy Crush Saga' je u decembru imala 93 miliona korisnika dnevno. U jednom danu korisnici su igricu igrali više od milijardu puta.

U decembru je igra kompaniji donijela preko 450 miliona dolara prihoda, skoro dvostruko više od osam godina starog Twittera, piše Mashable.

Sa 408 miliona korisnika mjesečno i po popularnosti se izjednačila sa Twitterom.

'Vjerujemo kako je igra naš najbolji proizvod do danas i jedna od najvećih interaktivnih zabavnih franšiza svih vremena', kažu u kompaniji.

Šta sam s početka radio

Moj prvi posao na CroHerze serveru tj CroHerze RolePlay serveru koji je nastao sredinom dvije hiljade i sedme godine je bio diler oruzja.Isao sam tako ja los santosom i trazio posao kao posljednja budala nebi li naisao na neki posao koji je placen bar minimalno da uspijem prezivit.I tako dosao u los santosku policiju kod nacelnika ali me nisu primili jer nisam imao zavrsen stupanj srednje skole kiji je potreban za policijski posao i tako su me odbili.Krenuo sam dalje u potragu i tako naidem na rent auta koji se nalazio u blizini kolodvora.Pokucao sam na vrata usao i upitao za posao.Razgovarao sam sa direktorom i rekao mi je da ce mi se javit.Nakon toga otisao sam u auto i uputio se kuci to jest svojoj velikoj vili na VineWoodu i vratio se nazad u svoj topli dom cekati poziv za posao iznajmljivaca auta.Proslo tako nekolicina dana, oko dva-tri dana i zazvoni telefon u mom domu u mojoj vili.Javio sam se,a s druge strane bio je direktor renta auta u blizini kolodvora.Rekao mi je kako me ipak nisu to jest nece primiti jer su vec nasli boljeg kandidata.Vidio sam tako da nista od tih boljih poslova.Okrenio sam se ilegali to jest odlucio sam se bavit kriminalnim to jest ileganim stvarima jer u ovoj drzavi nista drugo nemoze opstat osim kriminala i posteni ljudi su ovdje popljuvani.Setao sam hoodom i naisao na bandita u zelenoj odori i upitao me zelim li da me nauci i poduci prodavanju i svercanju oruzja.Krenuo sam s njim i tako odvezao me na jedan otok gdje je bio sef dilera.Objasnili su mi sve kako treba uzeo sam pakete i uputio se u preradivaonicu i poceo radit za sefa dilera oruzja.To je bio moj prvi posao jer bolji posao nisam mogao naci.

S početka karijere

Na CroHerze Roleplay server sam se prikljucio oko 2011 godine.Dosao sam na nagovor frendova.Par mjeseci sam ucio sve mogucnosti na CroHerze Roleplay serveru.Sve prve stvari koje sam na serveru kupio odnosno dobio,nebitno jeli imovina,posao ili nesto drugo,su mi ostale u sjecanju.Prvo auto Merit,prvi motor Sanchez,letjelica Maverick,jahta Tropic,kuca,stan pa cak i prvi posao koji sam dobio.Moj prvi posao bio je vozac Los Santos autobusa.Posao mi se cinio laganim ali naprotiv bio je jako naporan i tezak,pomalo i dosadan po cijeli dan vozit ogromne autobuse kroz cijeli Los Santos ali plata je bila dobra.Dobijali smo skoro 3,000$ dolara mjesecno.A morao sam od te plate hranit porodicu tako da kolko god da dobijem dobro je bilo.Kolko god je meni bilo naporno radit taj posao,svako jutro se u 08:00 dizat i pocet voznju velikog autobusa morao sam,nisam imao drugog izbora.Posao je na pocetku bio lagan ali sto sam sve duze i duze vozac autobusa u Los Santosu postaje sve tezi i tezi.Također postajalo je sve napornije i napornije.Razvozio sam sa stanice na stanicu drske putnike.Sef mi je bio strog i nije volio zabusavanje.Moralo se samo radit i radit.Pauza nam je bila 5 minuta po satu.Ali opet sa bolje strane kolega mi je bio jos najbolji skolski prijatelj s kojim sam se uglavnom na pauzama najcesce druzio.Tamo sam se s blizio i sa ostalim kolegama sa posla,uglavnom su svi dobri prema meni i ni skim se nisam svađao.

Iskustvo s padoranom

Polovina ženskih gejmera je u tom istraživanju kompanije Turtle Beach je saopštilo da im nikada na pamet nije palo da u svom CV-u navedu vještine igranja igara, a istraživanje je pokazalo i da prosječni Britanac svake sedmice igra video igre u trajanju od dva i po sata, dok se njih 10 posto predaje video igrama u trajanju od sedam sati sedmično, što je približno trajanju jednog radnog dana.

Jedna od ukupno pet ispitanih osoba igra igre nakon večere kod kuće, a mnogi od njih se igraju i nakon odlaska u krevet. Mladi ljudi između 18 i 24 su grupa koja koja najviše igre igra i u toaletu.

U međuvremenu, igrači koji imaju preko 55 godina provode oko dva sata za igranje na različitim platformama i u različitim žanrovima.

Podaci ovog istraživanja pokazuju da se igranje igara napokon riješilo imidža aktivnosti za "čudake", sa skoro četvrtinom ispitanika koji su rekli da bi na nekoj od društvenih mreža naveli gejming kao njihov hobi, a petina njih je saopštila da im ne bi smetalo da svog budućeg partnera na svom profilu upoznaju sa njihovim hobijem.

Muškarci za razliku od žena u svom CV-u navode igranje igara, ali polovina žena je reklo da im nikada nije palo na pamet da tu aktivnost okarakterišu kao vještinu. Uprkos tome, više ženskih igrača sebe smatra "okorjelim gejmerima"

"Gejming definitivno više nije hobi za "gikove" i muške samce. Prema našem istraživanju, Englezi se sve više odlučuju na kupovinu video igara i opreme za igranje nego na tradicionalne stvari za zabavu poput, igračaka ili nakita, što nas uopšte ne iznenađuje", rekao je Dejvid Roberton potpredsjednik kompanije Turtle Beach.

"Sa napretkom pametnih telefona i aplikacije nije čudo što sve više ljudi kao zabavu bira video igrice jer su im one praktično 24 sata u džepu. Gdje god se okrenete vidjećete čovjeka koji se tako zabavlja. To je postala svakodnevica". dodao je on.

Jedno skorije istraživanje kompanije Spil Games otkrilo je da su žene igrači od 35 godina pa naviše brojnije od svojih muških vršnjaka, a igraju se kako bi se na trenutak odvojile od dnevne rutine i u isto vreme postigle neku mentalnu stimulaciju. One pre svega vole slagalice i igre podudarnosti.
vio ovako nešto jer podiže adrenalin. Tko zna, možda nekad i ponovim nešto slično.

Opis jednog perioda života

Ono što nam život najviše promijeni su ljudi koji postanu sasvim slučajno dio njega a namjerno se izgube u njemu ili nestanu. Ponekada to zna biti dosta nepravedno, bolno i okrutno prema nama samima. Otkako znam za sebe okružena sam muškarcima, majku nisam ni upoznala, umrla je na porodu. Iako su me svi ti muškarci na neki način voljeli i podržavali njihova ljubav i pažnja nikada nisu bili dovoljni da nadoknade majčinu. Nakon mog rođena i majčine smrti otac i ja smo ostali sami, prosječan čovjek tridesetih godina sam sa malom bebom, dosta kritično za oboje, odselili smo se kod njegovog oca, moga djeda u Palomino Creek, selo u blizini Los Santosa. Pri preseljenju tata je morao da se odrekne svog posla, bio je agent u Federalnom birou, što ga je pored majčine smrti dosta potreslo, faktički je morao da napusti sve ono što je volio i o čemu je sanjao cijeloga života, da se zatvori u kuću poput neke domaćice kako bi se posvetio odgoju i podizanju djeteta. Djed kao svaki stariji čovjek nakon smrti supruge nastavio je samački život na koji se odavno naviknuo, mnogo teško je podnio našu prisutnost pogotovo moj plač dok sam bila još malena bebica, ali dosta se i promijenio nakon izvjesnog vremena provedenog zajedno. Ponekad mi je više pažnje posvećivao nego otac. Do osme godine u mojoj blizini nije bilo ženske osobe, jednostavno nisu dopuštali ni da mi drugarice dolaze, kojih i nisam Bog zna previše imala, i društvo mi je čak uvijek bilo muškog roda, jednostavno sam navikla. U sedmoj godini uspjela sam se zbližiti sa nekim ko me dosta toga naučio, s nekim ko je i mom ocu čak promijenio navike i ko je postao sastavni dio naših života. Nakon majčine smrti ona je prva žena koja se uspjela mom ocu da približi, ne samo njemu već cijeloj našoj porodici. Cijelo vrijeme je bila pored nas ali u isto vrijeme i daleko od nas. Bila je prva susjeda koja je mnogo puta pokušala da pomogne kada bi "upali" u neku nevolju ali i prva osoba čija je pomoć uvijek bila odbijena. Ne znam kojim čudom je otac pustio blizu sebe a onda poslije i blizu nas. Koje god čudo da je bilo u pitanju dobro nam je došlo.Ono što nam život najviše promijeni su ljudi koji postanu sasvim slučajno dio njega a namjerno se izgube u njemu ili nestanu. Ponekada to zna biti dosta nepravedno, bolno i okrutno prema nama samima. Otkako znam za sebe okružena sam muškarcima, majku nisam ni upoznala, umrla je na porodu. Iako su me svi ti muškarci na neki način voljeli i podržavali njihova ljubav i pažnja nikada nisu bili dovoljni da nadoknade majčinu. Nakon mog rođena i majčine smrti otac i ja smo ostali sami, prosječan čovjek tridesetih godina sam sa malom bebom, dosta kritično za oboje, odselili smo se kod njegovog oca, moga djeda u Palomino Creek, selo u blizini Los Santosa. Pri preseljenju tata je morao da se odrekne svog posla, bio je agent u Federalnom birou, što ga je pored majčine smrti dosta potreslo, faktički je morao da napusti sve ono što je volio i o čemu je sanjao cijeloga života, da se zatvori u kuću poput neke domaćice kako bi se posvetio odgoju i podizanju djeteta. Djed kao svaki stariji čovjek nakon smrti supruge nastavio je samački život na koji se odavno naviknuo, mnogo teško je podnio našu prisutnost pogotovo moj plač dok sam bila još malena bebica, ali dosta se i promijenio nakon izvjesnog vremena provedenog zajedno. Ponekad mi je više pažnje posvećivao nego otac. Do osme godine u mojoj blizini nije bilo ženske osobe, jednostavno nisu dopuštali ni da mi drugarice dolaze, kojih i nisam Bog zna previše imala, i društvo mi je čak uvijek bilo muškog roda, jednostavno sam navikla. U sedmoj godini uspjela sam se zbližiti sa nekim ko me dosta toga naučio, s nekim ko je i mom ocu čak promijenio navike i ko je postao sastavni dio naših života. Nakon majčine smrti ona je prva žena koja se uspjela mom ocu da približi, ne samo njemu već cijeloj našoj porodici. Cijelo vrijeme je bila pored nas ali u isto vrijeme i daleko od nas. Bila je prva susjeda koja je mnogo puta pokušala da pomogne kada bi "upali" u neku nevolju ali i prva osoba čija je pomoć uvijek bila odbijena. Ne znam kojim čudom je otac pustio blizu sebe a onda poslije i blizu nas. Koje god čudo da je bilo u pitanju dobro nam je došlo.

Brat i ja u nekim poslovima

Nakon par dana pauze od igranja, zbog škole koja je svaki dan osim vikenda naravno, ušao sam u igru. Najprije sam počeo sa radom kako bi zaradio određenu lovu u igri. Sjeo sam u auto i otišao do farme. Farma je moje vlasništvo ali ipak i ja radim kako bi pospiješio razvoj posla. Sjeo sam na traktor te se uputio da odradim neku rutu posla. Tu je bilo još nekih igrača tj radnika koji su također radili. Poslije sam otišao u kancelariju, pokupio neke papire i uplatnice i otišao do banke, da uplatim te obaveze. Tamo Ulaganje u igre kreće se od jednog do pet miliona EUR po verziji, i to je najveća industrija zabave na svijetu.

Kadić kaže i da nema tog glumca, pa ni Oskarovca, koji se može porediti  po zaradi sa jednim crtanim likom iz neke od najpopularnijih igara.

„Uzećemo primjer Super Maria. Taj mali čičica je zaradio mnogo više novca nego svi glumci zajedno. A taj čičica i svi ostali likovi iz njegovog svijeta ne utiču loše na ponašanje“ ,  kaže on.

Ukoliko vaše dijete nije dovoljno veliko da bi igralo ovakvu vrstu igara, imamo dvije preporuke i za vas – jednu igricu za mobilne telefine, i jedan sajt sa igrama: Bark i Friv.com

Ako želite da pogledate izjavu profesora Kadića posjetite ovaj link.

Čarobna moć

Djeca, posebno u ranom uzrastu, najčešće računare koriste za igranje igara i igrica što se roditeljima ne sviđa, kako kažu, iz više razloga. O ovoj vrsti zabave se mnogo češće mogu čuti negativni komentari, iako je značajan broj i onih koji tvrde suprotno sa vrlo upečatljim argumentima, a jedan  od njih je i profesor vizuelizacije i računarske grafike na Prirodno-matematičom fakultetu, Srđan Kadić .

On je jedan od 700 miliona igrača u svijetu, a tvrdi da djeca koja igraju igre razvijaju maštu,i da igre mogu pomoći njihovoj edukaciji.

Kadić se ne slaže sa čestim konstatacijama da igre podstiču nasilje i kaže da nema ni  jedne studije koja je dokazala da neko postaje nasilnik jer igra igre dvije, pet godina.

„Pokazuje se da djeca koja igraju neku vrstu nasilnih igara, kratkoročno, kod sebe razvijaju izvjesnu dozu agresivne reakcije na agresiju. Ali ništa bolje neće proći ni kao dio neke navijačke grupe.  Postoje  kod nekih igrača određeni poremećaji ponašanja ali i za njih uzroke prvo treba tražiti van svijeta igara“, tvrdi on.

Kadić objašnjava da igre i igrice nijesu  isto. Prema njegovom mišljenju igre su svi ozbiljniji naslovi koji se igraju na desktop mašinama, a za njega su igrice zabava u ovom obliiku koja se pojavila 70-ih godina prošlog vijeka ili igrice koje se danas igraju na mobilnim telefonima.

Kao primjer igara navodi čuveni World of Warcraft koja ima oko 12 miliona korisnika, zatim Everqueset ili Ligue of legends.

On prati Ligue of legends jer je besplatna, zahtijeva mnogo manje resursa da se pokrene na računaru od, na primjer, World of Warcraft-a, dosta je pravedna, ne postoji ništa u igri što može da se kupi novcem što bi učesnika učinilo superiornijim u odnosu na ostale.

Prvi posao

Koliko god čovjek imao poslova i koliko god mu se toga još kroz život može promijeniti,ono što se nikako ne može zaboraviti to je prvi posao. Taj osjećaj zarađivanja i osjećaj da sam koristan ovom društvu uvijek mi je bio od neprocjenjive važnosti.
Da prijeđem na stvar, moj prvi posao sam pronašao kad sam bio dosta mlad. Osjetio sam potrebu da zaradim nešto novaca jer sam ovako bio poput parazita ovog društva. Posao sam našao u blizini kolodvora na kojem sam u to vrijeme dosta često obitavao. Počeo sam voziti smetlarski kamion i čistiti ulice Los Santosa. Plaća nije bila velika, nisam mogao zaratiti puno, ali sam bio ustrajan i radio sam od jutra do mraka i na kraju svakog dana sam svoje teško zarađene novce stavljao u banku preko bankomata. Kad bih bio loše volje, samo bih vozio kamion i razmišljao da imam jako malu plaću i da ću teško zaraditi za auto, a gotovo ne moguće za kuću. Kad bih pak bio dobro raspoložen mislio bi da je ovo super posao i da ako ovako nastavim, ću ubrzo imati dosta para. Već me dosta ljudi poznavalo jer sam gotovo uvijek vozio jednu te istu rutu i prolazio pored istih kuća. Ponekad sam vozio i sa drugim kolegama smetlarima pa je vrijeme brže prolazilo u društvu. Bilo je par puta i negativnih iskustava kada su me naoružani razbojnici pokušali opljačkati na jednoj ruti, ali srećom sve se sretno završilo jer je baš u blizini bila policija.
Koliko god slabo zarađivali ili bili podcijenjeni svoj posao treba voljeti i savjesno ga obavljati. Svaki od nas je nezamjenjiva jedinka ovog svemira i svatko od nas ima mali udio u kompletnoj strukturi. Ni u kojem stadiju života se ne smijemo sramiti svojeg prvog posla jer smo na njemu stekli samopouzdanje i razvili naviku rada.

Težak put do cilja

Svi moji prijatelji znaju da sam dosta bogat i mislim da se previše oko toga opterećuju. Ja bi htio da me gledaju normalno, kao i svakog drugog igrača. Ponekad samo želim raditi normalne stvari bez da čujem kako je meni lako jer imam puno novaca. Sad već moram razlikovati prijatelje koji su sa mnom od početka i one koje su oko mene od kako sam bogat.

Svi oni kao da su uvjerenja da sam ja oduvijek bogat i da je to došlo preko noći. To nije tako i za postići takvu stvar treba biti uporan, snalažljiv, mudar i hladne glave. Od kad sam mogao kupiti prvi auto, sve se promijenilo. Od tad više nisam radio ni jedan normalan posao, sve je išlo na preprodaju i brzu zaradu. Najprije sa autima i motorima,a poslije onda sa kućama, hotelima, vilama, stanovima, vikendicama i firmama. Sve što bi netko prodavao sam znao koliko vrijedi i koliko bi na tome mogao zaraditi ili za nešto drugo zamijeniti. Imao sam strašnu strategiju i na tjedan sam okretao po par milijuna. Kad me netko pita kako sam stekao bogatstvo, ja imam kažem pametnom preprodajom. Istina je da sam ponekad bio i loš čovjek i kome je bilo hitno plaćao jako ispod cijene, da bi poslije nekom naivnom po duplo većoj cifri prodao. Naravno trebalo je imati i veza i ljudi koji su mi javljali ako bi nešto se prodavalo zanimljivo, a i zamjene su dosta bitne. Svoje bi cijenio malo više, njegovo malo manje i u zamjeni bi duplo zaradio. Naravno da ima i bogatijih ljudi od mene koji su zaradili po sličnom sistemu ali još uvijek ima jako puno ljudi koji ne znaju zaraditi sebi i onda ili žicaju ili traže mene da im ja nađem kuću ili nešto slično.

Mogu slobodno reći da me novac pokvario i da mi je dosadna život u kojem ne znam što da radim. Kad sam preprodavao sam stalno obilazio lokacije, stavljao oglase, uvijek je bilo nešto aktivno za raditi, a sada ništa. U nekim trenucima nemam ni volje se više navlačiti sa ljudima jer imam dovoljno „perja“ za tri života.

Kada sam se jednom zaposlio

I tako igranjem na CroHerze serveru punim levele i svaki dan s prijateljima IG.Pa tako po vidim ljudi rade neke poslove a ja 10 lvl jos nisam nista radio.Idem tako i vidim posao smecar u blizini kolodvora tamo kod zastitara samo preko puta njega tj one kapije u prolazu.Udem ja i tako pitam kolke su plate ali jarane nesto to meni slabo.Nista odem do zastitarske radnje i tamo pitam sve sto me zanimalo i kazu oni meni da plata i nije nesto a da svaki dan mogu riskirat zivot nizasta tj zbog neke sice od plate,a to mi nije nikako sigurno da riskiram zivot zbog nicega.I idem tako na kolodoru upitam da me upute negdje za nekakav posao jer moram pocet radit tesko je zivit s roditeljima tj na njihovim ledima cijeli zivot.I uputise oni mene blizu aerodroma i tako ugledam kucicu na aeru i tamo jedna teta.Dodem ja upitam nju za posao ali kaze da treba imat licencu za letenje i sve ostale dozvole sa pecatima,a nista krenem ja dalje i tako vidim neku radnju s kamionima.Odem ja tamo i raspitam se kod onih ljudi sto su tamo bili popravljali kamione i tako kazu oni meni da je placa solidna i da dobro zive od tog posla.Pa hajde da probamo.Usao sam unutra u zgradu tj u radnju i pitao na recepciji di trebam otici za razgovor.Uputila me na sto osamnajsti kat velike zgrade jer je ta firma kamionzija bila jako razvijena i jako poslovna,imala je puno poslovnih partnera i ulagaca.Dosao sam gore i tako predao papire i ostalo.Javili su mi se nakon 7 dana i rekli da sam primljen na posao.To je bio moj prvi posao,posao covjeka koji vozi kamione i prevozi robu u sve ostale gradove po potrebama.