Kada se igra, igra se sa najboljim

I tako došao je još 1 novi tjedan. Danas sam kasno ustao te sam naprije upalio računalo i otišao na Internet. Prvo sam porazgovarao malo sa prijateljima, a zatim sam otišao na Croherze forum. Naime jučer sam dobio ban na serveru što znači da neko vrijeme ne možete uć na server. Zapravo napisao sam krivi ili vam ga nije dobro zvučalo i dobio sam ban. Zatim sam postao to na forum i malo me začudilo da imam takvu gledanost. Već je oko 700 ljudi vidjelo to i oko 90 ljudi lajkalo moj zahtjev za unban što je jako mnogo za današnju zajednicu. Pošto sad ne mogu uć In Game na Croherze Gaming Comunity : Role Play serveu krenuo sam igrati Croherze FreeRoam. Tamo već imam oko 7000 minuta provedenih sve ukupno. Trenutno sam u ekipi Fast And Fuorius. Tamo sad nabijam minute i nadam se nekom uspjehu. Ekipa je vrh nema se šta reć predobro je na serveru. Došao sam In Game svi su znali za aferu mojeg bana i podržavali su me, ma nemam riječi jedino im mogu zahvalit.Vidjet ćemo na kraju šta će bit kako će admini odlučit al to mi je sad najmanja briga. Na svu sreću bliži se nova godina. Na Croherze FreeRoam serveru imate mnogo toga za vidjeti. Server služi za zabavu i samo zabavu. Toplo vam preporučujem da bar posjetite server, a sad da li će vam se sviđat ja neznam. Imate mnogo toga što možete radit. Igrat warove, stuntat, voziti evente, zajebavat se sa prijateljima ma sve najbolje. Admini i Gamesagovi rade svoj posao najbolje što mogu i trude se da igračima bude na serveru jako posebno i zanimljivo. Znači ekipa je prejebena stvarno. I tako dolazi kraj još jednom danu provedenom na Croherze Gaming Comunity serverima.

Ovdje, na ovoj Zajednici gdje igram

Na ovoj zajednici to jest CroHerzegovini imate mnogo zabave to jest imate puno opcija za zabavu.Imate tako RP to jest RolePlay server na kojem stvarate i gradite sami svoj zivot kako vi zelite.Mozete pljackati,postati clan bande/mafije,raditi mnoge poslove kao u stvarnom zivotu i jos puno toga.Imate policiju,bande,racere i ostale organizacije u koje se mozete prikljuciti naravno uz pripadajuce kriterije i level.Imate tako i DM (deathmatch) server na kojem je samo pucacina.Igraju se warovi (rat izmedu igraca) na farmi koja je namjenjena tome.Dobijete oruzje u ruke i udarate koliko vas volja, vecini to pruza zadovoljstvo to je jedna od opcija da se smanji DM(deathmatch) na RolePlay serveru i izbjegne jer su velik kazne i to nije RP za takav server.Uz sve to imate i FR (FreeRoom) server u skolu CroHerzegovine.Tu mozete stuntati,voziti aute i sva ostala vozila po vasoj zelji.Takoder server je napravljen za one koji su obozavatelji stuntanja,voznje i otkrivanje novih trikova.Uz sve to CroHerzegovina je postala owner ili ti ga vlasnik jos jedno servera, a to je CS 1.6 server (Counter Strike).Igrica u kojoj imate podjeljene timove i odredene mape takoder namjenjena pucanju i ubijanju.Sve to vam pruza ova zajednica to jeste CroHerzegovina koja je u funkciji od 2007 godine.

Ko o čemu, nego ja o igri

Dnevna desavanja u igri.Pricacu o serveru vjerovatno najboljem na balkanu San Andreas Multi Player serveru zvanom Croherze.Imaju tri vrste servera.Ima Croherze Roleplay,Croherze Deathmatch i zadnji to jest koji je nedavno tek nastao Croherze Freeroam.Pricacu o dnevnim desavanjima na Croherze Roleplay serveru i Croherze Freeroam serveru zato sto Croherze Deathmatch ne igram puno.Nema puno aktivnosti tamo,dobro je istina sto ima pucanja,evenata i tako to ali nista posebno,nema puno igraca tako da mi je najgrublje receno dosadno igrat tamo.E da pocnem od Croherze Roleplay servera.Svaki dan ,to jest dnevna desavanja,svaki dan naravno neko dobije ban,svaki dan odu neki igraci,neki se vrate i tako sve u krug.Ali uvijek nas ima dosta da dok skola traje da nas ima po 150 ujutru i popodne na serveru a navecer kada svima skola zavrsi pogotovo nas ima i vise od 230 , 240.Naravno tu ima na Croherze Roleplay,svaki dan hapsenja građana koji naravno posjeduju ilegalana sredstva,ili koji brzo voze,ubiju nekoga i te stvari.Ima i CNN , tacnije sada se zove SAN , San Andreas News.To su novinari koji znaju pricati o prognozi vremena,koji nam neke krađe,ubistva i takve kriminalne stvari komentiraju uzivo na televiziju koja se zove San Andreas TV.Oni nam pricaju ne samo o stanju i događanjima u Los Santosu nego i o San Fierru gdje ima najvise kriminala,zato sto to je najeksluzivniji grad i najbogatiji,i tamo se najcesce odvijaju ratovi između mafija,dok bande predvladavaju u Los Santosu.Također pricaju nam i o Las Venturasu koji je najmirniji grad mada i tamo ima nekih poznatih opasnih bandi.Na Freeromu su tu GameSageovi koji organiziraju evente , VS turnire i sve te zanimacije i admini koji pomazu cijelom serveru,to jest najcesce novim igracima jer ovi stariji znaju vecinom sve.

Jedan od onih života u virtualnom životu...

Život kakav sam živjela nikome ne bih poželila, pa čak ni najgorem neprijatelju. Znam da je ružno pričati loše o samom sebi ali ne mogu ni sebe više lagati.
Sa osamnaest godina sam upoznala čovjeka koji mi je upropastio život u potpunosti. On je mafijaš koji hara cijelim San Andreasom, čovjek koji se krije iza najprljavijih poslova, iza prosute krvi, lanaca droge, prostitucije, pa je uspio i mene da uvuče u sve to. Upoznala sam ga u jednom klubu u Los Santosu i od te noći moj život je postao nula, prazan u potpunosti. Nakon te noći dane i noći provodimo zajedno već punih pet godina.
Za početak me bacio u prostituciju, radila sam u jednom od njegovih noćnih klubova kao "djevojka sa štange" , to je posao koji ni jednoj djevojci ma kakva bila ne bih poželjala. Posao koji te natjera da se gadiš sam sebi, da se sramiš sam sebe i da se ponižavaš pred hrpom balavaca i staronja koji jedva čekaju da te mogu dotaknuti, odvesti u neki hotel i jeftino platiti.
U barovima sam radila punu godinu dana, bila sam jedna od najpoželjnijih. Nakon toga on me počeo voditi svojoj kući, nije mi dozvoljavao da radim više taj posao, pa je odlučio da me uvuče u dublje "vode" . Nakon godinu dana rada u barovima zadužio me da budem zadužena za te sve jadne djevojke, da ih raspoređujem i određujem "mušterijama" kako najbolje znam da bi on što više novca zaradio. Kao nadležna za djevojke radila sam dvije godine. Tri godine života sam ostavila u tim prljavim barovima spuštajući se na najveće dno.
Već drugu godinu pratim ga u stopu, udala sam se za njega iako mi se gadi i ne mogu ga očima gledati ali nisam imala izbora, morala sam se udati za njega kako ne bi ubio moju porodicu. Žrtvovala sam sebe za njih i zbog toga sam nastavila da ispaštam.

Šta sam danas radio

I tako došao novi tjedan. Na svu sreću su praznici te sam konačno mogao malo duže spavati te sam samim time kasno ustao. Lijep je to osjećaj kad nemoraš ič u školu.Kad sam ustao prvo sam otišao ručati a nakon ručka sam otišao upaliti računalo. Najprije sam otišao na Internet porazgovarati oko subotnjeg izlazka. Nakon toga otišao sam igrati svoju najdražu igrici Grand Theft Auto : San Andreas Multy Player. Naime odžava se War turnir četvrtfinale. Još sam u bandi La Cocaina i igramo protiv bande Yakuze.Kroz grupu smo jako lako prošli. Nije bilo nekih jakih bandi. Yakuze su nekad bile najbolje al sad više nisu. Nadamo se pozitivnom rezultatu i daljnjem prolazku.Nadam se finalu. Malo smo se pripremali za taj war , ali ništa previše. Nakon toga otišao sam u teretanu pošto nemamo više treninge treba se održavati kondicija.Nakon teretana opet sam upalio računalo te sam otišao igrati PES 2013. Odigrao sam par utakmica sa Barcelonom, ali ubrzo mi je već dosadilo. Nakon toga otišao sam večerati a nakon večere otišao sam gledati televiziju. Pogledao sam par zanimljivih serija ali ubrzo mi je već i televizija dosadila, te sam opet upalio računalo. Zatim sam otišao igrati NBA 2013, ali i on mi je ubrzo dosadio te sam otišao gledati neke serije preko stranice zvane filmovizije.Nakon tih serija došla je več večera te sam zajedno sa prijateljima izašao malo u grad popiti koje pičence i malo se zabaviti. Kad sam došao kući, bilo je već jako kasno te sam otišao na spavanje. I tako je prošao još jedan dan u ovim praznicima. Bio je malo dosadan ali barem se možete pošteno odmoriti.

Konačno opet odmor, vikend

Konačno je došao i taj toliko priželjkivani vikend. Gotova je škola. To sam jedva dočekao. Nakon napornog tjedna konačno malo odmora. Kao što znate čim završi škola to morate i proslaviti. Tako smo mi to lijepo proslavili sve do današnjeg jutra. Kasno sam ustao te sam otišao ručati. Nakon ručka upalio sam računalo te sam na početku otišao na Internet porazgovarati sa prijateljima.Nakon toga otišao sam igrati svoju omiljenu igricu Grand Theft Auto : San Andreas Multy Player. Odigrao sam par warova i odvozio par evenata. Nakon toga našao sam jednu dobru igricu na internetu.Zove se The Witcher 2 te sam ju stavio da se skida. Kad se ta igrica skidala, otišao sam na svoju utakmicu. Danas smo igrali protiv Bjelovara. Nažalost izgubili smo par razlika ali nema veze.Nakon utakmice sav umoran dolazim kući. Vidim igrica The Witcher se skinula pa sam ju stavio da se instalirava, a ja sam otišao večerati. Za to vrijeme dok se ona instaliravala ja sam otišao igrati Grand Thef Auto: San Andreas Multy Player. Naime na serveru Croherze Roleplay održan je war turnir. Ja igram za La Cocainu. Zasada dobro nam ide te priželjkujemo daljni nastavak turnira. Za to vrijeme The Witcher 2 se instalirao te sam sav uzbuđen krenuo igrati to. Moram priznati grafika je predobra i priča igre je odlična. Prešao sam prvu misiju, ali nakon nekog vremena dosadio mi već kompjuter te sam otipao gledati televiziju. Na televiziji se u ovo Božićno razdoblje ponavljaju jedno te isti filmovi tipa Sam u kući, tako da i nemate puno toga zanimljivoga za gledanje. Odgledao sam taj film Sam u kući 2 te sam otišao na spavanac. Sve u svemu konačno je završila škola te sad počinju praznici.

Od organizacije do organizacije

Igranjem na CroHerzegovini RolePlay serveru naravno postoje dnevna desavanja na serveru.Svakim danom tu mozete vidjeti velik broj igraca koji se mjenja.Dolaze novi igraci,odlaze stari, ali i neki stari se vracaju nazad.Na serveru imate admine i gamesageove koji ce vam pomoci pri vasem igranju koliko god mogu.Pod dogadanja mozemo svrstati razne akcije po serveru.Recimo imate FBI,LSPD i ostale policijske organizacije koje rjesavaju kriminal,prekršaje i ostale stvari na serveru.Oni se brinu za javni red i mid.Imate kao sto rekoh GameSageove koji vam pomazu i tu su da vas zabave.Zabavu organiziraju tako sto organiziraju evente na kojima mozete odnjeti nekada dobre a nekada i malo losije nagrade.Sve u svemu bitno je sudjelovati.Imate tu deathrun,voznja autom,survivor i ostale stvari koje su tu da vas zabave u da vase igranje bude ugodnije uz veselu druzinu.Naravno tu imate i mafije koj su po cijelom Los Santosu rastrkane i sve imaju drugaciju ulogu.Na ulicama mozete se susresti sa pucnjavama,udaranjem i ostalim stvarima koji su normalni da se desavaju izmedu bandi.Imate tu i organizacije koje su specijalizirane za utrke.Njih mozete susresti po raznim lokacijama i vidjeti kako pravi raceri voze po cestama San Andreasa.Imate tu i novinare koji vas obavjestavaju u svemu sto se dogada u cijelom Los Santosu,vode vijesti,vremensku prognozu i organiziraju razne igre da bi vas zabavili.

Šta radim po cijeli dan?

Bio sam jutarnja smjena u skoli. Oko 7:30 se dignem i idem u skolu da bi kad bi kasnije dosao iz skole sjeo na kompjuter i poceo uzivat.Draza mi je sto se tice dana prva smjena jer rijesim skolu i cijeli dan sam slobodan dok za razliku u drugoj smjeni ujutru nemam vremena i onda se tek navecer kasno vratim kuci.Sjednem na kompjuter,uzmem neki sendvic to jest napravim si,uzmem vodu i odem uzivat.Rijesim sve stvari sto trebam sto se tice Photoshopa naprimjer,Facebooka,zezam se malo sa rajom na Skypeu,uzivam,igram razne igre i tako mi prođe dan.Naravno napravim neke pauze za odmor i ucenje.Uđem za pocetak na Grand Theft Auto San Andreas online multi player na server Croherzegovina.Server je zaista dobar,i lagano se ustelit,znaci lagane su komande i sve je predobro.Budem prvo na Roleplay.Kada odem offline sa Roleplay Croherze servera odem na Croherze Freeroam server.Mod mi se sviđa.Trenutno se nalazim u bandi Yakuza's Devils.Super mi je ovdje,ekipa dobra,sve je kako treba,sa svakim se dobro slazem,nije bilo konflikta dosad sto se tice mene i svađa između lidera odnosno clanova.Deremo warove kao i uvijek,igramo evente,zezamo se,slusamo muziku,svasta radimo.Croherze Freeroam server ima mnogo mogucnosti.I tu odigram par warova,odvozim par evenata,opustim se i onda odem offline i rijetko kad al zna se nekad desit da odem na Croherze Deathmatch server.Obicno kad se zazelim pucat nekoga.Tamo ima puno moje raje tako da nikad nije dosadno.Idem isto kao i na Freeroamu i Roleplayu sto je war ovdje je DeathMatch takmicenje.U nekoj areni se pucamo sa pistoljima,shotgunovima i rifleima.

U igri spas

Ujutro sam ustao i počeo igrati igru. Sve je teklo svojim tokom. Obišao sam farmu a garmeri su odlično radili kao što i uvijek to čine. Ušao u vilu poslije toga te nastavio sanjariti pored velokog bazena. Moj inernus je vani i to je ogromna vila ali želio sam još više da imam pa sam sanjao o velikoj jahti. Ako proam infernus te kupim manje auto time bi mogao kupiti i neku jahtu a mogu na ljetovanje s njom ići.
Tako sam fino zaspao da me je sluškinja probudila te rekla da idem u spavacu sobu.
Otišao sam, legao i odmah zaspao.
Sutri dan otišao sam na posao u Općinu te radio neke poslove. Poslije sam opet otišao na imanje, sve je bilo dobro, svi vrijedni a onda do autosalona. Ostavio sam svoje auto na prodaju te izašao.
Kroz par sati javio se kupac te smo to prodali.
Onda sam otišao a i kupio neko jeftino auto do prodaje plovila. Kupio sam neku finu jahtu za uživanciju.
I tako je to prolazilo ja uživao na njoj sa lijepim i sexy damama.
Ou, da, kako se uživimo u virtuelnom životu, kako to sve dobro djeluje da zaboravimo svakodnevnicu.
Igrajmo se ako već ne možemo ostvariti nešto tako!
Povremeno se dešavalo da se puno "zadubim" u igru i onda zaboravim da sam u stvarnom svijetu što zapravo i nije dobro jer se izgubi relacija stvarnost-iluzija. Tako treba praviti neku disancu i ne uživljavati se toliko u to. Sve neka bude umjereno i to je cilj svega. S tim ćemo imati bolje mišljenje a i sačuvat ćemo svoj vid, jer boravak pred kompjuterom nije toliko zdrav-ogromna svjetlost ekrana i tomu slično.

Sve u svom stilu

Jučer smo ja i moj prijatelj otišli autima na laganu vožnju kroz prekrasan Los Santos. Obojica smo zaljubljenici u automobile,brzu vožnju,a volimo i prirodu i uživamo u vožnji kroz prekrasan krajolik. Lagano se već spuštala noć i zrak je postao rjeđi i hladniji. To se odmah primijetilo na ponašanju naših auta. Motor je radio brzo i lako i jurili smo kroz ne prometne ulice i uživali u noćnoj vožnji i nesputanosti jurenja kroz divlje krajeve. Inače mi je auto prije služio samo za putovanje od odredišta do odredišta,od točke A do točke B. Ali ja sam oduvijek osjećao drugačiji osjećaj kad god bi sjeo za volan nekog brzog auta. Od sad se drugačije ponašam prema autima i volim više uživati u vožnji. Moji pogledi na svijet automobila su se donekle promijenili i s razlogom što sam posao dio bande racera. Od onda uživam u brzom životu i pomicanju granica svojih usporenih pravila i ostalih stvari koje su me kočile. Od kada sam racer lijepo mi je sa ostalom ekipom i stvarno mogu reći da su dečki odlični ima ljudi koji su mi poput brače. Da bi ostali u vozačkoj formi prije par dana smo organizirali neko malo natjecanje i trening. Nas nekoliko je uzelo brze automobile i postepeno smo se organizirali utrke ubrzanja. To su odlični trenutci kad se družimo sa odličnim ljudima, utrkujemo najbržim autima i pritom možemo vidjeti kakvi smo zapravo vozači. Lijepo je s vremena na vrijeme tako nešto organizirati jer se od svakog možemo ponešto naučiti i biti još bolji vozači. Taj put smo imali sreće jer smo otišli u Las Venturas u skroz sjeverni dio pa nismo imali probleme ni kontakte sa policijom. Na kraju smo se u koloni vozili natrag do baze i sa stilom se vratili kući.

Težak život bez nje

Sve s vremena na vrijeme dotuži ili ohladi. Ne može se ništa vječno igrati, raditi. Kako život prolazi tako i sve se mijenja, gubi se vrijeme na mnogo drugih stvari.
Igra je moguća sve do onog trenutka kada sepočnemo brinuti i raditi neke druge društvene stvari i obaveze. Ali sjećam se jedne scene s igre, kada sam upozao jednu djevojku koja mi je promijenila mišljenje... Nisam vjerovao da se to može dogoditi u igri. Našao sam je u Las Colinasu, u jednom selu. Tamo smo sadili neke stvari i tu se upoznamo. Zajedno smo provodili mnogo vremena, igrali se. Bilo je svega i svačega, kao dvoje ljudi koji see vole a ne poznaju se realno.
Onda smo se vjenčali te kupili kuću negdje u Los Santosu, tačnije u Marini. Sve smo skupa radili te sam joj jednom za poklon kupio neko auto koje se njoj sviđalo. Bila je cool u njemu, baš prekrasna. Onda smo skupili neku lovu i pokupovali još mnogo stvari koje su nam bile neophodne. Vremenom smo dobili dobre poslove u vijećnici i dobre plate. Sve se vremenom razvijalo a dobrih je događaja bilo.

II dio priče

On se odnosi na onaj dio kada sam morao da se odselim u Las Venturas. Na poslu su mi podmetnuli lažne dokumente i mene okrivili tako da sam morao izbjeći u susjedni grad.
Tada je nastupilo vrijeme koje je izuzetno loše jer sam živio bez nje. Bez nje. Teško je sve bilo, radovao sam se svakom njemom pismu, ali sve je prošlo nakon što je istina izašla na vidjelo.
Ali to je dugo potrajalo te sam jedva to preživio. Punih 7 godina. Užasna period mog života.
Ovo pišem iz progonstva, a još je volim, a i ona mene. Uskoro sam na slobodi.

Kada dođe odmor i vrijeme za igru

Evo konačno je došao i zadnji radni tjedan.Konačno je došlo vrijeme kad prestajem učiti i imam više vremena za odmor.Danas sam malo ranije ustao. Imao sam trening ujutro, bilo je jako naporno ali sta se tu može ako želite postati vrhusnki sportaši morate biti spremni na sve. Nakon treninga došao sam kući te čim se sjetim kad ne moram ništa radit za školu odma dobim volju za igranje igrica. I tako upalio sam ja računalo te sam na početku otišao na internet porazgovarat s najboljim prijateljima. Razgovarali smo oko subotašnje utakmice protiv Lipe. Naravno pobjedili smo ali ne bas previlikom razlikom, moglo bi se reći mučili smo se. Nakon toga otišao sam igrati svoju najdražu igricu Grand Thef Auto San Andreas. Taman sam jučer dobio bolji rank, mislim da sam i to zaslužio. Već dugo sam u bandi zvanoj La Cocaini. Odigrao sam par warova te mi je već pomalo dosadilo. Nakon toga došlo je vrijeme ručka, a kasnije spremanje za školu.Hvala bogu pa danas imamo skraćene sate u školi tako da sam prije došao kući. Kad sam došao kući sa zadovoljstvom sam upalio računalo i krenuo igrati igrice i odmarati se pošto znam da nemam ništa radit za sutra. Nakon toga ponovno sam otišao na trening, na kojem smo radili na tehnici ali sad manje bitno. Došao sam kući i otišao sam igrati sa prijateljem NBA 1vs1. Nažalost dobio me ali nema veze imam još mnogo prilika za revans. I tako došla je već večer, počelo mi se polako spavati ali otišao sam pogledati još par zanimljivih serija na televiziji.Nakon toga otišao sam spavati i tako je prošao još jedan radni dan .

Usponi i padovi

Da zapocnem svoju pricu o svojoj karijeri na CroHerze RolePlay serveru koji je u funkciji od 2007. godine.Dosao sam ovdje u ovu zajednicu dvije hiljade jedanaeste godine pocetkom drugog mjeseca.Doveo me jedan drug koji je poceo prije mene mozda mjesec dana igrati.Pricao mi je kako je sve u smislu real lifera (pravog zivota) i tako sam odlucio isprobat.U pocetku sam karijeru gradio na jednom korisnickom racunu koji je bio bezvezan nick jer nisam mogao neki bolji smislit pa sam uzeo taj.Igrao sam i stigao do osmog levela i dobio ban radi prevare.Tu je moja karijera stala na tom korisnickom racunu.Nisam znao za unban ni nista i tako napravim acc svoj jos uvijek sadasnji korisnicki racun pod imenom Max Smith.
I tako krenuvsi ispocetka skuzio sam za CroHerze forum i jos neke stvari.Usao sam u prvu organizaciju koja je bila Los Santos Police Department.Tamo sam dogurao do ranka 4 svojim aktivnim igranjem.I tako je moja karijera iz dana u dan napredovala skupljao sam sate igrajuci.Nakon toga moj odlazak iz Los Santos Police Departmenta je dosao nakon nekih 450 sati provedenih u toj organizaciji.Nakon toga odlazim u Hitman kao obican clan opet.Tu sam takoder igrao jako aktivno jer sam zabrijao za Hitmane i to jako zestoko.Svaki dan sam bio aktivan vise nego u LSPDu rokao mete,skupljao sate.Nakon nekoliko mjeseci doslo je do velike promjene u mojoj karijeri.Skinut je jedan lider i 1337 admin je sebi stavio lidera da prati tko je aktivan u Hitmanima.Ja sam ta 2 dana iskoristio sto sam bolje mogao i bio sto vise aktivan.I nakon drugog dana uvecer 1337 admin me promovira u lidera Hitmana.Bio sam Hitman lider ne bas previse te sam ga ostavio i dobio ban.Nakon dugog vremena to jest 10 mjeseci vracam se ovdje i dobivam unban gdje nastavljam svoju karijeru.Potrudio sam se za ulazak u Yakuzu.Uspio sam uci 19.11.2013 godine i namjeravam daleko dogurati i graditi svoju karijeru

Igranjem do bržeg level-ovanja

I tako igranjem na CroHerze Roleplayu na svom prvom i sadasnjem accountu Max Smith leveleao sam jako daleko i jako brzo.Moj trenutni level sada na CroHerzegovini ove 2013 godine 12.-og mjeseca je 62 level. Svaki dan sam igrao na svom korisnickom racunu kojeg sam registrirao 2011 godine oko drugog mjeseca i jos uvijek igram na njemu i jos uvijek brzo levelujem s obzirom da je potrebno puno sati i respekta za novi level.Levelao sam brzo tako igrajuci svakim danom minimalno dva sata da bi ispunio dnevnu aktivnost u organizaciji u kojoj jesam, ali nekada igram i vise naravno ako imam vremena za igranje vise od dva sata dnevno.Takoder uz skolu uspjevam dosta igrati.Brzo sam levelovao i kao donator jer sam naravno imao CroHerzeBodove kojima se moze kupiti nesto expirienca to jest respekta za novi level.U pocetku sam par puta podigao respekt s tim i naravno to mi je takoder pomoglo u mom levelovanju iz dana u dan.Vrijeme mi je brzo prolazilo jer sam bio u jako puno dobrih odnosa sa dobrim igracima koji ovdje igraju isto jako dosta dugo.Svoje levelovanje sam vecinom proveo u organizaciji Hitmani gdje sam bio najvise aktivan u svom igranju.Dostigao sam svoja ocekivanja i ostvario Hitman lidera.Tu sam moram biti dosta potreban i dosta aktivan da sredim tu organizaciju kao njen voditelj ili ti ga lider.Provodio sam dane tako sa svojim clanovima i jako brzo su mi letili sati u zezanciji na serveru,sprdanju na family chat, zezanje Elite Killersa i ostalih.Nakon Hitmana dobivam ban, ali se nakon 10 mjeseci vracam.I nakon toga ponovno svoje vrijeme sam posvetio igranju u Yakuzi.Jos uvijek igram aktivno i pokusavam dosta brzo levelovati.

Kao i svakog dana, novog dana

I ponovno, opet novi radni tjedan, novi radni dan. Rano sam ustao te sam otišao doručkovati. Danas smo pisali test iz Povijesti. Ja ne kužim žašto mi moramo znati sve te pojmove, po meni čista glupost. Uopće me to ne zanima, samo ćisto štrebanje. Učio sam povijest jedno ima dva sata. Nakon toga bio sam umoran od tolkog silnog učenja te je konačno došlo vrijeme za odmor. Upalio sam računalo , te sam na početku otišao na Internet. Razgovarao sam sa prijateljima oko subotnjeg rođendana. Bilo je pre zabavno i pre dobro. Nakon razgovora sa prijateljima došlo je vrijeme za moju najdražu igricu, a to jest Grand Thef Auto : San Andreas Multy Player. Trenutno sam još u bandi La Cocaina, ali više neigram previše warove sa različitim bandama nego pomažem igračima i vozam evente svake dane. Evente točnije utrke na kojima zarađujete velike novce. Naravno iskustvo sa eventima nije lako dobit te je potrebno mnogo vježbanja za postizanjem nekih boljih rezultata. Evente vozim već 2 godine te većinu tih utrka znam na pamet pa mi je i lakse odvozit tu utrku. Nakon par evenata došlo je vrijeme za spremanje a kasnije i odlazak u školu. Nakon ručka odigrao sam još samo par biljara na Facebooku te sam nakon toga krenuo u školu. Nažalost odma prvi sat smo pisali ispit iz povijesti, ali sve se to preživi. Na svu sreću još je samo par tjedana škole. Nakon škole i večere upalio sam računalo te sam opet igrao par igrica. Nakon igrica pogledao sam par serija tipa CSI: Miami te sam kasnije otišao na spavanac. I tako je završio još jedan dan radnog tjedna.

Sa jučerašnje utrke

Jučer je bio zanimljiv dan. Prijavio sam se na event, tj. utrku autima. Start je bio na plaži,kod svjetionika i početak je bio oko četiri sata popodne. Došao sam veoma brzo pošto sam baš bio u blizini i sjeo sam odmah u prvi auto. Pošto volim utrke i osjećaj brzine,jedva sam čekao da utrka krene. Kad je sve bilo spremno krenuli smo i od prvog trenutka sam se pokušavao skoncentrirati jer se utrke jako često lome odmah na početku,jer ako se tu dobro odvozi i izbjegne neki mogući sudar,onda imam veće šanse za dobar rezultat. Solidno sam odradio prvi dio utrke i kad se sve iskristaliziralo bio sam četvrti na prvom djelu utrke. Jedan vozač koji je bio ispred mene je izletio s cesta pa sam preuzeo treću poziciju. Na jednom oštrom zavoju sam fantastično odvozio i prešao na drugo mjesto. Rijetko mi uspije ovako lijepo pretjecanje. Jedno vrijeme sam bio drugi,ali onda sam prešao u vodstvo i to ne mojom izričitom voljom. Bio je dugi zavoj a ja sam loše procijenio cestu i uhvatio bankinu. Kad sam već mislio da ću se izvrtjeti uslijedio je zavoj u drugom smjeru i naglo sam okrenuo volan,a to ne samo da mi je donijelo veću brzinu nego sam si i znatno skratio put. Adrenalin mi je bio na vrhuncu jer sam bio prvi. Pokušavao sam se maksimalno skoncentrirati na cestu i ono što je preda mnom ali sve više mi je pogled lutao na retrovizore jer mi se opako približavao jedan auto. Znao sam da je sad sve na meni i da moram najbolje moguće odvoziti da bi završio prvi. Mala greškica bila je dovoljna da mi se drugoplasirani vozač sasvim približi. Svi znamo da to zna biti stresno kad je auto točno iza vas. Nisam izdržao pod tim pritiskom i na jednom bezazlenom zavoju mi je usredotočenost pukla i strugnuo sam zaštitnu ogradu. Sjajan vozač iza mene je to pametno iskoristio i prešao me. Do kraja utrke nisam ni imao prilike uzvratiti pretjecanje jer je to bio odličan vozač i otišao je daleko naprijed. Ja sam do kraja mirno odvozio i stigao drugi. Bilo kako bilo,to je za mene dobar rezultat.

Život nije lagan, ali, ovisno kako ga posmatramo!

U životu najviše možemo naučiti iz vlastitih grešaka. Za samo dvadeset pet godina napravila sam ih i previše. Počevši od samih mojih roditelja, koji ujedno nisu moji biološki roditelji, do pogrešnog odabira čovjeka za mene, poslovnih grešaka i mnogih ostalih.
Dvadeset godina sam živjela u zabludi, sve ono što sam mislila da je dio mog života nije bilo istinito, bila je to samo otrcana laž koju su izmislili drugi kako bi sebe usrećili. Ljudi koji su mi se predstavljali kao moji roditelji zapravo su bili samo stranci za mene, osobe prema kojima nisam gajila nikakve osjećaje. Prije dvadeset pet godina sam se rodila, majka mi je završila u zatvoru zbog ubijstva čovjeka koji je silovao i ujedno moga oca. Nakon nemilosrdnog dešavanja između njih sreli su se tek nakon dvije godine, tačnije kada sam imala dvije godine. Ona je žena koja ne može da kontrolira svoje osjećaje, barem koliko sam je uspjela upoznati, neko kome je taj gad upropastio život u potpunosti. Znala je da će se sresti taj dan zbog toga se i pripremila, dvije godine je pokušavala da dođe do njega ali bezuspješno, ono što je ona htjela bila je osveta. I da ... Uspjela se osvetiti tom jadniku, ubila ga je te se prijavila policiji. Tada sam imala dvije godine, mene je dala svojim najboljim prijateljima, Miki i Tomi. Mika i Tomo su se o meni brinuli punih dvadeset tri godine, predstavljali su se kao moji pravi roditelji, ali koliko god da su bili pažljivi prema meni nisam ih u svojoj glavi mogla zamisliti kao moje roditelje, nisam osjećala neku neizmjernu ljubav prema njima, bili smo poput stranica, nikada s njima nisam otvoreno razgovarala, požalila im se ... Cijeli naš odnos je bio nekako čudan, misteriozan. Moja majka je izašla iz zatvora prije dva mjeseca, pojavila se na zabavi za moj dvadeset peti rođendan kada sam i saznala da Mika nije moja prava majka, da Tomo nije moj otac već da mi je otac monstrum koji je povrijedio moju majku i napustio i nju i mene, da je to čovjek kojeg je ubila moja majka i zbog kojeg sam život provela u zabludi. Od tada se više nisam vidjela niti čula sa Mikom i Tomom, nemam neku potrebu da razgovaram sa ljudima koji su mi mogli takvo šta lagati. Sa majkom se vidim skoro svaki dan, želimo da nadoknadimo vrijeme koje smo propustile. Otkako ne živim sa Mikom i Tomom morala sam da nađem stan u kojem ću živjeti. Pošto nemam stalni posao niti sam finansijski obezbjeđena morala sam da uzmem stan u San Fierru, pošto je tamo najjeftinije, vrijeme nakon posla iskoristim na druženje sa majkom.

Moji trenuci provedenog života u San Andreasu- II dio

Isti čas Antun me "strpao" u automobil i odveo do predsjednika, iako me nerado primio u svoju kuću opet smo lijepo popričali za prvi susret.
Nakon tog razgovara danima sam proganjala i "davila" Antuna da mi pomogne da dođem pobliže do predsjednika, barem da mi nađe neki posao u njegovoj kući makar morala pospremati za njim. Dani su prolazila, nikakve ponude od Antuna nije bilo, danima sam trčkarala za njim kako bih došla do nekog poslića.
I baš kada sam se najmanje nadala nazvao me Antun i ponudio da radim zajedno sa njim kao asistentica. Kao što se moglo i očekivati istog trenutka sam pristala i otišla u predsjednikov ured. Iako nisam očekivala da će me prvog dana zatrpati poslom i obavezama upravo se to desilo, već na samom ulazu počeli su da mi objašnjavaju kako i šta se radi, kada šta treba odradit i slične gluposti koje me nisu previše interesovala. Mjeseci su prolazili, sve više sam htjela biti bliže predsjedniku, što je moja želja bila veća to je Antunova prisutnost bila veća smetnja, koliko god da smo bili dobre kolege sputavao me je da se približim predsjedniku, jednostavno me dobro procijenio, znao je šta želim.
Jedan dan Antun je otišao prije mene sa posla pa sam uspjela da iskoristim priliku da sa predsjednikom popričam nasamo, riječ po riječ polako smo se počeli zbližavati. Prošlo je par dana i Antun je dobio otkaz, na njegovo mjesto sam postavljena, za sve njegove poslove sam bila zadužena. Kao predsjednikova desna ruka radila sam negdje oko dva - tri mjeseca a onda mi je predsjednik priznao da je zaljubljen u mene, da kani napustiti svoju porodicu i oženiti me. Baš kao što je rekao tako je i uradio, napustio je svoju porodicu i mene oženio. Mjesecima su nas razvlačili po vijestima, bio je to povelik skandal. Iako mi je bila želja da budem supruga predsjednika San Andreasa na kraju sam shvatila da to zapravo nije ono što želim i da sam si uspješno upropastila život, vezala se za čovjeka kojeg ni ne volim i kojeg niti mogu niti smijem napustiti.

Moji trenuci provedenog života u San Andreasu- I dio

Često puta život nam ne dozvoli da budemo ono što smo uvijek htjeli i sanjali, ne ispuni nam naše snove upravo zbog nas samih. Uvijek sam maštala o nečemu do čega je skoro nemoguće biti doći. Moji snovi su se svodili na samu jednu pomisao, na samo jednog muškarca pomoću kojeg bih ostvarila sve što si zacrtam i sve što poželim. Ono što ne dobijem uvijek me mnogo ljutilo, uvijek sam bila hirovita balavica koja nema granica i ne zna stati. Još dok sam dijete bila susjedi sam ukrala nešto novca sva sreća pa sam se uspjela opravdati. Kako su godine prolazile i samoj sebi sam postala sve nepodnošljivija.
Svoj rodni grad napustila sam sa dvadeset godina, otišla sam u Los Santos kako bih upoznala predsjednika države i stupila sa njim u neki prisniji odnos. Iz San Fierra sam otišla zahvaljujući mlađoj sestri, da mi nije posudila novce i sad bih ostala tamo, a možda bi i bolje bilo da sam ostala. Već na prvom koraku u Los Santosu upoznala sam predsjednikovog pomoćnika Antuna. Antun je bio predsjednikova desna ruka i znao je sve njegove tajnice. Upoznali smo se sasvim slučajno i nenamjerno. Prelazila sam cestu i nisam baš gledala da li ima vozila, po običaju bila sam u nekom svom svijetu, odjednom se začula jaka sirena i kao da me neko probudio tik ispred mene našlo se skupi crni automobil. Antun je izletio iz automobila sav onako ljutit jer ne gledam gdje hodam, zamalo da me nije ubio. Istog trenutka sam ga napala i posvađala se sa njim kako bih se uspjela odbranit. Zaista sam tada dobro odglumila da sam povrijedila nogu i iskoristila priliku da tražim od njega da me zauzvrat upozna sa predsjednikom kako ga ne bih prijavila policiji. Bilo je baš onako kako sam tražila.

Uspješan dan-dobra lova

Da se predstavim kao ponosan igrac koji igra na Grand Theft Auto San Andreas Multiplayer CroHerzegovini serveru koji je u pogonu od 2007. godine.Dugo provedenog vremena i igranja na ovom RolePlayserveru donosi nove levele,mogucnosti a i bogatstvo.Ispricat cu vam kako sam postigao bogatstvo na CroHerze RolePlay Serveru to jest na ovoj velikoj zajednici.Dosao sam tako ovdje 2009. i napravio svoj korisnicki racun i krenuo igrati.Mucio sam se tako igrajuci svakim danom neko svoje odredeno vrijeme, a vecinom sam to vrijeme koristio za zaradu novca.Radio sam razne poslove na serveru kao sto su mehanicar,policajac Los Santosa,SWAT sluzba,privatni detektiv i lovac.Skupljao bih tako novac da prezivim iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec.I tako hodajuci ulicama naletio sam na jedan dobar oglas to jest jednu reklamu.Bila je to reklama za kladionicu.I tako odem ja posjetim to mjesto gdje se nalazila kladionica jer nisam imao u zivotu vise sta izgubili i krenem se kladit.U pocetku sam tamo stalno igrao blackjack u kojem sam odnjeo novac 6 puta za redom.Odustao sam jer sam smatrao da je dosta pa sam presao na poker.Zaradio sam oko 50,000 americkih dolara na blackjacku i sa svim tim silnim novcem dosao sam na poker.Ulozio sam sve u partiju i poceli smo igrati.U pocetku sam pao na 25,000 dolara i nisam mogao vjerovati.Vidjeo sam da je vrag odnjeo salu i dobijem dobre karte to jest dva asa.U prvom krugu izade jedan as tako da sam imao tri para.Svi su poceli ulagati vise i ja sam reko all in i tako sam ulozio svih 25,000 koji su mi ostali.Za stolom su bili milijunasi koji su poceli ulagati po 500,000 americkih dolara.Molio sam boga za jos jedan as i tako je izasao as u zadnjoj karti imao sam 4 para.Svi su okrenili karte i imali su po 2 para a samo ja 4 i tako sam odnjeo ne biste mi vjerovali 2,000,000 americkih dolara.

Od moga prvog posla

Ima mnogo stvari koje čovjek zauvijek pamti i koje teško ili nikad ne može zaboraviti. Jedan od takvih stvari je i prvi posao. Trenutak kad čovjek osjeti da je od koristi društvu u kojem živi i da zarađuje da bi se sam mogao snaći i preživjeti. Moj prvi posao je bio mehaničar. Kad sam tak stigao na kolodvor odmah sam znao da osim levela moram što prije skupiti novce. U to vrijeme nisam razmišljao a i nije baš bilo moguće zaraditi na neki drugi način, osima da radim klasičan posao. Pronašao sam gdje je smješten posao mehaničara i išao se upoznati s radom. Na početku nisam znao nikakve detalje o radu. Naravno,to sam sve pokupio usput i tako, postepeno shvaćao posao u cijelosti. U ono vrijeme je dosta ljudi radilo kao mehaničar i svi su na taj način zarađivali. U bazi su znali biti pravi sukobi oko mehaničarskih kamiončića koji bi ponekad i završili krvavo. Kad bih napokon uspio uzeti kamion i našao auto,trebalo ga je dovući do garaže u bazi. Tu je znalo biti također raznih problema jer su neki ljudi jako tvrdoglavi i ne žele pričekati da osoba ispred njih završi nego se odmah guraju i tu nastane pravi kaos. Nije bilo ljepšeg trenutka nego kad bi napokon uspio otkačiti auto u garaži i dobiti svojih 400 $. Znam da sam pokušao spriječiti gužvu i doći ranije u nadi da će kamiončići biti slobodni i da mogu u miru raditi bez da me netko pokuša izbaciti iz vozila u kojem sjedim. Uvijek kad bi mi se posrećilo i došao bi odmah ujutro i našao kamion,pokušao bi ga zadržati što duže jer je za mene onda bio dragocjen. Sad su mi komična ta vremena i sad baza mehaničara više ne izgleda tako krcato,ali svaki put kad prođem pored nje se sjetim svojeg prvog posla.

Opis djetinjstva mog lika u igri

Vizualnost, likovnost djela i njegov kolorit bili su mi važni dok sam stvarao svoj rad, no ipak je njegov sadržaj, sukladno temi natječaja, najvažniji. Ne znam koliko se primjećuje da je tehnologija „preuzela“ život mnogim mladim ljudima, tu se sa sigurnošću može govoriti o ovisnosti.

Ovisnost je bolest, ne znam kako će se oni najtvrdokorniji toga riješiti. Tu u prvom redu mislim na računala i igrice, na mobitele, na TV, tablete… Neki ljudi su za kompjutorom bez prestanka, osim kad spavaju. U školi na „pametnim mobitelima“ samo nastavljaju ono što rade kući na računalima – igrice, društvene mreže, forumi… Osim u školu, oni ne izlaze nigdje.

- No na tvom radu „Lice ovisnosti“ primjećuju se i marihuana, cigarete, piće…?

- Da, ali prva verzija rada obuhvaćala je samo ekrane, s porukom „Live fast, burn fast“. Petominutni video o tijeku nastajanja rada može se pogledati na YouTubeu. Dodao sam ipak i druge ovisnosti, no oči ovog „Lica ovisnosti“ su ostala dva ekrana. To je moderna ovisnost, mladi nervozni ljudi s kojima ne možete više ni kavu popiti, jer oni i tada uzbuđeno prevrću po mobitelu. U stanju su napraviti sve da dođu do interneta. Oni ne znaju izići van, biti u društvu... Tehnologija im je sve.

Kad mi se frend u igri oženio

Te večeri sam ustao rano a bio sam zaspao i krenuo sam odmah na kompjuter da igram igrice. Igrao sam dugo, dugo, GTA i radio misije. To je bilo super, cijelu noć sam igrao i puno prešao misija. Nisam ni spavao nastavio sam ujutro igrati, ali i soccera. Pobjeđivao sam razne tekme, sve je bilo super. Moji igrači su bili fantastični, tako da sam pobjeđivao. Poslije toga otišao sam da jedem pa se opet vratio ka kompjuteru gdje sam igrao WOW. Nakon toga opet sa:mp-a. Moj lik i ja u igri. Išao sam raditi na svoje imanje. Vozio sam i kamion daleko od imanja pa sam se i družio sa frendoma u igri.
Bilo je dobro, on je se ženio, naravno u igri pa smo organizovali nešto kao svadbu. Sve je to djelovalo tako stvarno i dobro kao da je uživo. Vjenčanje je obavio u San Fierru u crkvi a nakon toga slavili smo u Los Santosu kod glavnog burfa. Bilo je puno ljudi puno svega, i pili smo tako u igri sve do jutra. Ja sam bio kum.
Ta noć je bila super svi su zezali i nije bilo nikakvih problema.
Kada je svanulo probudio sam se u stanu, nesvjesno valjda su me pijanoga dovezli kući.
To je bilo noć za pamtiti, fakat jedna od najboljih u igri. Treba to često ponavljati i zabavljati se.
Igra je nekada dobra stvar a ne treba puno igrati, sve u granicama.

Dobio sam kaznu u igri

Danas pricam o dnevnim desavanjima u igri.Danas kada sam usao u igru odma sam sms primio od Michael Hoffmana koji me je pozvao na kafu u Alahambru.Dogovorio sam se snjim,otisao mojim luksuznim Infernusom do Alahambre,sacekao njega dok dođe sa svojim Sultanom da bi napokon usli u Alahambru i narucili kafu.Napokon je dosao ,usli smo u Alahambru,narucili ne dvije kafe nego dva piva i poceli pricati o zenama.I tako za nekih sat vremena u Alahambru je dosao Alexis Blanco sa svojom zenom.Pricali smo dugo,bio je sretan sto je naletio na nas jer smo mu prije dva ili tri dana otprilike pomogli oko nekog malog poslica.Ali njegova zena nije znala za to pa je cijelo vrijeme ustvari pitala njega o cemu prica a mi smo se uglavnom cudili jer je rekao da je rekao o tome svojoj zeni i da se ona s tim slaze.Njega je bilo stid njegove zene u tom trenutku pa joj je rekao da ga priceka u autu i da ce brzo doci,zato sto je htio nesto nama nasamo da kaze.Ispricao nam je o tome da je ovaj poslic ustvari bio ilegalan i zato nije rekao zeni niti nama,ali da tesko moze policija da skuzi.Kada je on krenuo izaci iz Alahambre ispred ga je sacekala policija sto je bilo totalno neocekivano,brzo se vratio i rekao nam to.Mi smo konobara pitali imali straznji izlaz jer smo sva trojica bili u nevolji.Policajci su nam sa megafonom prijetili da izađemo ili ce upotrebiti silu.Ali posto nije bilo straznjeg izlaza predali smo se.Na sudu su nam dodjelili 10 godina zatvorske kazne.

Kad radiš u igri kao taksista

Posto sam ja inace taxista koji brine za musterije vozim se puno po san andreasu i srecem razne ljude.
Naime danas sam sreo toliko ljudi da ih ni ne pamtim bolo je tu svega od krilinalaca pa do policije.
Ja sam jesan od najjpoznatijih taxista u gradu i okolici. Otkrijem puno dobrih mijesta po san andreasu tako sam nasao jedno mjesto di je samo party.
Naime to se mjesto nalazi blizu MC planine i stalno su neke zavave i druzenja tako.
Gledao sam malo sto ljudi rade tako a oni se zabavljaju tamo po cijele dane.
Ostao sam tamo dobrih 4 sata gledajuci kako plesu i pjecaju a zatim sam se i ja peidruzio.
Moram vam reci da je to mjesto carobno ali nije bolje od samog Los Santosa.
Naimeu samom LS.u mozete naci svasta od ulicnih utrki pa do tucnjava.
San Andreas je grad pun cuda i istrazivanja trebaju vam godinei godine da sve istrazite.
Ima i najjpoznatiji srand koji se nalazi kod gantona tamo nema da ne kupite nesto , jednostavno morate nesto kupiti.
To bi rekao da je san andreas tako zanimljiv pregrst velikih kuca skola vrtica samona  i tako dalje.
To su samo neka od cuda koja pruza San Andreas a di su tek discoreke i party na plazi.
San Andreas je jednostavno grad za mlade. Bitno je da se radi po  propisima i da se poštuju pravila i onda sve to ide kako treba. Lijepa vožnja-svi zadovoljni i tako napredujem i skupljam lovu u igri.
Svako ko tako igra on ima dobru igru i dobar motiv za igranje.

Vraćanje s posla, svakodnevnica

I još jedan radni dan. Rano sam ustao danas, te sam se odmah prihvatio posla. Naravno prvo sam doručkovao, a zatim sam otišao k prijatelju odraditi par stvari u vezi Fizike. Danas smo trebali napisat par vježbi iz nečeg nebitnoga. Kad smo to napravili, porazgovarali smo oko subotnje večere i izlaska. Bilo je nezaboravno, dobro sam se proveo. Nakon toga došao sam kući upalio računalo. Prvo sam upalio Internet i pogledao par stvari na njemu. Nakon toga postalo je pomalo dosadno pa sam otišao igrati par igrica. Igrao sam igrice koje najčešće igram a to su Grand Theft Auto San Andreas Multy Player i NBA. Nakon par sati igranja došlo je vrijeme ručka. Poslije ručka krenuo sam se spremati za školu. Nakon 7 sati napornih i dosadnih sati u školi jedva sam čekao da se vratim kući. Kad sam došao kući večerao sam, te sam poslije večere ponovno upalio računalo odigrao svoje najbolje igrice. Zabacili smo par warova protiv Terror Squad Crewa i tako ostalih, sada je to nevažno da nabrajam. Uglavnom ako vam se sviđa igrica o kojoj cjelo vrijeme govorim, a to je Grand Thef Auto San Andreas Multy Player, točnije CroHerza Gaming Community Server toplo vam preporučujem da posjetite taj server. Nakon igranja došlo je vrijeme treninga. Bilo je naporno i teško ali ako želite postati pravi sportaši trebate se priviknuti na to. Nakon treninga konačno je došlo vrijeme za odmor. Odigrao sam par igrica, pogledao par zanimljivih serija na televiziji tipa CSI:Miami te sam se polako počeo spremati za spavanje. Dan je uglavnom dobro završio bilo je naporno ali sta je tu je mora se izdržati.

Čarobni gradovi San Andreas-a

Nakon dugo razmišljanja,odlučio sam da putujem po San Adreasu. Prvi grad mi je bio Los Santos,u njemu sa vidjeo dosta toga,i pravi je turistički grad.U njemu sam vidjeo plažu,zgodne žene,more,velika jezera,trgove i mnogo toga. Odlučio sam da nazovem Taxi,već je pao skoro i mrak. Kada je došao,sjeo sam u njega i rekao da me odvuče u jedan luksuzni Hotel. Odvezo me je u neki Hotel pod nazivom "Noć Adrenalina" po nazivu Hotela bio mi je privučan. Kada sam ušao u njega,bio sam očaran,tim stvarima,jednostavno me je ostavio bez teksta. Nakon što sam prespavao,ustao sam rano i otišao sa taksijem na aerodrom. Sjeo sam u avion,i krenuo prema Las Venturasu,bolje rečeno,u grad svjetlosti. Kada sam stigao,obilazio sam polahko sve redom,ta velika kasina,hotele,jednostavno je bio grad predivan.Nakon što sam obletio skoro pa sva mjesta,došao je i mrak,pa sam otišao do nekog predivnog,osvijetljenog hotela,gdje sam prespavao predivnu noć,uz masažu,tih plavih žena. Kada je osvanuo dan,ponovo sam sa taksijem otišao na aerodrom i krenuo prema San Fieru,grad u kojim su auta glavni idol. Kad sam sletio u grad,prvo sam naletio na video igrice,gdje sam se zadržao podosta,kupio sam neke i krenuo dalje. Obilazio sam autosalone,i vidjeo mnoga vozila,i sa vrhova brda,posmatrao te zloćaste bande ili mafije,koje vrebaju sa svih strana. Tako je prošlo moje putovanje kroz San Andreas,bilo je negdje uzbudljivo,negdje sam ostao bez komentara. Ipak Las Venturas,grad svjetlosti,me je najviše oduševio,ali ipak u suštini svaki grad je imao nešto prelijepo...