Život nam uvijek pruža ono što najmanje očekujemo. Nekada su to prijatna iznenađenja na koja ja lično nisam navikla, a bome ima i onih neprijatnih koji mene zadnjih par godina često sustižu.
Odrasla sam bez majke, otac toliko i nije mario za brata i mene, po drugi put se oženio kada sam imala petnaest godina a moj mlađi brat trinaest, bez da smo znali da će se ženit, jednu noć je doveo nepoznatu ženu u kuću i rekao nam da mu je to nova žena i naša druga majka.
Pravu majku nismo upozlani, priče koje nam je otac pričao, nama nezreloj djeci su ponajviše bile smiješne i nestvarne. Svaki put kada bi nam pričao o majci uvijek bi to zvučalo ovako: "Znate i sami da majku niste još uvijek upoznali, kada nas je napustila bili ste suviše mali da bi samo zapamtili njen izgled. Sami znate sa se zove Mirjana, napustila nas je kada je Ana imala tri godine a Nikola godinu dana. Ne znam ni sam šta joj je bilo, znam da je užasno puno bila vezana za vas kao i vi za nju. Voljela vas je,voljela je i mene barem tako mislim, bome sam volio i ja nju. Par dana prije nego nas je napustila svaki - drugi dan je odlazila do neke svoje prijateljice a onda je jedan dan spakovala stvari i rekla da odlazi i da nije sigurna da li će se ikada vratiti. Iako sam je pokušavao zaustaviti očito nije bilo koristi, možda je imala neki dobar razlog da nas napusti, možda se ja nisam dovoljno trudio da je zadržim. Često puta sam razmišljao zašto je otišla, kada će se vratiti i kakav bi naš život bio da nije otišla. Postavljao sam bezbroj pitanja sam sebi, ali nikada nisam dobio niti jedan odgovor."
Očeva nova žena, naša maćeha, od prvog dana nas nije voljela, svaki put kada bi se posvađala sa ocem "istresala" bi se na nama u čemu je on nikada nije sputavao.
Sa devetnaest godina sam se udala, nisam imala previše izbora, mogla sam da nastavim živjeti u paklu ili da se udam, u to vrijeme mi nisu dozvoljavali ni da se zaposlim. Nakon udaje ni tada mi život nije bio savršen, moglo bi se reći manji vid pakla na koji sam navikla. U muževoj kući živjeli su: njegova majka, otac, stariji i mlađi brat, mlađa i starija sestra, muž i ja. Ni dan danas ne znam gdje smo svi uspjeli stat.
Godinu dana nakon udaje pojavila se moja majka sa kojom sam brzo uspostavila normalan odnos, bila je kao neka nada u mom životu koju moj mlađi brat od prvog dana nije prihvatio.
Ne mogu reći da mi je majka promijenila život ali konačno je postojala osoba kojoj se mogu požalati i izjadati, dok se nisam udala to je bio moj brat ali nakon moje udaje kao da je zaboravio da ima sestru, prestao je da bude moj najbolji prijatelj, ne znam zašto ali tako je bilo ...
Sada živim sa majkom u drugom gradu, prije par mjeseci moj muž i brat imali su saobraćajnu nesreću u kojoj su obojica poginuli.
Od te nesreće sa ocem se nisam ni vidjela a ni čula, sada jedino koga imam je majka, koja se pojavila nakon toliko godina.
Nema komentara:
Objavi komentar