Jedan dan, uobičajen

Budim se rano u svojoj kuci na Vinewoodu.  Doruckujem te Broadwayom odlazim na posao. Radim kao upravitelj bolnice sto nije lagan posao kao sto neki misle. Upravitelj mora voditi brigu o zaposlenicima, raznim dokumentima,financijama... Iako je placa odlicna,primoran sam raditi i drugi ne tako human posao,posao dilera oruzjem. Naime razlog zbog kojeg radim dva posla je taj sto su mi nedavno talijanski mafijasi La Cosa Nostra oteli kcer,te traze otkupninu od pola milijuna dolara u roku pet mjeseci. Sa mojom upraviteljskom placom od pedeset tisuca dolara,otkupninu bi stigao platiti tek za dvadeset mjeseci,a tada vec moje kceri ne bi bilo. No sa dodatnom zaradom prodajom oruzja,mozda cak i stignem skupiti novac. Problem je sto nikad ne znam koliko cu zaraditi prodajom oruzja,posto kod tog posla nikad ne znate koliko cete prodati,i „placa“ nikad nije fiksna. Ipak sreca mi se osmjehnula. Jednog popodneva dok sam bio na kavi u glavnom burgu sa prijateljem s posla,primio sam jedan poziv. Na liniji je bio sef japanske Yakuze, pitao me da li sam zainteresiran za ozbiljan posao. Ja sam naravno pristao,jer mi je novac prijeko potreban. Rekao je da mu treba pedeset eaglea,stotinu M4 i sedamdeset kalasnjikova, za sto bi mi on platio tristo tisuca dolara. Bio sam presretan,tim novcem imat cu dosta da platim otkupninu. Dogovorili smo se da se sastanemo ujutro u pet sati kod njihove baze. Sljedeci dan zovem prijatelja i njegovim helicem odlazimo do otoka sa skladistem oruzja. Uzimamo oruzje i odlazimo do Yakuze. Tamo razmjenjujemo robu za novac te odmah odlazim platiti otkupninu. Stigao sam pred LCN bazu gdje me docekuju dva naoruzana strazara,te me vode u vilu njihovom sefu. Dajem novac njihovom sefu,te odlazim sa svojom kceri.Bio sam presretan. Prestao sam raditi kao diler,imam puno novaca samo sa placom upravitelja,a moja kcer radi kao tajnica u Los Santos bolnici.