petak, 6. rujna 2013.
Priča moga života
Zivotni putevi nisu bas idealni. Koji god da odaberes nisi siguran da li je pravi, nisi siguran da li je ispravan za tebe. Ziveo sam u vecoj imucnoj porodici u kojoj nisu bas previse obracali paznju na mene. Nikoga bas i nije bilo briga s kim sam, gde sam, kako sam. Celi svet se vrtio oko mog mladjeg brata i porodicnog posla u kojima je vidjena idealna buducnost i neko porodicno savrsenstvo. Mene su uvek smatrali manje vrednim, ponasali se prema meni kao da sam nesposobno deriste koje ne treba da bude dio te porodice, koje ce samo kvariti ugled "savrsene" porodice o kakvoj bi svako masto. Uvek bi mi smetalo kada bi roditelji brata dizali u oblake, gledali i pricali o njemu kao da je neka svetinja koja se ne sme dotaci. Iz tog razloga uvek bi bezao na ulicu, trcao u grupe prijatelja koji nikome nisu bili dragi, koji su se bavili sumnjivim poslovima kako bi zaradili za bolji zivot i obogatili se. Iako me roditelji nisu previse primecivali ipak su ostavljali novac na moj racun koji nisam mogao koristiti prije osamnaeste godine. Kako sam se druzio sa cudnom ekipom tako smo imali i cudne planove za buduce poslove. Napunivsi osamnaestu godinu postao sam svestan da moram preuzeti novac sa racuna i uloziti u nesto od cega bi imao vise profita od brata. Dok sam bio mlad cesto bi setao po East Los Santosu ulicom u blizini Gantona pored jednog striptiz bara "Ping Pen" u kojem i nije bas bilo prometa onoliko koliko je bilo potrebno, uvek bi mi bilo cudno odakle takav jedan klub da je pred propad. Kako sam hteo da pokrenem neki biznis a nisam imao ideje sta bi to moglo biti setio sam se tog kluba i odlucio ga kupiti. Tadasnji gazda kao da je jedva cekao da mu neko ponudi bilo koju cifru samo da bi naso zrtvu koja ce kupiti bar kako bi ga se resio. Kupio sam bar iako nisam ni znao kako se taj posao vodi, moja sva predstava o tome je bila da zene koje tu rade samo dolaze - odlaze i donose novac, a onda me sve to uspelo vratiti u stvarnost. Brzo nakon kupnje poceo sam da prljam ruke svacim. Nije bilo lako naci odane radnike i radnice koje ce raditi kao robovi bas onako kako si ja zacrtam. Bilo je tu svega i pretnji, i maltretiranja pa cak i prolivene krvi. Biznis sam uspeo pokrenuti i poceo sam solidno zaradivati na osnovu toga. Klub sam ozivljavao malo po malo, nije bilo lako od mrvice napraviti carstvo koje sada imam. Posao sam polako poceo prosirivati, kupovati druge klubove u kojim bi organizovao velike zurke kako bi poslao "svoje devojke" da zarade neki novac i povezu nas sa dobrim i bogatim klijentima. Vec nekoliko godina sam u tom poslu i svasta sam prosao al' ne razumem kako te devojke mogu spavat sa svakim, kako se ne gade same sebi biti moji robovi koji dobiju sitnis od mojih miliona. Mnogo sam zaradio zahvaljuci njima a one su i dalje ostale jeftine kurve koje bi sve uradile za trista dolara. Po svemu sudeci najbolji klijenti su im poslovni ljudi koji ih vode po poslovnim putovanjima jer su im zene gabori koje ni oni sami ne mogu gledati. Znam da nisam puno bolji od tih devojaka. Skoro pa smo jednaki ali cini mi se da sam to kasno shvatio. Ne mogu reci da se kajem zbog toga, dapace drago mi je sto sam se ubacio u ovaj posao jer je moj dragi brilijantni brat odavno propo u svom poslu. Drago mi je sto sam zaradio vise od njega i sto sam se proslavio vise nego on. Vise mi nije bitno na koji nacin sam do svega dosao, bitno je da sam uspio a kako cu zavrsiti manje vazno.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)

Nema komentara:
Objavi komentar