subota, 14. rujna 2013.

Moji dani

Svaki dan mi je do jučer bio nekako jednak,siv i dosadan. Čim sam se probudio shvatio sam da danas neće biti tako. Odmah čim sam se probudio,nazvao me nepoznati broj i pitao me dali hoću kupiti drogu. Ovo pitanje me prilično iznenadilo jer već dugo nisam u tim krugovima. Zbunjeno i još pomalo sneno odgovorim da ne i da ne znam od kud mu to. Čovjek nije ništa odgovorio nego samo poklopio. Uskoro potom,dolazi mi sms poruka. Pogledam,također,prvi put vidim ovaj broj,pita me lik,oću li kupiti njegovu kuću jer se od seli. Budući da živim u malom stanu,mislio sam,zašto ne bi pogledao. Kuća nije bila loša,ali njemu je trebalo dosta novaca za veću kuću pa je puno tražio za svoju. Nisam ništa kupio. Vratio sam se doma i odlučio malo otići u teretanu. Nisam bio u teretani već neko vrijeme i nakon samo par minuta,već sam se umorio. Mislio sam,neću pretjerivati,jer će me sutra svi mišići boljeti. Otišao sam doma i složio si toplu kupku. Opustio sam se,ali opet taj dosadan mobitel. Zvoni u kuhinji a ja u kupaonici. Pustio sam ga da odzvoni ali sam uskoro izašao iz kade i pogledao tko me zvao. Zvao me moj prijatelj Dario. Nazvao sam ga i pitao što me trebao. Kaže,da bi kupio novi auto,a pošto sam ja mehaničar,trebao bi procjenu. Rekao sam mu da se nađemo u kafiću kod Policijske stanice za 15 minuta. Našli smo se i otišli pogledati. Čovjek prodaje Broadway. Auto je pripadao njegovom ocu,koji je star i više ne vozi,a sinu samo zauzima mjesto u garaži. Odmah sam vidio da je auto redovno održavan i uredno garažiran. Čovjek stvarno nije trebao auto i nije mu trebao pa nije ni cjepidlačio oko cijene i Dario je kupio auto za,po meni povoljnih 50 000 $. Pomogao sam mu auto odmah preparkirati do njegove kuće i otišli smo proslaviti uspješnu kupovinu,ali on je uskoro morao kući jer sutra rano ustaje. Sa njim sam otišao i ja. Kad sam došao doma,vrlo brzo sam zaspao,jer sam bio mrtav umoran.

Nema komentara:

Objavi komentar