Sve se s nečim mijenja

Virtualni zivot ze mene predstavalja naviku na koju sam se navukao koje meene u potpunosti gradi . Moj vitualni zivot pocinje ujutro u 11 h do 4 h znaci vise od 12 sati gradim svoj virtualni zivot u malim pauzama . Kada zapocne moj virtualni zivot u meni pokrene adrenalin koji neprestano radi i dize moje emocije vecinu svog virtalnog vremena provodim na skaypu druzeci se sa dva idola Jakupom i Senadom koji covjeka nose u nebo sa svojim idejama . Osjecaj kada udjem u igru postaje neprocijenjiv covjeku pocne srce da lupa . Maj san je bio da udjem u EK u koji sam i usao . Osjecaj kada vidis da ima neko da dijeli mete postaje zapanjujuc i onda nastane takava strukktura u covjeku da dolazi do te eksplozije jos ako su mete po 100 000 k . Na CH ili CroHerze poceo sam da igram prije pet jubilarnih mjeseci gdje sam steko mngo prijatelja sa kojima se druzim gotov svaki dan . Uglavnom ih je vecina do sada banovana nazalost ostalo ih je tako malo ili su na hladjenju . Da nastavimo dalje sa mojim virtualnim zivotom gdje sam ono stao a ja u slucaju ako nema r 4 da dijeli mete mene pocinje da obliva nekakva tuga i tako odlazim malo na forum da gledam Zahtijeve za unaban ili prijave igraca gdje vecinom moj drug Senad pise . Kao sto vidite moj virtualni zivot je pun uzbudjenja i prepreka koje moram preci da bi na kraju nesta bilo . Tu se cesto desavaju treninzi koje vode lideri Jonny Deluci o onaj Dzevad Sindik koje jednostavno svojim clanovimam ubijaju volju za igrom ceste da neki novi clan udje u EK koji je juce bio lvl 1 ali vecu su sanse da nas neko napusti . Jedini problem koji se javlja jeste da mete cesto odu u int pa nikad nemozes dozvat /report da provjeri ali ta ces zivot ide dalje mora se ziviti .