Moje omiljeno zanimanje i posao

Nakon dosta vremena vratio sam se u grad koji je od mene napravio veliko ime i kojemu mogu zahvaliti što me ljudi na cesti zaustavljaju i pozdravljaju. Taxi kompanija u kojoj sam proveo večinu radnog vijeka promjenila je dosta radnika ali nisam nezadovoljan, štoviše, sviđa mi se nova postava pogotovo zato jer ima ljudi s kojima sam ja radio prije i koji su bili uz mene dok sam samo bio taksist. Mnogi se pitaju zašto nisam uzeo mjesto lidera taxija nakon povratka, od tog pitanja dođu mi suze na oči jer ljudi neznaju koliko bi zapravo želio ponovo biti lider ali stvarnost je drugačija. Naime od silnih obaveza po gradu nebi se mogao baviti potrebama jedne takve organizacije i nebi želio da radi mog manjka vremena taxi pretvorim u nešto što on nikada nije bio. Taxi je uvijek bila institucija iz koje su ljudi izlazili u večini slučajeva sa smješkom na licu jer ih je tamo di odlaze čekao raj i još bolja funkcija. Tako je i danas i tako će uvijek i biti. Kriza se može dogoditi fala bogu pa svi smo ljudi, ali samo taxi se neokrznut može u kratkom vremenu može vratiti na staro i krenuti dalje od kuda je počeo. Kada sam odlazio odrekao sam se svega što sam imao, kuće, auta, stana itd. Ali nije mi žao jer mogu sada ispočetka postizati ponovo velike uspjehe i uvjeren sam da ću ponovo biti ono što sam bio, imam snage i volje za to. A do tada ja i moj taxi ćemo se družiti svakodnevno na standu i čekati mušterije koje ćemo sa smješkom odvesti kamo god treba, pa možda se ostvare i nova prijateljstva. Nemoram ni reći da sam odbio primati plaću kao taksist jer smatram da je to privilegija i da to mora biti čast, ja samo radim svoj posao i uživam u tome jer to sam oduvijek bio ja... Taksist.