Nekada to i ne veseli puno

Evo napokon najboljeg vremena u godini. Rekao bi čak da je ovo vrijeme bolje od ljeta. Ljeti sam okružen nekim obavezana i poslovima. Radi se na polju, tata kombajnira i nikad ne znam kad ću mu zatrebati. Sve se radi po vani, a još je k tome jako vruće. Općenito ne volim vrućinu i onda u paru s prašinom i znojem nastane katastrofa. Sad je zima, iako za sad nema snijega isto je gušt. Kad snijeg padne lijep je ugođaj, ali u drugu ruku sad ga ne treba čistiti. Iznimno je toplo za ovo doba godine što nije loše. Ugodno je spavati, pogotovo kad znam da se sutra ne moram rano probuditi. Šteta je i što ne idem u srednju školu više pa da mi praznici traju i dulje. Od kako sam došao doma na blagdanske praznike spavam do podneva, onda ustajem na ručak, najedem se i odem na kopm, odnosno na laptop. Nakon što se igram otiđem van, s bratom odigram nogomet i vratim se unutra. Uskoro je večera i još malo igranja na kompu. Navečer se otuširam i igram se do dugo u noć. Oko jedan ili dva u noći gledam TV i dok mi se počne spavati odem na spavanje. Tako otprilike izgleda jedan moj dan u ovo vrijeme godine. Ne radim ništa produktivno ili korisno i to nije u redu, ali što ću. Vjerojatno bi si trebao naći neki hobi ili izvor prihoda, jer previše novaca trošim na kladionicu i previše vremena ostavim pred ekranom laptopa. Moj život nema dobru strukturi i vjerojatno zbog toga nemam životne ciljeve ni neki smisao. Kad prođu praznici odlazim od kuće ponovno studirati. To me ne veseli pretjerano ali barem sam slobodan i radim što želim. Slabo učim ali netko tko puno uči opet ne uspije, pa ni sam ne znam što da radim.