Moje omiljeno vozilo u igri

Evo i drugi put pišem o ovoj temi. Moj život je veoma interesantan, a pogotova kada se radi o privatnim obavezama bili to izvještaji za platu, izvještaji za prijavljivanje ili odjavljivanje radnika koji su zaposljeni u našoj bolnici Los Santosa. Nakon što se probudim prvo što uradim jeste popijem kahvu sa ženom, pojedem nešto i nabrzinu izađem iz kuće. Ispred kuće me čeka moja takozvana mašina koja je stalno opremljena sa najnovijom opremom. Marka te mašine je Sultan i mislim da je to moje posljednje auto kojeg ću imati u životu, a i mislim da je prvo. Kada se samo sjetim uspomena od tog auta teško mi padne udes kojeg sam napravio sa njim, te udario u kamion. To je događaj kojeg se sjetim prije ulazka u automobil. Ukratko do bi bio prvi dio mog dana. Nakon toga slijedi vožnja od Jeffersona do bolnice koja se nalazi ispod naselja Temple. Nakon desetominutne vožnje sa mojom mašinom stižem u bolnicu koja je dvadesetčetiri sata dnevno otvorena za ranjenike i bolesnike naše bolnice. Tu me dočeka moj kolega zvani Stefan Djukic koji me stalno čeka zbog ključeva kojih nema za našu zajedničku kancelariju. Stalno se posvađamo u vezi te teme : Zašto ne napraviti dva ključa koja mogu otključati direktorsku kancelariju. Njegov odgovor svakog drugog jutra bi bio kao i dosad : „Nemam ja novaca za sebe, a komali za obične ključeve “ Popijemo drugu dozu kahve za danas u našem kafiću „DvAvera“ Eh nakon toga počinje težak dan za obojicu, javljanje na telefone zbog lošeg ekonomskog stanja u San Andreas. Od osam izjutra do osam navečer zajedno sjedimo u našoj kancelariji. Jedva izčekam kraj svog radnog vremena da bih se vratio svojoj ženi i djeci.