Malo kroz igru

Probudio sam se oko 13 h zato sto sam na raspustu pa se mogu lijepo naspavati,ne bi se ja jos probudio ali sam cuo cvrkut ptica,nije mi bilo jasno sta se dogadj,pogledao sam kroz prozor.Sunce je grijalo kao da je ljeto,dan je bio cisto nevjerovatan.Otisao sam do wc-a i obavio sve sto sam trebao,vratio sam se upalio sam comp usao na fb da vidim sta ima novo,i usao sam na ch.Vozao sam se gradom jer nisam imao sta drugo da radim.Odjednom mi je zazvonio mobitel,javio sam se.To je bilo lider mafije Hounter of Cops i pitao me da li sam u nekoj organizaciji,ja sam odgovorio da nisam i on me je pitao da li zelim da im se pridruzim.Ja sam pristao.Lider me invite,izabrao sam sebi skin.Rekao mi je da cesto igraju war-ove to me malo prepali zato sto nikad nisam igrao war.Tada smo imali war protiv neke mafije nisam bas siguran koje,pitao me da li zelim da igram war,da vidim kako je to igrati war.Pristao sam.Admin nas je portao i pokrenuo nam je war,stvarno je osjecaj lijep.Zavrsio se nasom pobjedom.Krenuo sam u voznju gradom,opet mi je zazvonio telefon,javi sam se to je bio opet on.Lider Hounter Of Cops i pitao me je kako je to igrati war,odgovorio sam mu da je ekstra i zahvali sam mu se sto me je odmah stavio da igram.Pitao sam ga sta je u biti ove mafije odgovorio mi je da sam naslov kaze Hounter Of Cops-lov na policajce.Krenuo sam da malo pucam policajce.Naletio sam na policajca i bez puno misljenja ubio ga.Tako sam se vozao gradom i naisao sam na policajca koji vrsi svoju duznos i poceo da ga pucam sa motora.Taj policajac me je prijavio na forum i dobio sam kaznu.Ta kazna je bila 300 minuta areje.Bio sam iznerviran.Kada sam opet usao u ig bio sam u areji.Igrao sam cijeli dan da bi mogao da stignem na sastanak veceras i da bi odigrao jos koji war.Napokon sam izasao,osjecaj je predivan.Nisam vise pucao policajce samo sam se vozao gradom.Odigrao sam jos par warova.Rank sam dva,jedva cekam rank tri gdje mogu da zavezem nekog igraca i da mu radim sta hocu.

Kratak osvrt na temu virtualnog života

Virtualni zivot jednog covjeka opisuje lika iz igrice.Za pocetak da kazem da je raspust.Stvar koju djeca najvise vole bar ja mislim.I to ljetni raspust,ne zimski.To se ceka dugih i napornih sest mjeseci skolskih losih odnosno dobrih ocjena,skolskog stresa,i svega sta se desava u skoli.Ali eto doceka se i to.To je tromjesecni odmor.Cijele dane mozemo radit sta god hocemo.Pa tako ja vise forsiram da sam na kompjuter jer napolje igrat se sa frendovima mogu i dok je skola a kompjuter naravno isto mogu ali mnogo manje.Naravno i dok je raspust znam izac sa frendovima navecer do grada ali nema veze.Sada se vracam na temu o virtualnom zivotu mog lika u igrici.Igra se zove za pocetak da odma kazem Grand Theft Auto San Andreas,a ja igram GTA San Andreas online sa drugim ljudima a to se zove San Andreas Multiplayer.Igram na najboljem serveru na balkanu zvanom Croherze.Najvise igram na Croherze Roleplay serveru.To je simulacija stvarnog zivota.U zadnje vrijeme sam aktivniji i na Croherze Freeroam serveru koji je zaista predobar server a i dobio sam DJa.To je STAFF pozicija kao Admin i GameSage,naravno nema iste komande ali je jako bitna pozicija na serveru.To je covjek koji pusta muziku na serveru.I mislim da nam je mnogo teze nego adminima i gamesageovima pogotovo kad ima puno igraca,jer ljudi mnogo narucuju,mnogo naruđbi dolazi,tesko je radit,a treba sigurno tri do cetri minute na jednu pjesmu potrosit.I tako po desetak pjesama u pet minuta.Mnogo spamma.Ali bar na Roleplay serveru sam trenutno banan pa nemam nigdje drugdje igrat sem na Deathmatch ili Freeroam,ali po meni je mnogo bolji FR.Na RPu sam inace u cuvenoj bandi East Nashville Crips,ubrzo kad dobijem unban cu biti lider i tako.Na Facebooku provodim malo vremena,smorio je a na Skypeu sam skoro citav dan.

Jedna zimska nedjelja

Budući da je danas nedjelja dok ovo pišem moram reći da sam razočaran ovim zimskim nedjeljama. Inače živim za nedjelju i samo čekam utakmice svog lokalnog kluba za koji navijam već dugo i sa njima sam i u dobrim trenucima, kada su igrali finale kupa ,pa i sad u lošim trenutcima kada su pali u nižu ligu. Meni to nema veze jer navijam za njih i ne bi mogao navijati ni za koga drugoga. Do prošle godine sam u tom klubu igrao za juniore,sada sam prestar pa sam preuzeo ulogu trenera juniora i od ove godine su se počeli vidjeti rezultati i igramo bolje nego prethodne tri godine. Osjećam da još nisam spreman ali možda za dvije godine ću zaigrati i za prvu momčad svojeg kluba. Bila bi mi to velika čast. Iako sam već imao priliku, odbio sam ju jer još imam vremena. Šteta što sad nema utakmica jer mi je nedjelja nekako prazna. Zimske nedjelje i onda još ni nema ni snijega, vrijeme je totalno čudno i nadam se da će tako lijepo onda biti i na proljeće kako je sad da županijske lige počnu po rasporedu sa utakmicama. Sad u ovo vrijeme mi je jedina zanimacija kladionica sa kojom i nemam baš uspjeha jer taman kad dođem do nekih para opet sve izgubim. Znam da nema u tome zarade ali ionako to radim iz zabave, doduše skupa me ispada ta zabava ali svatko od nas ima neki porok. Ova nedjelja jer nekako bezvezna i po tome što sutra opet odlazim od kuće u drugi grad studirati. Mrzim ponedjeljke, ali tko ih ne mrzi. Jedva čekam drugi mjesec, onda ću malo više biti doma pošto je vrijeme ispita pa odlazim samo na ispite, a ostalo vrijeme ću biti doma.

Opis jednog dana unutar igre

Budim se rano u svojoj kući na Palomino Creeku. Doručkujem te sa svojim Bulletom se vozim do gradske bolnice Los Santosa. Radim kao upravitelj bolnice sto nije lagan posao kao sto neki misle. Kao i svakog jutra dolazim tamo među prvima, zasjedam u svoj stolac i gledam šta ima novoga, osim hrpe zamolbi za posao nisam našao ništa. Ja moram voditi brigu o svojim zaposlenicima, raznim dokumentima, financijama.Želim da se svako osjeća u bolnici kao kod kuće. Ravnatelj sa mnom je još i gospodin Jakup Brochi. Imamo tu mnogo vrijedni zaposlenika, kao što su Dzony, Lloyd, Romano, Nermina... Nasi zamjenici su Dzony i Lloyd, oni su i primariusi. Nasa medicinska sestra je Nermina Palavra. Ona pokušava da bolesnicima ništa ne fali. Plata nam i nije baš nešto dobra, pa neki čak rade i druge poslove. Kao što su : mehaničar, poštar, dostavljač, kamiondžija i pilot. Ali ima i tu zabave, nije samo rad. Često s prijateljima odlazim na more mojom jahtom i partijamo. Avanturističkog sam duha i bavim se padobranstvom i ostalim avanturističkim aktivnostima. Skupimo se par prijatelja i idemo na našu poznatu planinu Mount Chilard, u San Fierru. Gore su prelijepe vikendice, a i ima jedan veoma lijep restoran. Osoblje je odlično, a pogled je strašan. Može se vani sjesti i uživati u tom prelijepom pogledu. Kako zailazi sunce, tako i mi smo krenuli prema Los Santosu. Pošto smo malo popili, mislili smo da čemo imati problema sa graničnom policijom. Nakon duge vožnje , došao je i taj trenutak. Otvaram prozor, pita me policajac da li imam nešto prijaviti. A ja mu kažem da nemam i pravim se normalan. Samo je mahuo rukom da idemo dalje. Prvo sam odvukao svoje prijatelje kući, pa sam ja onda krenuo svojoj. Kao građanin Los Santosa ugledam svašta po noći, krađu novčanika, pljačke prodavnica, kioska i slično. Kao svaki građanin molim se da ja ne budem napadnut.

Uvijek različito

Virtualni covjek I to je takodjer zanimljiva tema, a pogotovo kada se radi o gamerima. U nicemu ne trabamo pretjerivati pa tako I boravkom na kompjuteru. Uglavnom gameri pretjeruju sa boravkom na kompjuteru, pa im lose utice na njihovo zdravlje pogotovo u kicmi ocima. Pa tako se desi da uopste nemamo pojma o vremenu I ne znamo koliko je sati sto se svima desava dok smo na kompjuteru.
Pa tako mi se jednom desilo kada sam ostao sam u kuci, nisam imao pojma koliko je sati pa sam igrao soccer 13 sa svojim drugovima. I tako smo provodli po cijele dane na kompjuter. Jednom mi se desilo da su mi roditelji otisli u Srbiju a mi ostali kuci sami, odmah smo pozvali drugove I raspalili soccera.
To se desava rijetko pa cak u jednoj godini maksimalno jednom, a ima ljudi / djece koje provode po cijeli dan na kompjute I to iz dana u dan I tako im prolaze mjeseci I godine. To je za mene samo gubljenje vremena. Po mom misljenju je dovoljno dva saata na kompjuter djeci a odraslima po potrebi, ako je u vezi posla treba I vise nego dva sata. Najzanimljivije su igrice one igrice koje se mogu igrati kolektivno to jest sa drustvom. Recimo moj virtualni zivot pocinje budjenjem u jedan sat posljepodne naravno kad je raspust. Nakon toga slijedi odrzavanje licne higijene pa jelo pa napokon kompjuter. Nakon toga slijede pozivi na skype,zezancija sa rajom koju duginiz godina poznajem.
Ponekad idemo zajedno na razne Cro Herze servere kao sto su to role play/free room/Death match.
Ponekad se desi da zajedno odemo na dj.plugin stranicu pa pustamo razne pjesme sa nasim najboljim drugovima bilo to iz razreda ili sa cro herza. Ponekad se desi da spavam u medjuvremenu zbog treninga. Eto to bi bio otprilike jedan moj virtualni dan.

Zašto nas virtualne ljude smatraju stranim

Jednostavno jer ne znaju za bolje. Bez obzira na takve likove, da vam ispricam jednu pricu. Ljetos kada sam igrao neku akcionu igricu do kasno uvecer tako sam zaspao za kompjuterom. Te noci je bila strasna nocna mora. Strasna. Sanjao sam ruzne snove zbog utjecaja one atmosfere na igri i tada sam shvatio tj kada sam se prenuo iz sna da previse vremena provodim za kompjuterom i da to nije dobro po moje zdravlje. To sam mislio dok se nisam digao iz.kreveta i ponovo ukljucio kompjuter te poceo s drugim igrama provoditi vrijeme.
To je moj non-life zivot koji zivim i koji ne bih mijenjao jer niti sam na kakvome velikome trosku, slabo.jedem, slabo izlazim, dovoljno je dobra konekcija, kompjuter i struja.  Po meni to je jeftin i zabavan zivot bez vece zabrinutosti osim zabrinutosti oko prelaska nivoa u igri!

Još pod utiskom Nove godine

I tako dosla nova godina, dosla nova iskustva i virtualnom zivotu jednoga covjeka.S time da je skola gotova i da je dosao raspust vecina igraca to jest gejmera ponovo je krenula u nove pobjede pa tako i mi ovdje sa ove CroHerze Zajednice.Krenula su nova iskustva na CroHerze RolePlay serveru.Svi su se posvetili igranju i provodenju vremena tu pa tako i ja.Pokusavam ostvariti svoje ciljeve.Virtualni zivot jednog covjeka je na neki nacin zanimljiv jer se borite da dostignete nesto to jest postignete u toj odredenoj igrici kako bi sami sebe zadoviljili i ostalima pokazali da to mozete i da ste spremni riskirati i uloziti svoj trud i svoje vrijeme da ostvarite neke nove ciljeve na odredenoj zajednici i odredenoj igrici.Na CroHerze RoleyPlay serveru sam u familiji Yakuza to jest u najboljoj bandi virtualnog zivota na CroHerze RolePlay serveru i jako je tesko pristupiti toj familiji i potrebno je dosta vremena i truda izdvojiti i uloziti da bi postigli nesto u njoj.Virtualni zivot jednog covjeka se sastoji od odredenih stvari,druzenje na skypeu,ingame i ostale stvari kako bi zadovoljili sami sebe.Zivot jednog virtualnog covjeka ili ti ga zivot u igrici ingame moze dovesti i do stvari koje nisu dobre ,a neke od tih su: preucestalo preveliko zadrzavanje na serveru,zapustanje skole i ostalih stvari.To su neke stvari kojih bi se gameri trebali prdrzavati tj izbjegavati ih jer s time si mogu upropastiti zivot.Zivot jednog gamera nekada moze postati i opasan jer ljudi postanu preveliki zavisnici o igricama i tako unistavaju svoj zivot radi igrica.Sve u svemu trebaju se pozanvati neke granice, a s mog stajalista u umjerenom igranju mozete se zadovoljit igranjem i bez da si upropastite zivot.

Iz dana u dan, isti dan

Svaki dan kao i obicno kada nemam sta da radim udem na Grad Theft Auto-San Andreas(SAMP)na svoj omiljeni server Cro-Herze gdje imam dosta svojih prijatelja i nikad mi nije dosadno,nekad cak znam i da igram po deset sati dnevno.Kada udem u igricu imam dosta obaveza,svaki dan skupljam respecte za veci level.Trenutno sam level 15.Dok sam isao u skolu slabije sam igrao,ali sada kad je dosao raspust skorom da ne izlazim iz igrice.Postao sam ovisan.Trenutno sam u jedno organizaciji po imenu MD(bolnica).Danas kada sam usao bio sam jedini prisutni bolnicar u igrici tako da sam imao puno posla.Izlijeci sam dosta igraca i nadam se velikoj plati.Nisam neki bogatas ali cu uvijek rado pomoci,barem koliko mogu.Kada udem u kasna doba ako nema igraca dosta za zabavu odem na Croherze Free Roam koji je dosta zabavan.Tamo nemam dosta provedenog vremena zato sta slabo ulazim,udem samo kad mi je dosadi igra na Role Play.Kada igram na Role Play-u ako nema posla u bolnici uzmem svoje Auto,prvo ga Tuniram pa idem da radim gluposti kao npr:stundam ili driftam.Svaki dan obavezno odem na forum da vidim ima li sta novo.Na CH Role Play imam oko dvijesta-sesdeset sati provedenih.Ch mi se svida posebno sto admini i Gs-ovi rade svoj posao kako treba, i sto nema citera,ako kojim slucajem dode citer i admin to primjeti odmah dobija ban.Do sada nisam imao nikakvih poput ban-a ili slicno.U arei sam bio vise puta kao i u zatvoru ali nije sad to kazna od 300 minuta,vec sve neke sitne poput deset minuta.

Zbivanja s današnjega (raspust) dana

Kao na raspustu gdje smo svi jedva cekali,ovako je poceo dan.Probudio sam se,otisao u toalet,obavio sve sto treba.Nakon toga stavio sam vodu za caj.Napravio sebi dorucak. Raspremio svoju sobu ,te upalio kompjuter.Kao i standardno upalio google chrome ukljucio croherze forum i pokusao se logovati.Ali nije uspjelo jer su me poslali na hladjenje Usao sam na croherze roleplay server. Kad sam se logovao stigla mi je poruka od Haruna koja glasi "hoces na skype ))" ukljucio sam skype te smo poceli razgovarati.I poceli smo hapsiti zajedno.Bilo nam je drago zbog novog pravila u Swatu ,kao mi smijemo raditi kontrole nad kamionima i kombijima.Poceli smo hapsiti ,napokon stiglo je na centralu neko sa wanted levelom to je bio Matej Lipnik,poceo sam njega ganjati.Nakon nekog vremena otisao sam da prodam motor ,proda sam ga za dobre pare.Nastavio sam ganjati Mateja Nasao sam ga kod kolodvora odmah sam izletio iz auta tazao , cuffao frisk itd. do arresta.
Nastavio sam dalje da hapsim , poceli su da abusaju non rp stvari da rade pa sam opet ukljucio svoj poznati mod F osmanja.Taj dan sam prijavio pet igraca,medjutim i prijavljen sam jednom od strane Matej-a.Prijavio me za non rp hapsenje i dokazao da sam ga tazao kad je
tek usao na server.Imao je cvrste dokaze,medjutim nije bilo kako je on slikao.On kad je dobije wanted levele otisao je relog da se poniste wanted leveli.Znao sam da cu zaglaviti u areu.Medjutim nisam stao sa hapsenjima i krenuo sam dalje da hapsim.Ukupno sam arrestao dvadeset pet igraca.I zaradio jednu prijavu. Ali nema veze ,onih pet prijava sto sam ja postao sve su odobrene neko je dobio cak sest sati aree.Izasao sam malo vani i pustio mom starijem bratu da igra.Kad sam se vratio i logovao se u akaunt pisalo je vraceni ste u areu.I ujedno da sam kickan iz svoje organizacije.Sad bih spomenuo ime ali da ne kvarim svoj sastav zbog toga i necu.Trenutno sam u arei dok pisem ovaj sastav i razmisljam u koju cu organizaciju ili bandu.

Slobodno vrijeme, igra posvuda

 Velika prednosti FB stranice jeste mogućnost praćenja statistike posećenosti i aktivnosti na vašem fan pageu. Facebook Insights je aplikacija već integrisana sa fan stranicom, koja vama kao administratoru pruža uvid u podatke koliko je FB korisnika videlo sadržaj na stranici, koliko je njih na njega kliknulo, podelilo ga na svoj wall i slično. Insights daje i demografske podatke koji se odnose na rod, uzrast i geografsku sredinu iz koje fan pristupa vašoj stranici. Ova statistika omogućava da mnogo efikasnije kreirate sadržaj i uspostavite kvalitetnu komunikaciju sa fanovima, kao i da povećate njihov broj.
Sada kada smo objasnili ove stvari, možemo da krenemo sa prvim korakom, kreiranjem FB fan stranice za vaš blog.

    Krećemo od osnovnih, ali izuzetno bitnih stvari. Da ne biste stavljali posetioca vaše strane u dilemu čime se bavite, o čemu pišete i generalno čemu je stranica posvećena, morate da popunite osnovne informacije o vašoj aktivnosti, što ćete uraditi kada kliknete na polje Basic information. Naročito obratite pažnju na about i description deo.  About deo je vidljiv na samoj stranici i zbog toga je izuzetno bitan. Neka on bude kratak, ali efektan opis vašeg bloga, sročen tako da informiše, ali i zaintrigira posetioca da pomisli “Ooo, ovo će biti interesantno za praćenje. Lajkovaću ovu stranu.” U About delu slobodno napišite i web adresu vašeg bloga.

Sam Basic information deo koji smo popunili nije vidljiv na samoj naslovnoj stranici, ali mu se pristupa kada se klikne na Description naslov. Ne samo da ova stranica popunjena obaveštava posetioca detaljnije o vašem blogu, već ostavlja i profesionalni utisak.

    Slika govori hiljadu reči. Koliko je kvalitetna i relevantna slika bitna čuli smo stotinu puta. Ali zaista je tako, zato budite veoma pažljivi u odabiru slike koju ćete staviti na naslovnu stranicu. To je vaš Cover photo. Slika mora da bude efektna, show stopper, da privuče i zadrži pažnju i bude relevantna za temu vašeg bloga.  Što se dimenzija tiče, slika treba da bude 851 piksela široka i 315 piksela visoka. Ukoliko aplodujete sliku manjih dimenzija rezultat će biti ravučen i deformisan cover photo. Veličina slike treba da bude manja od 100 kb kako biste omogućili lako i brzo otvaranje vaše fan stranice.

Nekada to i ne veseli puno

Evo napokon najboljeg vremena u godini. Rekao bi čak da je ovo vrijeme bolje od ljeta. Ljeti sam okružen nekim obavezana i poslovima. Radi se na polju, tata kombajnira i nikad ne znam kad ću mu zatrebati. Sve se radi po vani, a još je k tome jako vruće. Općenito ne volim vrućinu i onda u paru s prašinom i znojem nastane katastrofa. Sad je zima, iako za sad nema snijega isto je gušt. Kad snijeg padne lijep je ugođaj, ali u drugu ruku sad ga ne treba čistiti. Iznimno je toplo za ovo doba godine što nije loše. Ugodno je spavati, pogotovo kad znam da se sutra ne moram rano probuditi. Šteta je i što ne idem u srednju školu više pa da mi praznici traju i dulje. Od kako sam došao doma na blagdanske praznike spavam do podneva, onda ustajem na ručak, najedem se i odem na kopm, odnosno na laptop. Nakon što se igram otiđem van, s bratom odigram nogomet i vratim se unutra. Uskoro je večera i još malo igranja na kompu. Navečer se otuširam i igram se do dugo u noć. Oko jedan ili dva u noći gledam TV i dok mi se počne spavati odem na spavanje. Tako otprilike izgleda jedan moj dan u ovo vrijeme godine. Ne radim ništa produktivno ili korisno i to nije u redu, ali što ću. Vjerojatno bi si trebao naći neki hobi ili izvor prihoda, jer previše novaca trošim na kladionicu i previše vremena ostavim pred ekranom laptopa. Moj život nema dobru strukturi i vjerojatno zbog toga nemam životne ciljeve ni neki smisao. Kad prođu praznici odlazim od kuće ponovno studirati. To me ne veseli pretjerano ali barem sam slobodan i radim što želim. Slabo učim ali netko tko puno uči opet ne uspije, pa ni sam ne znam što da radim.

Vrijeme uz raspust i igru

I tako dosao je raspust. Spavanje do podne. Probudim se, odem do wc-a obavim sta treba. Palim racunar, ulazim na fb. kao obicno, par poruka koji traze da im nesto pomognem oko racunara, a i sami znaju da sam slab oko toga. Ali ja se potrudim i nadjem rijesenje na google ili od nekog prijatelja. Budem na fb oko pola sata. Odjavljujem se i ulazim na forum, tu me slabo ko smara. Ponekad se nadje 1 privatna poruka da im pokrenem war. Pogledam prituzbe i pohvale. Pogledam malo admin board i ulazim u samp. Logujem se, pa nisam ni napisao na admin chat pozz. Vidim report moze li doci Djuka do mene. Pa me pocnu zezati ostali admini jesam trazena roba u gradu. Odem do njeg i on me pocne pitat da mu dam nesto para novi je. Ja se smilujem i dam mu nesto za pocetak. I objasni mu da za to ne sluzi report. Onda pomognem GSovima portat igrace za event. Odgovaram na report ako neko trazi info za igraca da ga prijavi. Ako neko trazi na /report da se pokrene war odem i pokrenem im. Kad se war zavrsi izadjem iz igrice i opet ulazim na fb. Dok se logiram na fb, zvoni mi mobitel. TO je moj jaran Ajdin, pita me da li zelim igrati jedan gejm lola. Rekao sam mu da me ceka u ig, Izlazim sa fb. Ukljucujem lol, logirao se ali nigdje njega. Onda cekam jarana par minuta, dok udje. Pitam ga pa gdje si do sada, a on se uvijek izvlaci na istu foru bio sam u wc-u. Pocinjemo birat champove, ali kao uvijek nama dolaze neki noobovi i pocinju se svadjati ko ce gdje ici, i nakon desetak sekudni sve je ok. Dogovorili smo se koga cemo uzeti, gdje ce ko ici. Pocinje gejm, prvo napravimo ja i jaran first kill. Svi govore gj. Ali problem je uvijek sto ostali fidaju. I onda se iznerviram ja i idem sam protiv sviju i tu me ubiju i onda cekamo 20 minuta da se predamo. Onda izlazim iz lola i gledam tv ili neki film na netu.

Moje omiljeno vozilo u igri

Evo i drugi put pišem o ovoj temi. Moj život je veoma interesantan, a pogotova kada se radi o privatnim obavezama bili to izvještaji za platu, izvještaji za prijavljivanje ili odjavljivanje radnika koji su zaposljeni u našoj bolnici Los Santosa. Nakon što se probudim prvo što uradim jeste popijem kahvu sa ženom, pojedem nešto i nabrzinu izađem iz kuće. Ispred kuće me čeka moja takozvana mašina koja je stalno opremljena sa najnovijom opremom. Marka te mašine je Sultan i mislim da je to moje posljednje auto kojeg ću imati u životu, a i mislim da je prvo. Kada se samo sjetim uspomena od tog auta teško mi padne udes kojeg sam napravio sa njim, te udario u kamion. To je događaj kojeg se sjetim prije ulazka u automobil. Ukratko do bi bio prvi dio mog dana. Nakon toga slijedi vožnja od Jeffersona do bolnice koja se nalazi ispod naselja Temple. Nakon desetominutne vožnje sa mojom mašinom stižem u bolnicu koja je dvadesetčetiri sata dnevno otvorena za ranjenike i bolesnike naše bolnice. Tu me dočeka moj kolega zvani Stefan Djukic koji me stalno čeka zbog ključeva kojih nema za našu zajedničku kancelariju. Stalno se posvađamo u vezi te teme : Zašto ne napraviti dva ključa koja mogu otključati direktorsku kancelariju. Njegov odgovor svakog drugog jutra bi bio kao i dosad : „Nemam ja novaca za sebe, a komali za obične ključeve “ Popijemo drugu dozu kahve za danas u našem kafiću „DvAvera“ Eh nakon toga počinje težak dan za obojicu, javljanje na telefone zbog lošeg ekonomskog stanja u San Andreas. Od osam izjutra do osam navečer zajedno sjedimo u našoj kancelariji. Jedva izčekam kraj svog radnog vremena da bih se vratio svojoj ženi i djeci.

Jedan dan s posla

Danas imam slobodan dan,šef mi je dao,jer sam jucer u ispao junak,u jednoj akciji.Najme ja sam spcijalac.I jucer se dogodila pljačka banke,policija je brzo reagirala i lopovi nisu uspjeli pobjeći,i ostali su zateceni zajedno s taocima,policija tu nije mogla nista,i došli smo mi specijalci.Lopovi su imali razne zahtjeve,i za svaki zahtjev koji mi ispunimo oni ce pustit određeni broj taoca.Kada je bilo vrijeme da oni odu za sobom su uzeli djevojčicu,za sobom kao sa budu sigurni,i imali su zahtjev da ih nitko ne prati,Ali ja sam se prerusio u civila i pratio ih,kada su lopovi došli do određenog cilja,nastupi.o sam ja,koja sam prošao s leđa,i obijicu ustrijelio u glavu,i tako spasio djevojčicu koju su zavezali i držali u gepeku.Zbog toga sam ja postao junak,a ja sam im samo rekao da sam radio svoj posao,i tako danas svoj slobodni dan zelim provesti s obitelji i zelim da ga ispunimo radoscu,jer sam jako sretan sto ih imam,i sto su oni uz mene. I sve je to super još kada su slobodni dani pa se odmori i onda je sve spremno za nove obaveze. Inače, sve je dobro u svemu tome kao i uvijek. Dani lijepo prolaze a samo je problem što nema nikada snijega da upotpuni te dane..

Nova godina je tu- topli moj dom i računalo

Iako ne smatram da je moj život posebno zanimljiv uvijek imam nešto za raditi i uvijek se desi neka situacija da nisam bez obaveza. To me općenito jako nervira i ne volim biti zaposlen. Najdraži mi je osjećaj kad znam da me idućeg dana ne čeka ništa posebno i da nemam nikakvih obaveza. Čim nije tako ja sam nervozan i ne mogu se opustiti. Na primjer u petak je na bratovom kompu otišao RAM i danas sam se morao odvesti do grada po novi RAM. Usput sam se našao sa starim frendom iz srednje i otišli smo na pivu. To mi je bilo ipak drago jer smo popričali o faxu,kladionici i koječemu još. Kasnije smo otišli do menze i na popularne x-ice naručili par pica za malo para i odvezao sam ga doma. Doma sve po starom,svakome nešto treba i stalno neke sitnice trebam obavljati a to ne volim. Pred kraj tjedna je lakše jer petkom i subotom se tješim sa nedjeljom. U nedjelju u pravilu ne radim ništa. Dobro se najedem domače kuhinje,otiđem na komp i uživam. Iako su nedjeljne večeri nešto najgore imam sreću pa je sad vrijeme praznika pa me to ne brine. U ponedjeljak moram opet „skočiti“ do grada da se ošišam i isprintam neki seminar za fakultet. Za sad mi je to jedina obaveza,a onda već dolaze pripreme za novu godinu. Nema više ludovanja sa petardama i tih dječjih stvari. Prije samo par godina u ovo vrijeme bi se cijelo dvorište dimilo od petardi ali nema više toga. Malo mi je žao što ove godine praznici neće trajati tako dugo kao što je to bilo dok sam bio u srednjoj školi. Nema veze,što je tu je. Već sam odrasliji i moram se prilagoditi minimalnom odmoru. Preostaje mi da što bolje iskoristim ovo vrijeme namijenjeno za obilne objede,fine kolače i toplinu doma.